nedjelja, 11. kolovoza 2013.

Duhovne vježbe HKDPD-a 22.6.-24.6.2013.



Duhovne vježbe HKDPD-a 22.6.-24.6. 2013.
Voditelj:  p. Mijo Nikić
 Jahve, proničeš me svega i poznaješ (PS 139)
Čovjek  postoji  u  prolaznom vremenu i prostoru, u izbjeglištvu ovdje na zemlji. Treće tisućljeće je naše vrijeme u kojem trebamo    što češće promišljati o  jedino važnim , posljednjim stvarima: smrti, sudu i   našem vječnom odredištu ispunjenom radošću  neba ili beznađem pakla, u ljubavi Božjoj ili  sotonskoj mržnji. Svi znamo da je smrt neizbježna za svakoga od nas. Mogu li reći za sebe da se ozbiljno i odgovorno osposobljavam  kako bi   spremno dočekao/la smrt i sud?

Najbolja priprema su  duhovne vježbe i njihovo provođenje u našem životu. HKDPD svake godine održava duhovne vježbe i time omogućuje svakom članu, a i onima koji to nisu, ozbiljan pogled u sebe, svoju dušu, srce i djela, na kojem smo stupnju vjere, ufanja i ljubavi, što nam nedostaje da bismo što sigurnije  stigli u Božje naručje.

Svaki praktikant duhovnih vježbi ima svoj pogled, ono što ga se najviše dojmilo, što mu je najvažnije i što će mu koristiti za duhovni rast u vjeri. Teško je bilo što izdvojiti. Rečenica p. Nikića: „Siromasi su naši dostavljači za nebo“, svakog će potaknuti da s većom radošću čini tjelesna i duhovna djela milosrđa.
 
U središnjoj i najdubljoj  čovjekovoj stvarnosti je duša u kojoj je Bog  s osobom.  Tijelo je ljuštura, ovojnica, preko koje Duh Sveti  ulazi u nas. Tijelo ima  u sebi  nagonski život koji naše tijelo pokreće na održanje tjelesnog života. Emocije nas pokreću na različita djelovanja, ali se njima ne smije prepustiti vodstvo,  a razum i slobodna volja trebaju pokretati na odgovornost. Sklad duše i tijela  ima odraz   u čitavoj osobnosti.

Izvan čovjeka je svijet koji ga okružuje: materijalna i  duhovna zbilja. U tom svijetu   baš svaki čovjek vodi  borbu sa Sotonom , duhom svijeta i požudom tijela.

-Sotona napada misao, stavlja u nas želje, okrutan je, zavađa, koristi laž i lažne slike. Ima moć fasciniranja. Obrana je čvrsta vjera  i pouzdanje u Isusa Krista koji ga je pobijedio. ( Jači je onaj koji je u meni , Duh Sveti! )Treba se svaki trenutak podsjetiti da duša pripada Bogu i da kršteni imaju pečat Duha Svetoga, Presvetog Trojstva.

-Duh svijeta propisuje stil života, a mediji ga nameću, posebno pod parolom “slobodno živi kako ti se sviđa, kako želiš“. Velika je mudrost spoznati i  priznati kad pogriješimo, kao mlađi sin: ….ustat ću, poći svome ocu i reći mu: „Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!“( Lk 15, 18). Svakom stilu života koji se nameće  preko medija , osme sile svijeta, možemo se suprotstaviti  nasljedovanjem Djevice Marije i  Isusa Krista u jednostavnosti njihova života.

-Požuda tijela tjera   u grijeh.
  Oholosti je najveći grijeh i izaziva  druge grijehe. Izvor grijeha je u našem srcu.  Što  želimo biti, što drugi misle o nama i što mi mislimo o sebi i drugima.
Obrana od grijeha je svetost. Svi smo pozvani na svetost. Svaka duša osjeti poziv na svetost jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Na identitet čovjeka spada sličnost Bogu, što potvrđuje postotak ateista 2% i agnostika 9%.

Cilj čovjeka i Boga  je isti: život vječni u zajedništvu. Jedino Bog daje puninu života za kojom čovjek čezne, jer ju je  Bog upisao u čovjeka i ljubljena smo djeca Božja. Zbog toga naš život treba biti neprestano obraćanje Bogu. Korištenjem razuma i emocija  donosimo  ispravne odluke po kojima i naša djela postaju dobra.

