četvrtak, 27. veljače 2020.

„Sloboda umjetnosti“

O(b)oljela / O(g)oljela demokracija

Kad je Oliver Frljić u svojoj predstavi „Vaše nasilje i naše nasilje“, financiranoj našim novcem preko Ministarstva kulture, izrugivao Isusa Krista i prikazivao ga blasfemično, vrijeđajući duboko osjećaj kršćana, to je bila umjetnička sloboda prema riječima ministrice kulture.

Kad se u okviru Eurokaza u Zagrebu 2013. izvela provokativna talijanska predstava „O konceptu lica Sina Božjega“ (u nekim zapadnim zemljama zabranjena) u kojoj su djeca bombama gađala Kristovo lice, nitko se nije javio i postavio pitanje o govoru mržnje, plaćenom i novcima kršćana kroz izdvajanje za proračun Grada Zagreba. Dapače, prema izjavi u Večernjem listu od 4. srpnja, redatelj Ivica Buljan komentirao je dječje uloge ovako: „Naročito su bila dojmljiva djeca koja su iskreno odigrala svoje uloge.“

Nije se javila nikakva pravobraniteljica, ni pučka ni za djecu, zabrinuta zbog lošeg utjecaja na njihov razvoj i lošeg primjera drugima. Podrazumijevalo se valjda do je to „sloboda umjetnosti“, a djeca su također „slobodni umjetnici“.

Kad je Gradsko dramsko kazalište Gavella promoviralo predstavu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke, na plakatu su kao lezbijke prikazana dva zagrljena kipa Djevice Marije. I naravno, ponavljala se ista mantra o umjetničkim slobodama u njegovu obranu te je bio maknut, ne nakon zamjerki koje su upućene takvom plakatu jer vrijeđa vjernike i njihove svetinje, nego nakon „neviđenog pritiska na institucije povezane s kazalištem…i na sponzore“, kako je objasnio ravnatelj Gavelle Darko Stazić.

Kad su u Rijeci nedavno povodom preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture izveli hrvatsku himnu izrugujući joj se, a time i državi koju predstavlja, bila je tu opet na djelu famozna sloboda umjetnosti. I mogli bismo ovako dalje nabrajati još niz primjera proglašenih „umjetničkih sloboda“...

No kad su prije nekoliko godina Kaštelani na karnevalu spalili transparent slikovnice Dugine obitelji, prosvjedujući protiv nametanja oblika života koji oponašaju brak i prirodnu obitelj stavljajući se na njihovo mjesto, a zbog razumljive brige za djecu koja trebaju prirodnu obitelj za prirodan razvoj, oglasile su se ministrica znanosti i obrazovanja, pravobraniteljica za djecu i još mnogi zagovornici „novih oblika obitelji“ zabrinuti zbog „govora mržnje „ i lošeg utjecaja na djecu.

Karneval je inače pretkršćanska pučka manifestacija u kojoj narod izražava kroz satiru i izrugivanje svoje stavove o aktualnim temama, jedan jedini dan u godini na koji je od pamtivijeka bilo dopušteno kroz smijeh progovoriti o svemu i svakomu, kritizirati sve i svakoga pa i „zapaliti“ „krivce“ – a da sve ostane samo na tome jer je tako narod ispucao svoje frustracije i poslao poruku onima na vlasti. No, ta njegova tradicijska izrugivalačka funkcija i umjetnička sloboda našla se na udaru i ove godine.

Kad su Imoćani progovorili satirično i simboličnim spaljivanjem ideologije, koja gura nesretnu djecu iz domova socijalne skrbi u neprirodno okružje kako bi gay parovi zadovoljili svoje sebične težnje ne obazirući se na dobrobit djeteta bez roditeljske skrbi ili, što je još gore, i sami gay parovi postali sredstva te ideologije za razaranje prirodnih (naravnih) obitelji, digli su se branitelji takvih ideologija i prijete sudskim tužbama. Javio se i sam predsjednik RH i premijer, predsjednik Sabora, pravobraniteljice i mnogi drugi.

