HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA

 

       HKDPD LISTIĆ

 

"Kraljevstvo je nebesko kad čovjek uze gorušično zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća.“

                               Mt 13, 32

                                                                                 God. XXIX. 3/ lipanj 2024.

TEMA BROJA: DJEVOJKO, USTANI! O izazovima mladih djevojaka danas

BOŽJA RIJEČ – RIJEČ ŽIVOTA

RAZLAMANJE RIJEČI (M.K.P.)

DAŠAK NASTAVE (primjer dobre prakse)

PREPORUKA ZA ČITANJE

PREPORUKA ZA GLEDANJE

ŠTO SMO OSTVARILI U 2024. I ŠTO PLANIRAMO

PODSJEĆAMO

 

 

BOŽJA RIJEČ – RIJEČ ŽIVOTA  

 

U ono vrijeme, kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Mk, 5, 21-43

RAZLAMANJE RIJEČI: Osnažimo djevojke!

Očajnom ocu Jairu Isus govori neka se ne boji i vjeruje. Došavši k njemu, upozorava prisutne da “djevojka nije umrla, nego spava”. Na njegovu riječ, dvanaestogodišnja Jairova kći ustane i počne hodati. Bez sumnje, Jair je silno volio kćer i vjerovao je da je Isus može ozdraviti, premda je bila na umoru. Shvatimo li ovo čitanje u augustinovskom ključu, ono nosi snažnu poruku. Često se osjećamo kao da smo na umoru; pritisnuti tjeskobom, strahom, grijehom. Isus razgoni strah. Upozorava nas da nismo umrli, nego spavamo; na njegovu riječ, možemo ustati i hodati. Autoritet Kristove ljubavi donosi zdravlje, život i mir. Čitamo li tekst pozorno, primjećujemo nešto zanimljivo. Ime u židovskoj kulturi znači identitet. Isus Jairovu kćer nije zazvao imenom, nego joj se obratio riječju djevojko. Isus je se u više evanđeoskih prigoda obraća djevojkama i ženama; ozdravlja kćer žene Kanaanke, Samarijanki na zdencu kaže da će joj dati vode žive, ženu preljubnicu spašava od kamenovanja, oprašta joj i poručuje neka više ne griješi, Mariju Magdalenu oslobađa od zloduha, svoju majku Mariju s križa daje učeniku Ivanu za majku itd. Vraćanje Jirove kćeri u život posebno snažno odzvanja danas, i to riječi “djevojko, ustani”. Prije koji dan kolegica, nastavnica u jednoj gimnaziji, u povjerenju mi je rekla da u školi u kojoj radi već tri djevojke žele promijeniti spol. Roditelji su, kaže, očajni. Sve tri djevojke idu k istoj psihologinji koja ih je uputila u “tranziciju”. Podatci nedvosmisleno pokazuju da posljednjih desetak godina spolni identitet mnogo češće od dječaka žele promijeniti djevojke. Prema podatcima KBC-a Zagreb u kolovozu 2023. godine 120 mladih poželjelo je promijeniti spol, a 2015. bilo ih je 10, što je povećanje za 12 puta. Među njima je najviše porastao broj djevojaka između 16 i 20 godina. Slične su uzorke primijetili stručnjaci diljem Europe. Dr. Christopher Gillberg, profesor dječje i adolescentske psihijatrije na Sveučilištu Gothenburg u Švedskoj, koji je uz to i specijalist za autizam, posvjedočio je da je 2013. nastupilo rapidno povećanje mladih pacijenata s autizmom i rodnom disforijom, od kojih su većina bile djevojke, kako je u jednom intervjuu navela Keira Bell, mlada Britanka koja je 2019. podigla tužbu protiv londonske klinike Tavistock u kojoj je u dobi od 15 godina počela dobivati »terapiju« blokatorima hormona kako bi »postala muško«. Sud prof. Gillberga o praksi klinike Tavistock (koja je 2022. zatvorena) davanja blokatora hormona djeci mlađoj od 16 godina jest da je to bio »eksperiment uživo«. U Velikoj Britaniji zabilježen je porast rodne disforije u mladih djevojaka od 4400 % u deset godina. U Sjedinjenim Državama sličan je trend pokazalo istraživanje dr. Lise Littman objavljeno 2018.; 82,8 posto pacijenata dr. Littman s istim navodnim poremećajem bile su djevojke u dobi od 15-16 godina. Dvadesetogodišnja Amerikanka Chloe Cole nedavno je gostovala u podcastu koji vodi grkokatolik Matt Fradd; ispričala je kako se kao djevojčica nije osjećala uklopljenom u društvo, doživljavala je mentalne teškoće a doživjela je i spolno napastovanje. Pod utjecajem društvenih mreža pomislila je da bi „promjena spola“ riješila njezine probleme. U dobi od 14 godina liječnici su joj prepisali hormonske blokatore puberteta i injekcije testosterona. U 15. godini kriurški su joj uklonjene grudi. Nakon manje od godine dana, shvatila je da želi jednom postati majka. Sa 17 godina odlučila se „vratiti“ u svoj ženski identitet. Tužila je liječnike a na temelju njezina svjedočanstva zakoni u SAD-u koji dozvoljavaju davanje spolnih hormona maloljetnicima počeli su se mijenjati. Osim nje, sličnu je priču s javnošću podijelilo još osam „detranzistenata“. Žalosno je i izaziva opravdani bijes što ideologijom zaslijepljeni psiholozi, novinari i aktivisti ne samo da vide ništa sporno u poraznoj činjenici rastućega broja djevojčica i djevojaka koje žele postati dječaci odnosno mladići, nego to potiču i guraju ih u autodestruktivne scenarije – daleko od znanja javnosti. To duboko vrijeđa znanost, zdrav razum, dobar ukus i dostojanstvo žene. U okrutnoj areni društvenih mreža koja nerijetko postavlja nerealistične standarde ženske ljepote, ionako turbulentno vrijeme puberteta djevojčicama umjesto doba učenja, sazrijevanja i najljepšega školskog doba postaje noćnom morom zbunjenosti i tjeskobe koja kulminira u želji da budu nešto drugo, a ne one same. Bili roditelji, nastavnici ili prijatelji, osnažimo djevojčice i djevojke! S ljubavlju i nedvosmislenom jasnoćom poručimo im da su sposobne, dobre i lijepe, da im ništa ne nedostaje. Pohvalimo njihova postignuća, izrazimo im priznanje. Prihvatimo ih Kristovom ljubavlju. U tome je prva zadaća roditelja, koji imaju pravo i dužnost odgajati djecu, čiji prirodni autoritet prethodi državi i svim drugim institucijama; propuste li odgajati i usmjeravati djecu, prepuste li ih medijima i aktivistima, roditelji čine težak propust i postaju suodgovornima za teške štete njihovoj djeci.  »Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, a ustvari želi ono što se od njega očekuje da želi«, zaključio je još davno Erich Fromm. Upravo zbog toga Isusovo „Djevojko, ustani!“ postaje ključnom rečenicom istinskoga, novoga feminizma koju danas treba usvojiti i živjeti. Ona prepoznaje i čuva genij žene koji nitko i ništa u društvu ne može nadomjestiti. I ne zaboravimo; kako god bile teške rane koje nam drugi zadaju (a ponekad i mi sami sebi), susret s Bogom liječi i preporađa čovjeka, čak i kada se čini da smo na umoru, čak i kada spavamo. Bogu je sve moguće…a sve je moguće i onomu koji vjeruje (Mk 9, 23), kako kaže Isus.

M.K.P.

DAŠAK NASTAVE (primjer dobre prakse)

Povodom Marulićeve godine u Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu 15. ožujka održan je krasnoslovni maraton „Judita opet govori“ pod geslom „Nek jazik pomene ča misal pripravi!“ Projekt su organizirale i provele nastavnice hrvatskoga jezika, Alma Cacan i Marina Katinić Pleić a ravnateljica Oksana Čuljat podržala je provedbu i preporučila „da ovo postane tradicija“. 11 učenika uživo i jedan učenik putem videosnimke krasnoslovili su stihove Judite dokazavši da je ep čudesne ljepote, kojim je Marulić u teška vremena aktualizirao besmrtnu biblijsku knjigu o hrabroj udovici, itekako živ. Stručno povjerenstvo – Igor Medić, Biserka Goleš Glasnović i Antonija Stanišić Šperanda – vrednovali su izvedbe. Pobjedu je odnio Vito Juričić, učenik trećega razreda Prve hrvatske sušačke gimnazija u Rijeci pod vodstvom mentorice prof. Marijane Trinajstić a posebne su pohvale dobili Gabrijela Perišić iz II. gimnazije u Zagrebu, Dharma Maria Hodžić iz Agronomske škole u Zagrebu, Marko Gotovac iz Glazbenog učilišta Elly Bašić koji općeobrazovne predmete pohađa u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, i Isabella Dumić iz Prirodoslovne škole Vladimira Preloga. Marko Gotovac, učenik Glazbenog učilišta Elly Bašić koji općeobrazovne predmete pohađa u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, bio je idejni začetnik ovoga projekta a u nj su se uključili i drugi učenici Glazbenog učilišta Elly Bašić koji općeobrazovne predmete pohađaju u Školi suvremenog plesa Ane Maletić: Katarina Vuzem izradila je zahvalnice, diplomu i plakat a Jelena Ostojić (koja se također natjecala) i Maša Biban Capponi oživjele su stihove Judite pratnjom na violončelu. Učenice 1. a i 1. d razreda izvele su koreografiju „Ples za fiziku i fizika za ples“ pod mentorstvom prof. Gordane Svetopetrić. Čestitamo pobjedniku te zahvaljujemo svim sudionicima i mentorima!

Alma Cacan i Marina Katinić Pleić

 

 

PREPORUKA ZA ČITANJE

Mario Milovac: Drevna igra – nova pravila, udruga Teofil, Split 2023.

 

Splitski vjeroučitelj Mario Milovac na duhovit i pitak način progovorio je o novom ruhu starih ideologija za koje je lijek predvidio Hans Christian Andersen; dijete koje uzvikne „Car je gol!“

Drevna igra, nova pravila znanstveno-popularno je djelo koje u pedesetak poglavlja esejistički, pitko i nepretenciozno, a opet vrlo misaono dotiče sve vrlo aktualne teme i prijepore vezane za odgoj, mlade, rod, spol i druge izazove pred kojima se roditelji, nastavnici i mi kao društvo nalazimo.

 Izdvajamo iz recenzija:

„Autor u ovoj knjizi piše o promjenama u društvu, idejama i temama koje zaokupljaju generaciju u osjetljivome vremenu odrastanja, učenja i oblikovanja. O problematici roda, spola i međuljudskih odnosa govori iz teološke perspektive, s dozom ironije, uz brojne anegdotske priče iz svoga rada s mladima. Raspravlja s mnogim autorima koji su najvećim dijelom nepoznati mladima s kojima radi, a koji su izrazito utjecajni i prisutni u suvremenim raspravama. Ovakav bi pristup mogao biti i poticaj na ozbiljnije i dublje čitanje relevantne literature. Jezik je neposredan, jasan, ironičan, ponekad zaigran i naoko nepretenciozan.

Knjiga Drevna igra, nova pravila dobrodošla je kao pomoć mladima, njihovim roditeljima i nastavnicima pri razumijevanju i raspravama o vrlo aktualnim pitanjima spola, roda, odnosa, nesigurnosti i praksi u zapadnome svijetu.“

prof. dr. sc. Ante Vučković

 

 

 

 

PREPORUKA ZA GLEDANJE: „Chloe Cole: Zašto sam se vratila?“

 

Australski grkokatolik s američkom adresom, Matt Fradd, vodi najpoznatiji katolički „podcast“ na svijetu – „Pivu s Akvincem“  (Pint with Aquinas). Ondje je nedavno ugostio Chloe Cole, djevojku koja je u dobi u 12 godina upućena u „tranziciju“ promjene spola, da bi kasnije zažalila i tužila liječnike. Od tada svjedoči o identitetu žene, razlozima zbog kojih se mladih odlučuju na tzv. promjenu spola, ulozi roditelja i nastavnika te opasnosti koje vrebaju adolescente.

https://youtu.be/1nUc6EuKCto?si=bn_rk611W8Hctwjk

 

ŠTO SMO OSTVARILI I ŠTO PLANIRAMO u 2024.

Tijekom 2024. godine proveli smo korizmenu duhovnu obnovu za članove Društva u Župi sv. Kvirina u Zagrebu, koju je vodio p. Božidar Nagy, SI. Osmislili smo književni natječaj Anka Petričević koji je prošao recenzije stručnjaka i uskoro će biti objavljen. Objavili smo Priopćenje za medije vezano uz kampanju pojedinih udruga za uvođenje tzv. „sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja“ u zagrebačke škole, koju je prenijelo više medija.

 

Planiramo proširiti članstvo, obnoviti informativni listić Zrno, izraditi novu mrežnu stranicu, Facebook stranicu, Instagram i Tik Tok profil te dogovoriti trajno održavanje društvenih mreža Društva te pokrenuti podcast Društva. Planiramo i obnoviti tjedne molitvene susrete Društva, moguće putem mobilnih aplikacija. Planiramo osnažiti suradnju s drugim udrugama, pokretima i zajednicama. Planiramo oživjeti podružnice u Splitu i Šibeniku.

 

PODSJEĆAMO

Molimo vas, ako niste, uplatite članarinu za 2024. godinu.

Podaci koji trebaju biti navedeni na uplatnici uz ime uplatitelja su sljedeći: HKDPD Gundulićeva 1210 000 Zagreb IBAN: HR5923600001101523936 MODEL: HR05 POZIV NA BROJ: 25495225329 Godišnja članarina iznosi 100 kn. Ako ne možete, uplatite samo nešto simbolično da znamo da želite biti član.

 

HRVATSKOKATOLIČKODRUŠTVOPROSVJETNIHDJELATNIKA, Pantovčak 50, 10000 Zagreb; internetska adresa: ahttp://hkdpd.blogspot.com/ ; IBAN HR5923600001101523936, kod uplate poziv na broj : 01 JMBG; Skupina za Zrno: Matija Grgat i Marina Katinić Pleić. Telefon uredništva: 098/1614 233.Prilozi se šalju na e-adresu: matija@net.hr

 Priopćenje za medije HKDPD-a o tzv. “sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju” (SSE)

 

Kao nastavnici, odgajatelji i roditelji,

skrećemo pozornost javnosti na to da je tzv. “sveobuhvatno seksualno obrazovanje” (SSE) koje nedavnom kampanjom promiče feministička udruga CESI, želeći ga uvesti u zagrebačke škole, neprihvatljivo i štetno. Programi pod tim nazivom isprva su se temeljili na biologiji, sprječavanju spolno-prenosivih bolesti i neplaniranih trudnoća te učenju o kontracepciji, a u novije vrijeme pozivanjem na „reproduktivna prava“, što je eufemizam za promicanje seksualnog užitka kao jedine svrhe spolnosti, a u skladu s time i promiskuiteta, pobačaja i rodne ideologije.

Tendencija je uvođenje programa sve ranije (čak u trećoj godini života djeteta!), uz sve eksplicitnije sadržaje, što je dodatna seksualizacija djece, koja je dokazano štetna. Na istom su tragu programi udruge STATUS M koja želi „podučavati“ djecu vrtićke dobi feminističkim i LGBT-temama.

Prema službenome odgovoru Grada Zagreba, kako stoji umedijima, na jednoj od lokacija zagrebačkoga centra promotivni su CESI-jevi plakati postavljeni a da Grad za to nije zaprimio zahtjev niti izdao bilo kakvo odobrenje, pa se postavlja pitanje tko je i prema kojim kriterijima odobrio lijepljenje plakata. Program sugerira da bi o spolnosti djecu i mlade trebali poučavati nastavnici, dok se roditelji uopće ne spominju. Pozivamo sugrađane da prouče konkretne kurikule dotičnoga SSE-a koji u RH od 2021. postoje kao pilot-projekt, a dulje i u drugim zemljama, njihove stvarne posljedice i studije koje ih kritički raščlanjuju. Osim što ne postižu pozitivne učinke zaštite zdravlja mladih, takvi programi uopće ne povezuju spolnost s moralnim vrijednostima poput ljubavi i vjernosti te društvenim vrijednostima roditeljstva, braka i obitelji, svrstavajući potonje u kategoriju stereotipa. Budući da inzistiraju na užitku i pravu na užitak, svodeći tako spolnost na jednu dimenziju, takvi se program ne mogu nazvati sveobuhvatnima. Program za koji se zalaže CESI nije u skladu s vrijednostima većine građana, a iskustvo zemalja koji slične programe provode desetljećima (primjerice, Velika Britanija i Njemačka) jasno je pokazalo da su doprinijeli porastu rizičnog i neodgovornog ponašanja, maloljetničkih trudnoća, pobačaja te nezadovoljstva životom među mladima i demografskom kolapsu društva, a u posljednjih desetak godina eklatantnom porastu mladih koji izvještavaju o problemu rodne disforije te ih se upućuje u “tranziciju”, zbog čega je niz europskih zemalja poput Velike Britanije, Švedske i Francuske nedavno zabranilo ili strogo ograničilo hormonalne i kirurške zahvate za maloljetnike u svrhu promjene spola.

Slažemo se da mladi trebaju učiti o spolnosti, ali na cjeloviti način, u skladu s vrijednostima njihovih roditelja koji su prema Ustavu dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o njihovu odgoju.

Zalažemo se za cjelovit pristup spolnosti koja uključuje tjelesnu, psihološku, socijalnu i duhovnu dimenziju osobe te ne skriva činjenicu da je ona prirodno usmjerena na ostvarivanje međuljudskih odnosa i rađanje novog života. Programi koji svode spolnost na konzumizam i sredstvo isključivo užitka, iskrivljuju stvarnost u njezinu narcističku karikaturu. Nasuprot tomu, biloška je činjenica da je spolni nagon jedini nagon koji nije usmjeren na preživljavanje pojedinca, nego na odnos s drugom osobom i stvaranje nove osobe. Psihološka je činjenica da su najdublje ljudske potrebe potreba za ljubavlju i pripadanjem te da čovjek istinsko ispunjenje postiže dobrim međuljudskim odnosima, u kojima daje i prima. Prouči li se povijest ideja koje su oblikovale SEE-programe na Zapadu, jasno je da oni počivaju na pretpostavci da će oslobođenje spolnosti od moralnih normi (čemu pripada ukidanje opreke žensko/muško, ukidanje braka i obitelji) dovesti do posvemašnjeg socioekonomskog oslobođenja čovjeka, što se nije dogodilo i ne odgađa se, nego se rađaju nove totalitarne tendencije preodgoja ljudi.

Iako međunarodne institucije poput UNESCO-a promiču SSE kao učinkovit program koji treba uvesti širom svijeta (UNESCO, 2009, 2018), pogled na UNESCO-ve smjernice otkriva njihovu ideologiziranost, a neovisne studije neučinkovitost. Primjerice, prema smjernicama iz 2018. među ciljevima je učenja za djecu od 5 do 8 godina definiranje biološkoga spola i roda, razgovor o osjećajima spram vlastitoga spola i roda te usađivanje djeci ideje da „svi ljudi mogu podizati djecu“. U dobi od 9 do 12 godina iznose se detalji o postizanju seksualnog zadovoljstva i o „sigurnom“ pobačaju, a u višoj dobnoj skupini na red dolazi seksualna orijentacija, rodni identitet i učenje partnerske komunikacije „u svrhu primanja i pružanja seksualnog zadovoljstva“, dok se u završnim godinama adolescencije govori o rodnim stereotipima i prefiksalnim tvorenicama riječi fobija. Pritom je spolna uzdržljivost (apstinencija, odgađanje spolnog odnosa) prikazana iskrivljujuće negativno, kao nešto „što se temelji na strahu, kontroli, sramu i osjećaju krivnje“. Posumnjavši u utemeljenost tvrdnji o učinkovitosti programa koji primjenjuju ove smjernice, neovisni američki Institut za istraživanje i evaluaciju proveo je 2019. globalno istraživanje kako bi se utvrdila stvarna učinkovitost različitih preventivnih programa SSE-a. Istraživači su pronašli da „među 103 međunarodnih studija školskih SSE-kurikula (60 u SAD-u i 43 izvan SAD-a), samo ih je šest dokazalo učinkovitost. Samo je jednu od šest studija provela neovisna evaluacijska ustanova (a ne autori programa) a rezultati još nisu ponovljeni. Istovremeno, šesnaest studija navodi štetne učinke CSE-a odnosno porast rizičnoga spolnog ponašanja adolescenata“ (Weed i Ericksen, 2019). Autori studije zaključili su da „permisivan i eksplicitan sadržaj mnogih CSE-kurikula izaziva zabrinutost glede prihvatljivosti a slabe definicije `učinkovitosti` korištena u mnogim istraživanjima CSE-a izazivaju ozbiljna pitanja o njezinom stvarnom učinku“. S druge strane, Goldfarb-Liebermanova studija iz 2021., koja promiče SSE, obilježena je eklatantnim metodološkim nedostatcima i sukobom interesa samih autora.

Kako će tko živjeti svoju spolnost ovisi o sustavu vrijednosti i stvar je izbora. Definitivno, posvemašnja permisivnost na području spolnosti nije pokazala dobre rezultate ni na osobnoj ni na društvenoj razini. U demokratskom društvu ili mora postojati više programa kvalitetnoga spolnoga obrazovanja i odgoja, sukladnih odgojnim vrijednostima roditelja, ili treba potpuno izbaciti ideološke koncepte iz školskog govora o spolnosti, kao što je nedavno učinila američka savezna država Florida.

Iako trenutno vladajuća stranka u Gradu Zagrebu podržava udruge poput CESI, poručujemo im da djeca i mladi nisu vlasništvo tih udruga niti je to grad Zagreb. Manjinske udruge nemaju monopol na mišljenje niti pravo ulaženja u odgojno-obrazovni sustav koji pripada učenicima i roditeljima, a pogotovo nemaju pravo nametanja ideologiziranih te za djecu i mlade štetnih programa poreznim i prireznim obveznicima čijim su novcem financirani i obnašatelji gradske vlasti i (nerijetko) nevladine organizacije. Tražimo poštivanje prava roditelja na odabir odgoja svoje djece, kvalitetne programe spolnoga odgoja te pravo djece na djetinjstvo i postupan razvoj osobnosti, u skladu s biološkim i psihološkim datostima.

Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika

 

                    

Zrno - ožujak 2020.

Novi broj listića Zrno dostupan je na sljedećoj poveznici: Zrno, ožujak 2020.

U ožujku se tribina HKDPD-a neće održati.

„Sloboda umjetnosti“

O(b)oljela / O(g)oljela demokracija

Kad je Oliver Frljić u svojoj predstavi „Vaše nasilje i naše nasilje“, financiranoj našim novcem preko Ministarstva kulture, izrugivao Isusa Krista i prikazivao ga blasfemično, vrijeđajući duboko osjećaj kršćana, to je bila umjetnička sloboda prema riječima ministrice kulture.

Kad se u okviru Eurokaza u Zagrebu 2013. izvela provokativna talijanska predstava „O konceptu lica Sina Božjega“ (u nekim zapadnim zemljama zabranjena) u kojoj su djeca bombama gađala Kristovo lice, nitko se nije javio i postavio pitanje o govoru mržnje, plaćenom i novcima kršćana kroz izdvajanje za proračun Grada Zagreba. Dapače, prema izjavi u Večernjem listu od 4. srpnja, redatelj Ivica Buljan komentirao je dječje uloge ovako: „Naročito su bila dojmljiva djeca koja su iskreno odigrala svoje uloge.“

Nije se javila nikakva pravobraniteljica, ni pučka ni za djecu, zabrinuta zbog lošeg utjecaja na njihov razvoj i lošeg primjera drugima. Podrazumijevalo se valjda do je to „sloboda umjetnosti“, a djeca su također „slobodni umjetnici“.

Kad je Gradsko dramsko kazalište Gavella promoviralo predstavu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke, na plakatu su kao lezbijke prikazana dva zagrljena kipa Djevice Marije. I naravno, ponavljala se ista mantra o umjetničkim slobodama u njegovu obranu te je bio maknut, ne nakon zamjerki koje su upućene takvom plakatu jer vrijeđa vjernike i njihove svetinje, nego nakon „neviđenog pritiska na institucije povezane s kazalištem…i na sponzore“, kako je objasnio ravnatelj Gavelle Darko Stazić.

Kad su u Rijeci nedavno povodom preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture izveli hrvatsku himnu izrugujući joj se, a time i državi koju predstavlja, bila je tu opet na djelu famozna sloboda umjetnosti. I mogli bismo ovako dalje nabrajati još niz primjera proglašenih „umjetničkih sloboda“...

No kad su prije nekoliko godina Kaštelani na karnevalu spalili transparent slikovnice Dugine obitelji, prosvjedujući protiv nametanja oblika života koji oponašaju brak i prirodnu obitelj stavljajući se na njihovo mjesto, a zbog razumljive brige za djecu koja trebaju prirodnu obitelj za prirodan razvoj, oglasile su se ministrica znanosti i obrazovanja, pravobraniteljica za djecu i još mnogi zagovornici „novih oblika obitelji“ zabrinuti zbog „govora mržnje „ i lošeg utjecaja na djecu.

Karneval je inače pretkršćanska pučka manifestacija u kojoj narod izražava kroz satiru i izrugivanje svoje stavove o aktualnim temama, jedan jedini dan u godini na koji je od pamtivijeka bilo dopušteno kroz smijeh progovoriti o svemu i svakomu, kritizirati sve i svakoga pa i „zapaliti“ „krivce“ – a da sve ostane samo na tome jer je tako narod ispucao svoje frustracije i poslao poruku onima na vlasti. No, ta njegova tradicijska izrugivalačka funkcija i umjetnička sloboda našla se na udaru i ove godine.

Kad su Imoćani progovorili satirično i simboličnim spaljivanjem ideologije, koja gura nesretnu djecu iz domova socijalne skrbi u neprirodno okružje kako bi gay parovi zadovoljili svoje sebične težnje ne obazirući se na dobrobit djeteta bez roditeljske skrbi ili, što je još gore, i sami gay parovi postali sredstva te ideologije za razaranje prirodnih (naravnih) obitelji, digli su se branitelji takvih ideologija i prijete sudskim tužbama. Javio se i sam predsjednik RH i premijer, predsjednik Sabora, pravobraniteljice i mnogi drugi.

U općoj utrci predstavnika vlasti i promicatelja rodne ideologije da što prije osude spaljivanje „gay para s udomljenim djetetom“, nitko se nije ni osvrnuo na stvarnu simboličnu poruku toga čina. A ta je da je „udomljeno dijete“ s izraženom crvenom petokrakom kao simbolom totalitarne komunističke ideologije, koju usvaja ovaj gay par, jedan saborski zastupnik, Nenad Stazić, koji se inače prepoznaje po govoru mržnje i podržavanju nasilja prema „neprijateljima“, po animozitetu prema Crkvi i kršćanima te kršćanskom nauku jer ga ne razumije, koji je javno u Saboru osudio ravnateljicu Centra za socijalnu skrb iz Zagreba", okrivivši je da krši zakone jer nije dopustila udomljenje djeteta gay paru: „. To je kazneno djelo i da smo mi nekakva država, ali barem nekakva, ta izvjesna Tatjana Brozić Perić do danas u osam sati ujutro do početka svog radnog vremena više ne bi bila na tom mjestu, ona bi bila smijenjena, ona bi bila potjerana jer ne poštuje odluke suda.“ Umjesto da se informira o istini i zakonu, omalovažio je s prezirom, javno izrugao i osudio osobu („nekakvu Tatjana Brozić Perić“) koja je u skladu sa zakonom odgovorno vršila svoj posao. I nikom ništa. Nije se javila pravobraniteljica za djecu da obrani pravo djeteta na prirodnu obitelj, ali je komentirala događaj na karnevalu u Imotskom uslijed tobožnje brige za djecu: "Bila su pozvana nazočiti otvorenoj manifestaciji mržnje i nasilja, koja je među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu".

Ta ista pravobraniteljica na pismo HKDPD-a o sadržajima izborne lektire, sa scenama nasilja, pedofilije, pornografije, opisa samoubojstva, što su sve stvarne opasnosti za duh i dušu učenika srednjoškolaca, nije reagirala niti se brine o tome da bi takva literatura „među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu“ , nego je HKDPD uputila na drugu adresu, na Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao one koji su odgovorni za to područje.

Tako se preko predstavnika demokratskih institucija demokracija potpuno razgolitila. Otkriva nam se svakodnevno u dvostrukim mjerilima onih koji su na određenim položajima društvene ljestvice utjecaja, vlasti i moći.

Nameće se samo jedan zaključak. Ili postoje nedodirljive svetinje pa onda ni umjetnička sloboda nema pravo rušiti ih, ili ne postoje svetinje pa onda nije svetinja ni umjetnik ni njegova sloboda. A onda dakako ni sabornik ni bilo koji političar, ni većina, ali ni manjina. Jer nema temelja iz kojih se njihova svetost može iščitati.

Ako Krist nije svetinja, iako je Bog nama kršćanima koji smo većina u Lijepoj našoj, pa ga različite manjine (umjetničke, ideološke,…) mogu pogrđivati kako im padne na pamet, onda o kakvom društvu različitosti i tolerancije pričaju naši političari, zagovornici slobode umjetnosti, zaštitnici ljudskih prava i mediji? Očito nisu svjesni da je upravo On donio svijest o neizmjernoj vrijednosti ljudske duše, time i dostojanstvu svake osobe, dok nas oni dovode na prag poganskog stanja u kojem je čovjek bezvrijedan ako ne pripada vladajućoj kasti i moćnoj ideologiji? A tu nema nikakve demokracije, nego je sve određeno zakonom jačega. Oni po tom zakonu nameću nama svoje trenutne ideološke „svetinje“ protiv naših vječnih svetinja, što je napad na slobodu mišljenja, govora, savjesti, vjere, na naravni zakon, zdrav razum i znanstvene istine.

Uzalud se zaklanjaju krinkom prava i pravde, pravnom državom i zakonima. Oni nikako ne mogu pokriti o(g)oljelost i o(b)oljelost takve demokracije. Oni su samo izumi ljudski protiv naravnih i Božjih zakona i sigurno će propasti kad-tad jer su i naravni i Božji zakoni stalni i nepromjenjivi, a ljudsko sebeljublje, oholost i taština oduvijek su bili uzrok propasti čovjeka i zajednice.

O udomiteljstvu

HKDPD o udomiteljstvu

S nevjericom slušamo i gledamo ovih dana kako se s najviših pravosudnih instanci Republike Hrvatske (Ustavni i Upravni sud) i od strane aktivističkih, nevladinih udruga plaćenih iz državnog proračuna i tko zna čijih još i kakvih stranih donacija, zagovaraju „prava istospolnih parova na udomljene djece“ i pitamo se: kako su na svijet došli zagovaratelji takvih „prava“, kakvo im je bilo djetinjstvo, imaju li sami djece i razmišljaju li o njima kad se za ovakva „prava“ istospolnih parova zalažu, a pri tome djecu i njihovo pravo i potrebu za prirodnom obitelji, potpuno zanemaruju i bagateliziraju. Izjednačavaju različito, a zanemaruju bitno. I još zavode javnost mišlju kako je jedino važno emocionalno okružje koje po njima djetetu može dati bilo tko? Po toj logici, sutra će to moći i pedofili!??! I neprestano ponavljaju istu mantru: Djetetu je bolje u takvoj zajednici, nego u domu.
Što ovim zagovarateljima čudnih prava znače majka i otac i jesu li svjesni što čine budućim naraštajima djece koja će, ne svojom krivnjom, ali svojom nesrećom završiti izvan prirodne obitelji?
Kao prosvjetni djelatnici s iskustvom koje ne može dati nikakva teorija, znamo da su majka i otac te prirodna obitelj nezamjenjivi. Da djetetu ni najbolje emocionalno okružje, najsavršeniji baka i djed, npr. ne mogu u potpunosti zamijeniti roditelje. Također nam ne trebaju nikakva znanstvena istraživanja (iako ih ima) potvrditi da je prirodno roditeljsko – obiteljsko okružje nezamjenjivo u normalnom, skladnom odrastanju u zrelu i stabilnu osobu. Dvije istospolne osobe prirodno nikad ne mogu stvoriti roditeljsko – obiteljsko okružje, mogu ga samo izvanjski oponašati, više ili manje neuvjerljivo glumiti, čime bi i udomljeno dijete bilo prisiljeno na glumu i oponašanje udomitelja jer, općepoznato je: dijete uči oponašanjem. Zar to nije onda udar na identitet djeteta i na njegovo pravo biti ono što jest te duševno nasilje nad djetetom? A Konvencija o pravima djeteta, koju je i RH potpisala, protivi se tome. Dapače, obvezuje države potpisnice da jamče djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, a u slučaju kad su djetetu uskraćene „neke ili sve sastavnice identiteta“ , osiguraju „odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja“ (Čl. 8.2.).Za razliku od naših ustavnih sudaca, koji se skrbe za „prava istospolnih parova“ (čast izuzecima), Konvencija stavlja interes djece na prvo mjesto: „U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta“ (Članak 3. 1.)
Upravo su se toga pridržavale, kao i važećeg zakona, osobe iz Centra za socijalnu skrb, na čemu im čestitamo.

Čudi nas da Ustavni sud tako brzo i na takav način reagira na slučaj dvojice istospolnih muškaraca, kojima je Centar za socijalnu skrb potpuno zakonski i s moralnom i materijalnom odgovornošću, brinući se o najboljem interesu djeteta odbio udomiteljstvo.
Mi strpljivo čekamo od 19.06.2019. odgovor Ustavnog suda na Prijedlog za donošenje Izvješća o nesuglasnosti Kurikula Ministarstva znanosti i obrazovanja, segment Hrvatski jezik-lektira-suvremena književnost, s Ustavom RH, Konvencijom o pravima djeteta i važećim zakonima u Republici Hrvatskoj. Prijedlog je podnesen Ustavnom sudu RH na temelju članka 105. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01, 76/10. i 5/14. ). Radi se o nelegalnom popisu lektire, koji je mimo službeno objavljenog Kurikuluma hrvatskoga jezika (Narodne novine, 10/2019 (29.1.2019.)) naknadno objavljen na stranicama Ministarstva odlukom ministrice Divjak, a u kojem su knjige s pedofilskim i pornografskim sadržajima. Isti se taj nelegalan popis izborne lektire primjenjuje od početka školske godine te tako producira protuustavne učinke.
Po svemu sudeći, naše političke elite izvršavaju ove zadatke za neke moćne krugove i lobije, a suprotno interesu naroda i djece. Istanbulska konvencija bila je prekretnica koja je javno očitovala nasilje nad voljom naroda i pokazala i onima koji su slijepi da ovaj naš hrvatski brod ide u opasne vode upravljan njegovim kormilarima. Ciljevi Istanbulske konvencije polako se provode, a događanja nam potvrđuju da ona i nije bila donesena radi zaštite žena, nego radi promicanja rodne ideologije.

