Bum Tomica

Zašto je lektirni naslov BUM TOMICA  neprimjeren učenicima 4. razreda osnovne škole

Udruga Vigillare reagirala je na lektirni naslov Bum Tomica Silvije Šesto Stipaničić za 4. razred OŠ zbog dijela teksta za koji drže da nije primjeren učenicima toga uzrasta. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta oformilo je Povjerenstvo koje je ocijenilo da sporna knjiga zaslužuje biti na popisu lektire.

Članovi Povjerenstva, dr.sc. Diana Zalar i dr.sc. Stjepan Hranjec, profesori dječje književnosti,  naveli su sljedeće argumente (barem prema novinskim izvješćima):

1.     Da su dijalozi u 'prozvanoj' knjizi vrlo dinamični. Obrazloženje je: «Ovo je postignuto dijelom tako što se autorica vješto poigrava sklonošću djece da smišljaju vlastite riječi, a dijelom tako što se služi razgovornim gradskim funkcionalnim stilom. Navedene karakteristike već daju naslutiti da je Silvija Šesto spisateljica koja ima sposobnost razmišljati iz djeteta, što joj otvara mogućnost da mu se približi i da izrekne i dublje i važnije istine o životu u velikom gradu. Uz humoristično viđenje stvarnosti i spretno osmišljene poante, ovdje se progovara o složenosti odnosa unutar suvremene obitelji, uže i šire; o vrijednostima prijateljstva i ljubavi; o tehnološkom diktatu koji nam nameće poseban način života; o instituciji braka i međusobnoj toleranciji; o rasnoj toleranciji; o prvim ljubavima i razočaranjima; o izvršavanju svakodnevnih obveza i pristojnom ophođenju u društvu itd.» (dr.sc. Diana Zalar, profesorica dječje književnosti )

2. Da erotike ima i kod najpoznatijih hrvatskih književnika poput Tadijanovića.
Obrazloženje je:»Budući da se već u antologijskom ciklusu pjesama u prozi 'Dani djetinjstva' Dragutina Tadijanovića može naći naznaka stidljive erotike (Djevojčica i ja), 'nije nikakvo čudo što se i u 21. stoljeću djetetu treba priznati pravo i na takve misli i doživljaje. Ako su prikazani iskreno i s mjerom, onda nije riječ o pornografiji, već o iskrenom doživljaju života. Prva priča u ovoj knjizi upravo tako i progovara, humoristički prikazujući način na koji stariji brat pomaže mami u nezavidnoj situaciji. Poanta je pritom naročito važna.» (dr.sc. Diana Zalar, profesorica dječje književnosti)

3.     «Jasno da u današnjem suvremenom kontekstu dječja književnost i njezini predstavnici ne mogu zatvarati oči pred tzv. tabuističkim temama; mali čitatelji ih susreću, upoznaju, a ponegdje su čak i njihovi sudionici.» (dr.sc. Stjepan Hranjec, prof. dječje književnosti)

Ovakav uopćeni pristup i komentar ne dotiče uopće bit problema.

1. Što se tiče prvog argumenta, on se odnosi na literarnu i pedagošku vrijednost teksta općenito, no konkretno je ovdje riječ o citatu koji se s pedagoškog stajališta ovim argumentom ne može opravdati, a u izboru lektire mora biti zadovoljen i pedagoški kriterij jer djelo ulazi u duhovni svijet djetetov i na njega djeluje tako da se dijete poistovjećuje s likovima. Ova scena je teško zamisliva u glavi prosječnog devetogodišnjeg dječaka, koji bi, dakle, morao imati već razvijen krivi mentalni sklop da bi razmišljao na ovakav način i da bi u osobi novinarke s televizije  (koja mu po godinama može biti baka) ironično gledao neprikladan seksualni objekt. Ne samo da nije komična u očima djeteta ( kao što nije ni riječ prenzervativ, koji u knjizi devetogodišnjak ne razumije, a očekuje se da devetogodišnji/desetogodišnji čitatelj razumije šalu), nego je iz perspektive pedagoga zabrinjavajuća jer „prisiljava“ dječju maštu na seksualne asocijacije  i na ovakvu izokrenutu, omalovažavajuću  sliku odrasle osobe, bez obzira kakva je i tko je ona. Ovdje se devetogodišnji dječak postavlja u poziciju da superiorno promatra stariju gospođu i to njegovo superiorno izrugivanje s njezinim izgledom nema nikakvo moralno, pedagoško, psihološko niti bilo koje drugo opravdanje. 

2. Slijedom toga, ne može se uopće usporediti ovaj citat s pjesmom Dragutina Tadijanovića Djevojčica i ja u kojoj se doista može naći naznaka «stidljive erotike» i u kojoj je erotski osjećaj slutnja i sramežljiv doživljaj prema djevojčici, svojoj vršnjakinji, koje pjesnički subjekt (dječak) preispituje i kojih se odriče pri pomisli na baku i svjestan granica kojih se kao dječak treba držati.

Već je u osporavanju prvog argumenta jasno osporeno da se u navedenoj sceni ne radi o iskrenom i s mjerom prikazanom erotskom doživljaju koji bi onda bio iskreni doživljaj života, nego o isforsiranoj komičnosti na pornografskom temelju koji nema veze s doživljajima prosječnog devetogodišnjaka, čiji je duhovni svijet, na sreću, daleko od ovakvih misli i osjećaja.

Dakle, osjećajni i misaoni svijet jedne i druge situacije ni po čemu nisu isti pa su njihovo djelovanje i posljedica za duh malih čitatelja potpuno drugačiji.

3. Što se tiče prikazivanja tabuiziranih tema, koje se navode u argumentu dr. Kranjeca, uvijek je pitanje kako se te tabuizirane teme prikazuju, što smo pokazali i na ovim navedenim primjerima. Tema u ovoj sceni nije prikazana primjereno devetogodišnjacima. Ne mogu zamisliti devetogodišnjaka koji bi pokušavao zamišljati golu tetu stariju od njega  50-ak godina, zaključio kako ona nije njegov tip i imao ovakve asocijacije:

„Trebalo bi je skinuti. Mislim s televizije. Samo neka ona i dalje ostane u svom zelenom kaputiću i crnoj suknjici s plavim leptirićima. Ne mogu je ni zamisliti golu. Zamišljam, zamišljam…Trudim se…Ne, ne mogu! !!Neću! S devet godina i ne bih smio… „

  Ni ja ne mogu i neću zamišljati ovakvog devetogodišnjaka! A ne bih htjela ni da se devetogodišnjaci nadahnjuju ovakvom scenom o lažnom devetogodišnjaku!