Biti svet znači:
 - biti u blizini Božjoj ( ne u teškom grijehu),
-  biti dobar čovjek ( imati dobru volju),
-  živjeti u istini ( ne lagati svjesno i namjerno),
-  biti  miru s Bogom i ljudima, živjeti u slobodi ( neovisni ni o čemu; Gal 5, 13),
-  živjeti po svojoj savjesti ( glas iznutra po kojem Bog govori),
-  opraštati drugima i moliti za oprost (onaj koji druge mrzi, sam sebe razara) jer mi živimo od       
   oproštenja (Božjeg); oprostiti znači osloboditi u sebi sile ljubavi,
- tko nije sudio, taj može na sudu Božjem pjevati,
- predati se Božjoj providnosti ( povjerenje u Oca ),
- ljubiti Boga iznad svega.

Grijeh priječi svetost.  On je rak  za dušu. Đavao je začetnik grijeha, po njegovoj zavisti smrt je ušla u svijet. Grijeh je promašaj u odluci i promašaj u ponašanju. To je odbijanje Božje ljubavi  i udaljuje čovjeka od Boga i od sebe samoga. Grijeh je smrtonosni virus koji dolazi od đavla, ali u lijepoj i privlačnoj ambalaži.
 Đavao ima svoju taktiku:
-iskrivljuje istinu,
-zarobljava osobu,
-stvara iluziju, privid sreće,
-laže i obmanjuje,
-stvara ovisnosti koje vode u smrt,
-dijeli ljude,
-stvara krive slike Boga,
-fascinira svojom moću koje nema,
-zbunjuje na religioznom planu,tako da će najveća zavjera Antikrista biti na religioznom planu,
-vara ljude u sektama.

Krist je pobijedio Sotonu, zato ga i mi možemo nadvladati:
-oduprijeti mu se jaki u vjeri,
-sakramentalnim životom,
-sakramentom sv. ispovijedi.
-Po sakramentu Euharistije primamo u sebe najjaču snagu protiv đavla.
-Majka Marija“prži“ đavla, koji  ne može podnijeti njezinu poniznost.
-Ljubav koja besplatno služi ubija đavla.

Neprestano trebamo imati na umu da grijeh ima razorne posljedice jer čitava Crkva trpi, Crkvi se nanosi rana, posljedice ostavlja na cijelome svijetu. Gubi se osjećaj za grijeh. Prodor  hinduizma koji od čovjeka stvara božanstvo u porastu je. Duhovnim vježbama uljepšavamo Crkvu.

Postoji trostruki grijeh: anđela ( Neću služiti! ), praroditelja i moj osobni grijeh.
Ispit savjesti  otkriva što sam  i koliko puta učinio/la  protiv svoje  savjesti, što sam učinio/ la prema Bogu, prema bližnjem i samom sebi. Potrebno ga je provoditi svaku večer,a poseban ispit savjesti svaku nedjelju.
Nisu sve grijesi teški grijesi. Za teški grijeh potrebno je imati tri ispunjena uvjeta. Teški grijeh vodi direktno u pakao. Na sv. ispovijed treba ići iskreno i skrušeno s kajanjem. U sakramentu ispovijedi Bog preobražava dušu i diže je na viši stupanj. Zadužnicu grijeha Bog je prikovao na križ pa kod odrješenja Kristova krv ispere zadužnicu.

Svakog čovjeka nešto pokreće. Potrebno je analizirati što je to.  Sve neprihvatljivo čovjek potiskuje u podsvijest i stvara prisilne misli. Križ je optimalna frustracija koja treba postojati i u odgoju kako se s djecom ne bi prekinula komunikacija. Treba biti sudac prema sebi, urazumljivati se i argumentirati zašto treba tako živjeti. Sve treba vježbati,za sve treba uložiti napor. Djeca trebaju rasti i dozrijevati iz služenja  iz  ljubavi. Tko sebe voli, taj se disciplinira. Svako spontano reagiranje je iz požude.