Ne vide li ustavni suci (opet: čast izuzecima) da se igraju apsolutnih zakonodavaca, čiji se zakoni protive prirodi, zdravom razumu, narodu, Bogu? Cijela povijest nas uči, a i religijsko iskustvo te intuitivna spoznaja u književnosti jasno daju na znanje kako su pravda i istina neizbježni, da postoje duhovni zakoni koji nam se otkriju kasno ne štedeći nas od posljedica naših izbora, kažnjavajući nas zbog zabluda u koje upadamo zato što smo vlastiti sebični interes stavili ispred istine i pravde. Jesu li naši ustavni suci koji su donosili odluku što je javno nemušto brane i oni i aktivisti nevladinih udruga, kao srednjoškolci čitali Gundulićevu Dubravku i jesu li išta naučili iz nje?

HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA

O istospolnim udomljivanjima

ZAŠTO VLASTITU DJECU NE ŽELE, A TUĐU HOĆE?

Istospolne zajednice u ime neutemeljenih i lažnih prava žele udomljavati djecu. Homoseksualci se naivno pozivaju na diskriminaciju u odnosu na one kojima je dopušteno udomljavanje, a ne pitaju se jesu li djeca koja bi bila udomljena od istospolnih zajednica diskriminirana u odnosu na djecu koja žive s roditeljima ili osobama (pomajkom i poočimom) različitog spola. Naravno da jesu, ali to njih ne zanima. Njima je na prvom mjestu njihov egocentrični i prikriveni interes.To je pokušaj inverzije činjenica, a takva "diskriminacija" je zapravo negacija prava drugih ljudi. Nedopustivo je u borbi protiv „diskriminacije“ činiti još veću diskriminaciju. Zašto ne štite prava djece koja su utvrđena Dječjim i Ljudskim pravima u Konvenciji i Deklaraciji UN? O kakvoj lažnoj diskriminaciji govore? Oni su toliko diskriminirani koliko i jedan liječnik kada mu ne dopuste da se zaposli na radno mjesto pedagoga ili kada jednog vrhunskog rukometaša neće primiti neki nogometni klub. Pa ne može nitko tko ne zna plivati u ime „diskriminacije“ tražiti da igra vaterpolo. To nema veze s diskriminacijom. To su jednostavno različite uzročno nepovezane kategorije. Čine li homoseksualci spolnu diskriminaciju prema ženama jer ih ne žele? Zar nije diskriminacija i prema roditeljima ako se bez njihova pristanka udomljuje djecu istospolnim zajednicama. Oni su pobrkali lončiće i izgubili kompas. Je li im poznato da je svako dijete koje živi samo s jednim roditeljem zakinuto za svijet onoga drugoga roditelja? Za zdravo odrastanje te za zdrav i uspješan odgoj djetetu su potrebni i žensko i muško. Po prirodi stvari i po ljudskim potrebama dijete ima potrebu biti voljeno i ljubljeno i od majke i od oca a ne smo od jednoga od njih. Muškarac pa ni otac ne može dati djetetu ono što mu može dati majka. Interes djeteta i zdravo odrastanje moraju biti na prvome mjestu.

Zašto pojedinci u istospolnim zajednicama ne žele imati vlastitu djecu, a žele udomiti ili posvojiti tuđu djecu? Njihovi su motivi, cilj i svrha ne samo upitni, nego, što više, vrlo nepoznati, neizvjesni i za djecu diskriminirajući. Zašto oni nerijetko svoje istospolne zajednice nazivaju brakom, a to zaista nisu. Ako su različiti od braka koji je ustavna kategorija i determiniran kao zajednica žene i muškarca, zašto onda različite pojave pokušavaju "krstiti" istim nazivom ili imenom? Najveća je nepravda pa i diskriminacija različite stvari nazivati jednakima i jednake različitim nazivima. A oni upravo to čine i zlorabe tuđa prava svojim "pravima". Pravo i sloboda imaju samo jedno jedino ograničenje, a to su prava i slobode drugih ljudi ili u ovom slučaju prava djece. Ako onaj tko ne želi imati vlastitu djecu, a želi podjarmiti tuđu djecu svojim tko zna kakvim sve interesima, ne zaslužuje niti povjerenje niti opravdanje za to zbog mogućih asocijalnih ponašanja i drugih nepoželjnih konzekvenci koje proturječe poželjnom odrastanju. Zbog toga, život i odrastanje djece u Domu sigurno je poželjnije, kvalitetnije i bolje nego u istospolnim zajednicama ne samo u pedagoškom, sociološkom, psihološkom i društvenom kontekstu. To je negacija pronatalitetne politike i to u trenutku kada je u Hrvatskoj mortalitet veći od nataliteta i kada hrvatski narod rapidno izumire.

Pojedinci u takozvanim civilnim ili ne vladinim društvima pa čak i u Ustavnom sudu koji takvo nešto neprirodno zagovaraju izgubljeni su u prostoru i vremenu. Takva "demokracija“, „prava“ i „slobode" koje po diskutabilnom kriteriju besmislenog i štetnog pomodarstva i dodvoravanja zagovaraju, negacija su samih sebe zato što ne poštivaju prirodu čovjeka, njegov normalan antropološki i kognitivni razvitak kao i prirodne zakonitosti zatirući ih pakošću i mržnjom govora prema onima koji ne misle i ne žive kao oni. Ustavni sud je prekoračio svoje ovlasti uzimajući sebi za pravo proglašavati zakonitim i poželjnim u razvoju društva i države ono što je za normalne ljude nenaravno, nezakonito i izuzetno nepoželjno. Ako im je toliko stalo do homoseksualnih udomljavanja neka im uruče svoju djecu a ne tuđu. Nitko ne želi osuđivati istospolne zajednice, neka oni žive svoju intimu kao što i bračni parovi žive svoju. Međutim, oni to agresivno nameću javnosti kao poželjan modus u odgoju djece i mladeži te pod krinkom izmišljene diskriminacije zapravo diskriminiraju mnoge oko sebe, a u prvom redu i najviše djecu kojima oduzimaju sretno djetinjstvo, zdravo odrastanje te ravnopravnost i jednakost među vršnjacima.

mr. sc. Ivica Đaković

Zrno - veljača 2020.

Novi broj listića Zrno dostupan je na sljedećoj poveznici: Zrno, veljača 2020.

Tribina HKDPD-a - O knjizi Johna Polkinghornea "Vjera u Boga u doba znanosti"

Srdačno Vas pozivljemo na tribinu HKDPD-a u četvrtak, 20. veljače 2020. u 20 sati, u Zagrebu, Palmotićeva 31 (dvorišna zgrada).

Na tribini će održati predavanje
prof. em. Miroslav Furić,
prof. em. Marijan Šunjić,
prof. dr. sc. Stipe Kutleša
o temi:

knjiga Johna Polkinghornea "Vjera u Boga u doba znanosti"

Ujedno Vas molimo, da našu tribinu, ako želite i možete, negdje i oglasite. Na poveznici je i plakat toga predavanja.

Snimka tribine - Zaviša Kačić Alesić: Budizam i kršćanstvo

Tribina Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
održana u četvrtak 16. siječnja 2020. u Zagrebu
Zaviša Kačić Alesić, prof. povijesti i indolog:
Budizam i kršćanstvo

Snimke nekih od prethodnih tribina naći ćete na poveznici tribine.

Snimka tribine - Nikola Stanković: Naći svoj advent

Tribina Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
održana u četvrtak 19. prosinca 2019. u Zagrebu
dr.sc. Nikola Stanković, red. prof. u miru:
Naći svoj advent

Snimke nekih od prethodnih tribina naći ćete na poveznici tribine.

O predsjedničkim izborima

ZASLUŽENA I ČISTA POBJEDA LOŠIJEG PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA

Do pred izbore za EU parlament SDP je bio u rapidnom raspadu, a Bernardić izgubljen i izvan prostora i vremena, rekao bi Milanović: „Šaka jada“. Osim djelovanja nekoliko ljudi vrijednih poštovanja SDP je na stranačkoj i hrvatskoj političkoj pozornici bio besmislenost i ispraznost te bez perspektive osuđen na neuspjeh na duže vrijeme. Međutim, na krilima HDZ-ovih zabluda, promašaja, loše kadrovske politike, prevare svojih članova i simpatizera zanemarujući demokršćanske i katoličke vrijednosti te ulazeći u apsurdne koalicije s onima koji su do nedavno bili prepoznatljivi po govoru mržnje prema HDZ-u i nacionalnim vrednotama, SDP se pomalo oporavljao, a HDZ je sve više i brže gubio povjerenje svoga izbornoga tijela. Na to su ukazivali rezultati već na izborima za EU, a predsjednički su nedvojbeno potvrdili taj trend koji neminovno anticipira neuspjeh i na sljedećim parlementarnim izborima ukoliko HDZ ne poduzme ozbiljne promjene na svim segmentima stranačkog djelovanja. A ono je tri koplja ispod razine vrlo dobrih postignuća i uspjeha kojeg je ostvarila Vlada RH.

Primicali su se predsjednički izbori. Lijevi mediji i novinari prihvaćaju Milanovićeve signale i uporno guraju političkog mrtvaca za predsjedničkog kandidata. Bez obzira na vrlo tešku hipoteku izuzetno lošeg i neuspješnog premijerskog mandata i bez imalo kritičnosti i objektivnosti prave od njega lažnu ikonu. Milanović je ušao u kampanju potpuno nespreman, bez ikakvog programa. Nesvjesno, nepromišljeno i naivno on i njegov stožer temelje kampanju na geslu: Predsjednik s karakterom. Gore za sebe nije mogao učiniti, a konkurentima je dao fantastičnu mogućnost i priliku da ga razgole upravo u svim njegovim nekarakternim obilježjima. To je klasičan autogol zbog kojeg se u zdravom i normalnom društvu ispada iz daljnjeg natjecanja već u prvom krugu, ne samo na razini Hrvatske, nego i mnogo šire. Karakter označava ključno obilježje osobnosti ili ličnosti, a on je prepoznatljiv u egocentričnim, paranoično agresivnim, narcisoidnim, socijalnim, neurotskim, kognitivnim i emocionalnim crtama te u kulturi laži. Smatram da je Z. Milanović karakter samo u kognitivnim crtama, a u svim ostalim je vrlo infantilan, tj. nezreo karakter. Čak je sam priznao neke od tih loših crta karaktera. Tu je njega bilo najlakše rušiti, ali stožeri i predsjednički kandidati to nisu iskoristili ili su se tek po koji put površno toga dotakli. A on je to uporno insinuirao protukandidatima i neumorno ih ponavljao iz dana u dan. Laž ostaje laž, ali sto puta ponovljena laž stvara kod gledatelja percepciju o mogućoj istini. Sami prosudite u kolikoj mjeri imamo predsjednika s karakterom ili s nekarakterom.

Mnogi su mu mediji i novinari mediokriteti u tomu pomagali. Pa čak i HRT, kao javni servis, svojim je neprofesionalnim, neobjektivnim i pristranim raspravama i komentarima pogodovao Milanoviću. Postoji li na hrvatskim sveučilištima još koji fakultet i stručnjaci osim Političkih nauka? Za HRT očito ne. Takozvani politički analitičari, osim Ivice Reljkovića, bili su nestručni, subjektivni i pristrani navijači svoga dragoga i velikog Idola s „karakterom“. Njihov je jedini kriterij vrednovanja ideološka pripadnost retrogradnom totalitarističkom režimu iz kojega ili ne žele ili ne znaju izaći. Zataškavali su njegove slabosti prikazujući ih kao njegovu prednost u odnosu na protukandidate. Sramota. Da se tako ponašao kandidat desne orijentacije mediji bi ga razapeli. Zašto HRT nije pozivao u studio znanstvenike s Filozofskog i dr. fakulteta, npr. filozofe, povjesničare, pedagoge, liječnike, psihologe, prirodnjake i druge koji imaju iskustva i koji o tomu mogu dati mnogo više i objektivnije. Zašto HRT nije imao pitanja o programu, već je potencirao i dopustio jednom kandidatu da provocira, vrijeđa, stvara konflikte, svađa se i laže? U tomu jedna profinjena, odgojena, kulturna, uljuđena, izuzetno sposobna i odgovorna predsjednica kao što je poštovana gđa. Kolinda Grabar Kitarović nije imala nikakvu šansu jer se nije željela spustiti na tu razinu uličnog primitivizma i uzvratiti istom ili većom mjerom iako je za to imala i previše materijala. Milanović se usudi predbacivati predsjednici izbor ili smjenu savjetnika, što je u njenoj nadležnosti, a on svoga rođaka umirovljenog oficira JNA postavi za ravnatelja Nacionalnog parka Krka, a da ne spominjem neke njegove još gore skandale.

Osim medija neki kandidati autsajderi radili su na sučeljavanju tendenciozno protiv predsjednice, a za interese kandidata s „karakterom“. U tomu im je pomagao i M. Škoro koji je neopravdano prozivao više predsjednicu nego Milanovića. Poistovjećivati aktualnu predsjednicu s nekim slabostima HDZ-a, samo zato što ju je HDZ podržavao, može samo onaj tko je bez poštenja ili ne razumije bit i stanje u politici. Svatko ima demokratsko pravo pokušati biti predsjednik, ali u drugom krugu glasovanja onaj tko je pozivao da se na glasačke listiće dopiše i zaokruži br. 3 pokazao je da ga ne zanima ili da ne zna što je opće dobro njegova naroda, da nema izgrađenu širinu predsjednika državničkog ponašanja, da je egocentrik, da nije karakter, te da je stavio sebe, svoje interese, nezadovoljstvo i prkos ispred interesa hrvatskoga naroda. Onaj tko želi biti predsjednik Hrvatske ne može javno pozivati da se nezakonito glasuje. To je ozbiljan udarac i protiv Suverenista. Što bi se od takvoga moglo još očekivati kada bi slučajno bio predsjednik? To je sigurno kod mnogih istinskih hrvatskih domoljuba izazvalo prezir, razočarenja i osude te će na sljedećim izborima, ako se uopće usudi kandidirati, to skupo platiti premalenim postotkom osvojenih glasova. Volio sam njegove pjesme i cijenio ga, ali odsada ne želim slušati pjesme niti ću ikada više otići na njegov koncert.

Između ostaloga HDZ je suprotno narodnom bilu i dobronamjernim upozorenjima prihvatio štetnu Istanbulsku konvenciju prožetu sa smećem rodne ideologije. Pokrao je referendum svoga biračkog tijela na sraman, lažan i nedopustiv način. Ušao je u koaliciju s antidemokršćanskim i destruktivnim strančicama. I dalje financira Novosti koje izruguju hrvatske nacionalne vrijednosti. Nanio je sebi duboke političke rane, jaku infekciju i ne baš blagu sepsu sporim rješavanjem i nekorektnim odnosom prema opravdanom štrajku u školstvu. Snažnu domoljubnu i vjersku udrugu U ime obitelji, koja ima nesagledivu energiju i potencijale u svom narodu, tretira kao neprijatelje. Predsjednica je šutjela o referendumu i nije se na pravi način postavila prema Istanbulskoj konvenciji. Tu se morala ograditi od HDZ-a, ali joj je očito trebao za potporu na izborima.

Dakle, nisu uzroci gubljenja izbora u SDP-u i Milanoviću niti ih treba tražiti tamo. Oni su u stanju i djelovanju HDZ-a. Vrlo je upitno koliko je Kolinda dobila, odnosno izgubila, s tom potporom i koliko bi izgubila ili dobila bez potpore HDZ-a. Svakako su joj negativne hipoteke HDZ-a, HNS-a, M. Pupovca, M. Bandića, prebjega iz SDP-a i Škorino nerazumno anacionalno pozivanje na apstinenciju i poništavanje glasačkih listića bili mlinski kamen oko vrata. HDZ već duže vrijeme hrani svoje izborno tijelo sadržajima „otrovnog smeća“, a očekuje da će time anestezirati glasače svojih protivnika. Grdno su se prešli, politička anestezija i eutanazija zahvatile su njihove članove i sipmatizere. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u takvim konstelacijama bila unaprijed osuđena na gubljenje izbora. I to potvrđuje u kakvom se stanju nalazi najjača politička stranka u RH, koja je stvarorila demokratsku, neovisnu i suverenu državu Hrvatsku, a Milanović im s vrlo ozbiljnim političkim slabostima dobiva izbore s manje od 30 posto od ukupnog izbornog tijela. Izbore je izgubio HDZ, a ne predsjednica. Ona to nije zaslužila svojim radom i neobično velikim uspjehom kojeg je postigla u petogodišnjem djelovanju i ranije.

Predsjednik Vlade RH i HDZ-a je zaista sposoban čovjek i veliki diplomat. Nitko pošten i razuman, pa čak i neprijatelji, ne mogu ne priznati gospodinu A. Plenkoviću da je kao predsjednik sa svojom Vladom u vrlo teškim okolnostima i uvjetima postigao zaista zavidne i jako ohrabrujuće rezultate na razini Hrvatske pa i u EU, ali nažalost to se ne može reći i za vođenje HDZ-a. Snosi veliki dio odgovornosti za stanje u HDZ-u, ali ne samo on. Nisam aktivan ni u jednoj stranci niti sam bilo komu savjetnik. Ali kao građanin i domoljub zbog općeg dobra u hrvatskom društvu i zbog autohtonih nacionalnih interesa smatram da bi bilo najbolje da se gosp. A. Plenković posveti radu u Vladi RH, a da se zahvali HDZ-u kao predsjednik i što prije raspiše stranačke izbore, kako bi se izabrao novi predsjednik HDZ-a s iskusnim i mlađim suradnicima koji su spremni na velike promjene. U protivnom poslije parlamentarnih izbora morat će se ići na veliku koaliciju. A to je suludo jer bi u tom slučaju SDP imao otprilike pedeset posto svojih ljudi po ministarstvima i drugim ustanovama, a HDZ pedeset posto svojih od kojih je polovica zapravo SDP-ova. Tako bi po gruboj prosudbi SDP imao 75 posto, a HDZ samo 25 posto svojih predstavnika. Treća opcija s takvim ponašanjem M. Škore izgubila je sljedećih deset godina, a možda i više.

To su samo neki, po meni najindikativniji razlozi takvih postignutih izbornih rezultata. Pobijedio je, bez obzira na splet okolnosti i na neke prljavštine, zasluženo i čisto lošiji kandidat od gđe Kolinde Grabar Kitarović, kojemu treba pošteno i iskreno čestitati. Ako predsjednik RH gospodin Zoran Milanović zaista bude radio na sebi i na promjenama u svom ponašanju, koje je obećao, te bude, ne uvijek nego češće, slušao savjete supruge Sanje on će sigurno pobijediti ovakav HDZ i njegova kandidata i za drugi mandat predsjednika RH. Ako HDZ žurno ne promijeni kolosijek kojim već godinama luta u bespućima, SDP će dobiti i skore parlamentarne izbore. Na ovakav scenarij upozoravao sam u ožujku 2018. godine s tekstom: Ne Istanbulskoj konvenciji, ali očito je da odgovorni kojima sam se obraćao imaju uši a ne čuju, imaju oči a ne vide, olako daju obećanja a vrlo ih teško, nikako ili na vlastitu štetu ostvaruju.

Zagreb, na sv. Tri kralja 2020. god.

mr. sc. Ivica Đaković

Tribina HKDPD-a - Zaviša Kačić Alesić: Budizam i kršćanstvo

Srdačno Vas pozivljemo na tribinu HKDPD-a u četvrtak, 16. siječnja 2020. u 20 sati, u Zagrebu, Palmotićeva 31 (dvorišna zgrada).

Na tribini će održati predavanje Zaviša Kačić Alesić, prof. povijesti i indolog o temi:

Budizam i kršćanstvo

Ujedno Vas molimo, da našu tribinu, ako želite i možete, negdje i oglasite. Na poveznici je i plakat toga predavanja.

Zrno - siječanj 2020.

Novi broj listića Zrno dostupan je na sljedećoj poveznici: Zrno, siječanj 2020.

Snimka tribine - Anđelko Akrap: Hrvatska u demografskom kolapsu

Tribina Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
održana u četvrtak 21. studenoga 2019. u Zagrebu
prof. dr. Anđelko Akrap:
Hrvatska u demografskom kolapsu

Snimke nekih od prethodnih tribina naći ćete na poveznici tribine.

Snimka tribine - Ankica Kosovec-Križelj i Maja Očko Šunjić: Škola za život i Wi-Fi

Tribina Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
održana u četvrtak 17. listopada 2019. u Zagrebu
mr. sc. Ankica Kosovec-Križelj, dipl. ing. elektrotehnike
i Maja Očko Šunjić, mag. inf. et math.:
Škola za život i Wi-Fi

Snimke nekih od prethodnih tribina naći ćete na poveznici tribine.