U općoj utrci predstavnika vlasti i promicatelja rodne ideologije da što prije osude spaljivanje „gay para s udomljenim djetetom“, nitko se nije ni osvrnuo na stvarnu simboličnu poruku toga čina. A ta je da je „udomljeno dijete“ s izraženom crvenom petokrakom kao simbolom totalitarne komunističke ideologije, koju usvaja ovaj gay par, jedan saborski zastupnik, Nenad Stazić, koji se inače prepoznaje po govoru mržnje i podržavanju nasilja prema „neprijateljima“, po animozitetu prema Crkvi i kršćanima te kršćanskom nauku jer ga ne razumije, koji je javno u Saboru osudio ravnateljicu Centra za socijalnu skrb iz Zagreba", okrivivši je da krši zakone jer nije dopustila udomljenje djeteta gay paru: „. To je kazneno djelo i da smo mi nekakva država, ali barem nekakva, ta izvjesna Tatjana Brozić Perić do danas u osam sati ujutro do početka svog radnog vremena više ne bi bila na tom mjestu, ona bi bila smijenjena, ona bi bila potjerana jer ne poštuje odluke suda.“ Umjesto da se informira o istini i zakonu, omalovažio je s prezirom, javno izrugao i osudio osobu („nekakvu Tatjana Brozić Perić“) koja je u skladu sa zakonom odgovorno vršila svoj posao. I nikom ništa. Nije se javila pravobraniteljica za djecu da obrani pravo djeteta na prirodnu obitelj, ali je komentirala događaj na karnevalu u Imotskom uslijed tobožnje brige za djecu: "Bila su pozvana nazočiti otvorenoj manifestaciji mržnje i nasilja, koja je među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu".

Ta ista pravobraniteljica na pismo HKDPD-a o sadržajima izborne lektire, sa scenama nasilja, pedofilije, pornografije, opisa samoubojstva, što su sve stvarne opasnosti za duh i dušu učenika srednjoškolaca, nije reagirala niti se brine o tome da bi takva literatura „među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu“ , nego je HKDPD uputila na drugu adresu, na Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao one koji su odgovorni za to područje.

Tako se preko predstavnika demokratskih institucija demokracija potpuno razgolitila. Otkriva nam se svakodnevno u dvostrukim mjerilima onih koji su na određenim položajima društvene ljestvice utjecaja, vlasti i moći.

Nameće se samo jedan zaključak. Ili postoje nedodirljive svetinje pa onda ni umjetnička sloboda nema pravo rušiti ih, ili ne postoje svetinje pa onda nije svetinja ni umjetnik ni njegova sloboda. A onda dakako ni sabornik ni bilo koji političar, ni većina, ali ni manjina. Jer nema temelja iz kojih se njihova svetost može iščitati.

Ako Krist nije svetinja, iako je Bog nama kršćanima koji smo većina u Lijepoj našoj, pa ga različite manjine (umjetničke, ideološke,…) mogu pogrđivati kako im padne na pamet, onda o kakvom društvu različitosti i tolerancije pričaju naši političari, zagovornici slobode umjetnosti, zaštitnici ljudskih prava i mediji? Očito nisu svjesni da je upravo On donio svijest o neizmjernoj vrijednosti ljudske duše, time i dostojanstvu svake osobe, dok nas oni dovode na prag poganskog stanja u kojem je čovjek bezvrijedan ako ne pripada vladajućoj kasti i moćnoj ideologiji? A tu nema nikakve demokracije, nego je sve određeno zakonom jačega. Oni po tom zakonu nameću nama svoje trenutne ideološke „svetinje“ protiv naših vječnih svetinja, što je napad na slobodu mišljenja, govora, savjesti, vjere, na naravni zakon, zdrav razum i znanstvene istine.

Uzalud se zaklanjaju krinkom prava i pravde, pravnom državom i zakonima. Oni nikako ne mogu pokriti o(g)oljelost i o(b)oljelost takve demokracije. Oni su samo izumi ljudski protiv naravnih i Božjih zakona i sigurno će propasti kad-tad jer su i naravni i Božji zakoni stalni i nepromjenjivi, a ljudsko sebeljublje, oholost i taština oduvijek su bili uzrok propasti čovjeka i zajednice.