Isus spašava
Na grobovima velikaša i kraljeva piše:  ovdje počiva X. Y. Na Isusovom grobu piše:  Nema ga ovdje! Za nas je to najljepša vijest, pobjeda nad smrću. On je zato došao da nas oslobodi od grijeha  koji vodi u vječnu smrt.
 Treba s Kristom biti u patnji da se Bog proslavi.
Prihvatiti da će u našem životu biti križeva. Najlakše  je nositi križ kad ga  zagrlimo. Većina sveže križ na dugi konop pa ga vuče, što je teže.
Za puno križeva smo sami krivi.
Bog dopušta zlo jer ima moć iz zla izvući veće dobro. Više smo dobili po Isusovoj žrtvi (vječni raj) nego što smo imali prije: zemaljski raj koji su Adam i Eva izgubili.
U svemu trebamo omiljeti Bogu.
Bitno je osvijestiti naše subjektivne i objektivne osjećaje.  Nema nikakve potrebe dokazivati se jer je jedino važno što Bog  misli o meni. Tako se pobjeđuje osjećaj manje vrijednosti.
Uvijek krivnju treba osvijestiti jer u suprotnom osoba nesvjesno bira karakter riskantnog  odabira života.
Otac i Sin uvijek rade na našem spasenju. Anđeli služe za komunikaciju između mene i Gospodina.
Bilo koju odluku donijeli sa željom da vršimo volju Božju, Bog će nas u vjeri voditi i okrenuti na dobro, bez obzira koja je odluka.
Sve iz Božje ruke treba prihvatiti, mi ne trebamo znati Božju volju. Sve svoje radosti i patnje treba nositi s Kristom! Bog nam daje priliku da ovdje odradimo čistilište.

Duh Sveti
 Ništa nije jače od snage Duha Svetog. Nismo ni svjesni te sile Duha Svetog u nama.
On nas uvjerava da nas Bog neizmjerno voli.
Oslobađa nas od straha od smrti.
Duha Svetog ima onaj koji se trsi da ne griješi, već živi u milosti. Duh Sveti će naša raspadnuta tijela uskrsnuti.
U molitvi odrješenja svećenik grješniku daje Duha Svetog. On nas uči pravo moliti. On je ljubav koja  povezuje Oca i Sina. Suobličava  nas  najprije Isusu Kristu,patniku, a  onda nakon smrti Kristu uskrslom i proslavljenom.
Dud Sveti se daruje duši i djeluje u njoj toliko koliko mu duša dozvoli.

Milost  
Nezaslužena, od Boga, vodi nas u intimnost trojstvenog života.
 Samo nam Bog može darovati samog sebe. Cilj milosti Božje jest suobličiti me Kristu. Po milosti imamo dostojanstvo djeteta Božjega. Kad   primamo Isusa u sv. hostiji, primamo milost Božju koju raspirujemo molitvom da što više sličimo Kristu. Kad na sudnjem danu budemo stajali pred Bogom, sucem, on će gledati koliko sličimo Kristu.

  Molitva
Čežnja za Bogom je najbolja molitva.
-Euharistija
-Klanjanje pred Presvetim
-Časoslov
-Razmatranje
-Osobna molitva
-Familijarnost s Bogom
-Prijateljstvo s Isusom
-Molitva Mariji i svecima
-Anđeli
-Vjerno vršenje zavjeta

Što nas uči   naša vjera?
Bog , milosrdni  i svemogući  Otac , za onog koji ga želi tako doživjeti  i zvati , dao je Put, Istinu i Život  da znamo i imamo pomoć kako bi sigurno došli u njegovo naručje, u kraljevstvo Božje.
Treba li što više? Treba slijediti Isusa jer je on taj put prošao i dao nam sigurni rukohvat : svoju ljubav.
Kakav može biti naš stav prema Bogu?
Imamo slobodan izbor:  možemo biti vjernici, ateisti ili agnostici. Sigurna prednost je biti vjernik. On upoznaje Gospodina Isusa, Božju ljubav i milosrđe i posljedicu te ljubavi – vječni život s Bogom.
Oko nije vidjelo, uho nije čulo i u ljudsko srce nije ušlo ono što je Bog pripremio za one koji ga ljube. Istinski ljubiti, možemo samo onu osobu koju poznajemo. Isusa upoznati nije jednostavno, ali je neophodno iskrena srca željeti kraljevstvo Božje i za njega živjeti, ostalo će Bog nadodati.   


Budi čovjek
 -Ponizan.
- Živi u istini!
- Praštaj!
- Šali se na svoj račun,nikad na tuđi.
- Čuvaj zdravlje kroz askezu.
- Upoznaj sebe!
- Lijepo se ponašaj; dostojanstvo djeteta Božjeg obvezuje.

Katarina Tadić