Proteklih su se godina lomila koplja oko uvođenja spolnog odgoja u škole budući da odgoj sam po sebi nosi određene vrijednosne poruke koje izviru i iz njemu odgovarajućeg svjetonazora, a koji se onda prenosi na djecu i mlade. Ove je godine u okviru zdravstvenog odgoja uveden, ili bolje reći nametnut i spolni. Budući da se iz Agencije za odgoj i obrazovanje kao i iz Ministarstva znanosti, odgoja i obrazovanja u javnost šalju poruke o znanstvenom pristupu spolnom odgoju u ponuđenom programu, postavlja se pitanje: o kojoj je to znanosti riječ?
Dostatno je pogledati samo dva citata iz jedne knjige koja se nalazi na popisu preporučene literature kako bi se vidjelo da nije u pitanju znanost nego ideologija, kojom se nastoje negirati znanstvene spoznaje:
„Biološke teorije i analize nastoje opravdati mušku dominaciju i tradicionalnu podjelu posla objašnjavajući ju nekim muškim sposobnostima i nekim ženskim nesposobnostima. Ustvari biološki podaci ne impliciraju da su žene inferiorne, a muškarci superiorni, niti da su društveni sistemi ženskog materinstva ili muške dominacije neminovni. Stoga je neophodno pažljivo interpretirati biološke dokaze, iako to nije lako jer kulturološki obrasci muške dominacije utječu na to kako ljudi interpretiraju razlike. Neki od njih uključuju rodne stereotipe, neispitane i pretjerano pojednostavljene mentalne slike o tome što muškarci i žene jesu, i u čemu se razlikuju. Kako i znanstvenici/e žive unutar tog svijeta dominiranog muškarcima u kojem je sve što je povezano s muškarcima nekako bolje od onog što je povezano sa ženama, to često utječe na ono što proučavaju i na njihove interpretacije“ (Amir Hodžić, Nataša Bijelić, Sanja Cesar, Spol i rod pod povećalom: priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, CESI, str. 18/19).
»Spol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo što reći po tom pitanju. Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: 'Moj spol je ženski, ali moj rod je muški.'
Zašto ne reći: 'Ja sam muškarac s vaginom'? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol...« (Amir Hodžić, Nataša Bijelić, Sanja Cesar, Spol i rod pod povećalom: priručnik o identitetima, seksualnosti i procesu socijalizacije, CESI, str. 81).
U prijevodu na jasan i razumljiv jezik ovim gore citatom hoće se reći: To što biologija tvrdi i dokazuje da se muško i žensko biološki razlikuju po spolu, posljedica je utjecaja rodnih stereotipa, tj. te očite empirijske različitosti nisu različitosti nego društvena konstrukcija i plod utjecaja određenog vremena i kulture od kojih ni znanstvenici nisu imuni.
Postavlja se pitanje kako će biolozi provoditi ovaj program: hoće li slijediti znanstvene spoznaje ili ideološke postavke RODNE IDEOLOGIJE (Gender ideologije) po kojoj je podjela na spolove „rodni stereotip“ koji bi se trebalo odbaciti?
Promicatelji i zastupnici RODNE IDEOLOGIJE stavljaju se iznad znanosti; oni bi htjeli interpretirati znanstvena istraživanja jer znanstvenici su, po njihovu mišljenju, nesposobni za to budući da žive „u svijetu dominantnom muškarcima“ dok su oni oslobođeni tih uvjetovanosti pa su zato mjerodavni za interpretaciju znanstvenih rezultata.
Naša je zapadna civilizacija proklamirala empirijsku znanost kao vrhunski kriterij istinitosti. Sad nam se promicatelji RODNE IDEOLOGIJE predstavljaju kao nezamjenjivi tumači istinitosti rezultata empirijskih znanosti.
Da se zapravo ovdje radi o pranju mozga, uspješno pokazuje u dokumentarnom filmu Harald EIA, Norvežanin. On je, zbunjen činjenicom da su se djevojke i dalje odlučivale za tipično „ženska „ zanimanja (medicinske sestre, frizerke i sl.), a dječaci za tipično „muška“ (tehničari, građevinski radnici, itd.), unatoč svim naporima političara i društvenih inženjera javnog mnijenja oko promicanja rodne ideologije preko NIKK-a, nordijskog Gender Instituta, obilno novčano potpomaganog, odlučio ispitati što je posrijedi.
Snimio je razgovore s poznatim znanstvenicima izvan Norveške, koji se bave empirijskim istraživanjima čovjeka, njegova tijela, psihe i ponašanja te ih pokazao istraživačima NNIK-a koji su ostali zatečeni jer nisu mogli braniti svoju teoriju pred empirijskim dokazima.
Nakon što je film prikazan na norveškoj državnoj televiziji, koja je tako razotkrila neznanstvenost NIKK-a i njegovih istraživanja, Nordijsko vijeće ministara (regionalna međuvladina suradnja zemalja koja se sastoji od Norveške, Švedske, Finske, Danske, Islanda) odlučilo je zatvoriti NIKK nordijski Gender Institute.
Ako želite pogledati dokumentarni film Heralda Eia, upišete u Google "hjernevask" (norveška riječ za "ispiranje mozga"), odnosno, potražite ga na adresi:
S hrvatskim titlovima pogledajte ga ovdje:
Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika
