U svojoj knjizi, 'teološkom' romanu "Blanquerna" (č. Blankerna), katalonski blaženik Ramon Llull (č.Ljlulj) daje kroz likove romana, a u prvom redu glavnoga lika – Blanquerne, sliku uzornoga kršćanskoga života u različitim staležima – laičkom, bračnom, redovničkom, svećeničkom, biskupskom, papinskom i pustinjačkom. Zanimljivo je, s obzirom na nedavni, iznenađujući i neuobičajeni odstup pape Benedikta XVI., kako Llull opisuje slučaj odreknuća od papinske službe junaka svoga romana.
----------------------------------------------------------------------
XCVI
Kako se Blanquerna odrekao papinske službe
Papa Blanquerna je ostario i sjetio se želje koju je gajio za pustinjačkim životom. U tajnom konzistoriju sa svim kardinalima rekao im je ove riječi: "Po Božjem blagoslovu su i papinstvo i dvor u Rimu u dobrom stanju i po toj uređenosti došlo je do velikoga širenja katoličke vjere. Stoga bi poradi milosti koju je Bog darovao dvoru, te da bi ga održao u uređenosti u kakvoj jest, bilo dobro da uspostavimo novu službu za nekoga, koji bi u sve dane molio i vodio kontemplativni život, moleći da Bog uzdrži uređenost ovoga dvora, tako da to bude Bogu na čast i na korist dvora."
Svi su kardinali to odobravali te su namjeravali za tu službu pronaći sveta i pobožna čovjeka, kako bi njegova molitva bila Bogu što ugodnija.
Kad je papa razumio volju kardinala kleknuo je pred svima moleći kardinale neka bi im se svidjelo da se on odrekne papinstva i da mu se dodijeli ta služba molitve. Svi su kardinali kleknuli pred apostolikom [primj. apostolik je naziv za papu] i svi su mu se suprotstavili govoreći da ne bi bilo prikladno da se odrekne apostolskoga dostojanstva, a još više zato, jer ako se odrekne, bilo bi pogibeljno da dvor više ne bude u tako dobroj uređenosti u kakvoj bijaše po Bogu i svetom životu Blanquerne. Odgovorio je papa Blanquerna da su se kardinali toliko usavršili po službama "Gloria in excelsis Deo" [primj. te su se službe dodjeljivale kardinalima u skladu s pojedinim izričajima liturgijskoga teksta Slave], te se ubuduće ne će moći uništiti ta uređenost, a još više po upravljanju drugog apostolika, koji će biti izabran umijećem izbora kako je bila izabrana opatica Natana [primj. način prije protumačen u istoj knjizi]. Apostolik je toliko klečao i toliko plakao pred kardinalima i s takvom usrdnošću molio da mu se smiluju, te su svi kardinali pristali na njegov zahtjev.
Kad je Blanquerna bio razriješen papinstva i osjetio se slobodnim poći služiti Bogu životom pustinjaka, radost i veselje koji su ga zahvatili, tko bi vam ih mogao izreći? Tako razmišljajući i u tom zadovoljstvu Blanquerna reče kardinalima:
"Gospodo! Odavna sam želio služiti Bogu i razmatrati o Njemu živeći kao pustinjak, tako da u mom srcu ne bude ništa drugo nego samo Bog. Sutra nakon mise namjeravam si potražiti pustinjačko obitavalište i želim se oprostiti od vas, zahvaliti vam i primiti vaš blagoslov; od vas, gospodo, kojih ću se sjećati u sve dane svoga života i u svojim molitvama, a Bogu i vama duboko zahvaljujem, što ste mi tako dobro pomagali u dugom obnašanju papinstva.
Nimalo se nije svidjelo kardinalima kad su čuli da on želi poći u šume i postati pustinjak, pa su ga zamolili da ostane u gradu Rimu ili u nekom drugom gradu koji bi mu se više sviđao, te da bi u tom gradu mogao živjeti u razmatranju i molitvi.
Nu blaženi Blanquerna nije pristao na njihove molbe, toliko je bio zapaljen božanskim nadahnućem. Sutradan se želio nakon mise otputiti u svoje pustinjačko obitavalište i oprostiti se od svojih drugova.
"Gospodine Blanquerna" rekoše kardinali, "mi smo svi dugo vremena bili Vama poslušni i izvršavali smo vaše zapovijedi. Vi ste star i mršav i potrebna Vam je i takva hrana i takvo mjesto koji će biti prikladni za tjelesno održavanje, kako biste se onda mogli i bolje truditi oko duhovnoga, kontemplativnoga života. I poradi toga Vas molimo da ostanete među nama toliko dugo dok Vam ne nađemo prikladno pustinjačko obitavalište, te ga uredimo tako da ondje možete stanovati i pjevati, slaviti, Božanski časoslov. U međuvremenu mi ćemo, po vašem savjetu, izabrati apostolika; on će Vam zahvaliti i blagosloviti Vas na rastanku s nama, koji ćemo ostati veoma žalosni poradi vašega odlaska.
S tolikom odanošću i s tako razložnim riječima molili su kardinali Blanquernu, te nije mogao ne poslušati njihove molbe.
Dok je Blanquerna još boravio s kardinalima u gradu Rimu, kardinali su poslali poruke po šumama i visokim planinama kako bi se našlo prikladno mjesto na kojem bi mogao boraviti Blanquerna. I na jednoj visokoj planini, gdje bijaše pustinjačka crkva, blizu jednoga izvora, urediše da Blanquerna može ondje stanovati, te odrediše da samostan, koji je bio na podnožju planine, opskrbljuje Blanquernu onime što mu je potrebno, u sve dane njegove. I za to vrijeme, dok su kardinali nastojali pronaći mjesto za Blanquernu, izabraše za apostolika kardinala od "Laudamus Te", koji je trebao biti papa kako je to kardinalima pokazalo umijeće po kojem su ga birali. I tomu je papi povjerena služba "Gloria in excelsis Deo", koju je prije obnašao Blanquerna, a služba toga kardinala bi povjerena jednom kardinalu, koji je to nedavno postao i taj je postavljen za kardinala "Laudamus Te".
XCVII
O oproštaju Blanquerne s apostolikom i kardinalima
Ujutro usta Blanquerna i privatno je otpjevao misu Duha Svetoga. Poslije je apostolik otpjevao svečanu misu i propovijedao, te je ponovno pripovjedio o onom dobru i uređenosti koje je Blanquerna ostvario na [papinskom] dvoru, te kako se odrekao papinstva i odlazi činiti pokoru u visokim brdima, kako želi boraviti u društvu drveća, ptica i životinja te razmatrati o Bogu slave. Apostolik je imao tako dobar predmet govora – o pustinjaku Blanquerni, i govorio je s tolikom predanošću, da se ni kardinali ni rimski puk koji je pribivao govoru, nisu mogli suzdržati od plača. I svi su žalili Blanquernu što odlazi od njih, a ponajviše zato što je star a želi se podvrgnuti samoći i oporom načinu života.
----------------------------------------------------------------------
(na ponovljene molbe novoga pape i kardinala da ostane među njima i primjerom svoga života i savjetom pomaže drugima koji se žele posvetiti razmatranju, Blanquerna se ispričao i odbio ostati te se od svih zajedno oprostio, zamolivši ih da mu oproste, ako ih je u čemu povrijedio, te da mole Boga za njega)
----------------------------------------------------------------------
Blanquerna odjene skromnu pustinjačku odjeću, učini na sebi znak kojim je označeno naše otkupljenje, poljubi stopala i ruke apostolika i s plačem ga preporuči Bogu. Apostolik ga poljubi te zapovijedi da ga dva kardinala odprate do pustinjačke nastambe gdje je trebao prebivati i ako ondje treba bilo što popraviti, neka se to odmah popravi. Kardinali su pošli s Blanquernom, a i sav puk ga je slijedio do izlaza iz grada.
----------------------------------------------------------------------
(kardinali su otpratili Blanquernu do njegove nastambe)
----------------------------------------------------------------------
U tom staništu bio je veoma lijep izvor i stara kapelica, a imao je i veoma lijepu ćeliju… Nakon što se Blanquerna smjestio u svojoj nastambi i imao sve što mu je potrebno za pustinjački život, kardinali se ljubazno oprostiše od Blanquerne i preporučiše se u njegove molitve.
----------------------------------------------------------------------
XCVIII
O životu kakav je Blanquerna provodio u svojoj pustinjačkoj nastambi
Blanquerna je ustajao u ponoć i otvarao prozore ćelije, kako bi vidio nebo i zvijezde, i počimao je svoju molitvu kolikogod je mogao pobožnije, tako da su njegove oči bile u suzama i plaču …
----------------------------------------------------------------------
(dalje se opisuje njegov dnevni red u kojem su stalne točke bile časovi časoslova)
----------------------------------------------------------------------
U sljedećim poglavljima opisuje se djelatnost Blanquerne kao pustinjaka, a među inim se donosi i "njegov" veliki duhovni spis "Llibre d'amic e Amat" (knjiga o prijatelju i Ljubljenomu), znamenito djelo bl. Ramona Llulla, kratka razmatranja o Bogu i čovjeku za svaki dan u godini.
