Duhovne vježbe HKDPD-a 22.6.-24.6. 2013.
Voditelj: p. Mijo
Nikić
Jahve, proničeš me svega i poznaješ (PS 139)
Čovjek postoji
u prolaznom vremenu i prostoru, u
izbjeglištvu ovdje na zemlji. Treće tisućljeće je naše vrijeme u kojem
trebamo što
češće promišljati o jedino važnim , posljednjim
stvarima: smrti, sudu i našem vječnom odredištu ispunjenom radošću neba ili beznađem pakla, u ljubavi Božjoj ili sotonskoj mržnji. Svi znamo da je smrt
neizbježna za svakoga od nas. Mogu li reći za sebe da se ozbiljno i odgovorno
osposobljavam kako bi spremno dočekao/la smrt i sud?
Najbolja priprema su duhovne vježbe i njihovo provođenje u našem
životu. HKDPD svake godine održava duhovne vježbe i time omogućuje svakom članu,
a i onima koji to nisu, ozbiljan pogled u sebe, svoju dušu, srce i djela, na
kojem smo stupnju vjere, ufanja i ljubavi, što nam nedostaje da bismo što sigurnije stigli u Božje naručje.
Svaki praktikant duhovnih
vježbi ima svoj pogled, ono što ga se najviše dojmilo, što mu je najvažnije i
što će mu koristiti za duhovni rast u vjeri. Teško je bilo što izdvojiti.
Rečenica p. Nikića: „Siromasi su naši dostavljači za nebo“, svakog će potaknuti
da s većom radošću čini tjelesna i duhovna djela milosrđa.
U središnjoj i najdubljoj čovjekovoj stvarnosti je duša u kojoj je Bog s osobom. Tijelo je ljuštura, ovojnica, preko koje Duh
Sveti ulazi u nas. Tijelo ima u sebi nagonski život koji naše tijelo pokreće na
održanje tjelesnog života. Emocije nas pokreću na različita djelovanja, ali se
njima ne smije prepustiti vodstvo, a
razum i slobodna volja trebaju pokretati na odgovornost. Sklad duše i
tijela ima odraz u čitavoj osobnosti.
Izvan čovjeka je svijet koji
ga okružuje: materijalna i duhovna zbilja.
U tom svijetu baš svaki čovjek vodi borbu sa Sotonom , duhom svijeta i požudom
tijela.
-Sotona napada misao, stavlja
u nas želje, okrutan je, zavađa, koristi laž i lažne slike. Ima moć
fasciniranja. Obrana je čvrsta vjera i
pouzdanje u Isusa Krista koji ga je pobijedio. ( Jači je onaj koji je u meni , Duh Sveti! )Treba se svaki trenutak podsjetiti
da duša pripada Bogu i da kršteni imaju pečat Duha Svetoga, Presvetog Trojstva.
-Duh svijeta propisuje
stil života, a mediji ga nameću, posebno pod parolom “slobodno živi kako ti se
sviđa, kako želiš“. Velika je mudrost spoznati i priznati kad pogriješimo, kao mlađi sin: ….ustat ću, poći svome ocu i reći mu: „Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!“( Lk 15, 18). Svakom stilu života
koji se nameće preko medija , osme sile
svijeta, možemo se suprotstaviti
nasljedovanjem Djevice Marije i
Isusa Krista u jednostavnosti njihova života.
-Požuda tijela tjera u
grijeh.
Oholosti
je najveći grijeh i izaziva druge
grijehe. Izvor grijeha je u našem srcu.
Što želimo biti, što drugi misle
o nama i što mi mislimo o sebi i drugima.
Obrana od grijeha je svetost.
Svi smo pozvani na svetost. Svaka duša osjeti poziv na svetost jer je čovjek
stvoren na sliku Božju. Na identitet čovjeka spada sličnost Bogu, što potvrđuje
postotak ateista 2% i agnostika 9%.
Cilj čovjeka i Boga je isti: život vječni u zajedništvu. Jedino
Bog daje puninu života za kojom čovjek čezne, jer ju je Bog upisao u čovjeka i ljubljena smo djeca
Božja. Zbog toga naš život treba biti neprestano obraćanje Bogu. Korištenjem
razuma i emocija donosimo ispravne odluke po kojima i naša djela postaju
dobra.
Biti svet znači:
- biti u blizini Božjoj ( ne u teškom
grijehu),
- biti dobar čovjek ( imati dobru volju),
- živjeti u istini ( ne lagati svjesno i
namjerno),
- biti
miru s Bogom i ljudima, živjeti u slobodi ( neovisni ni o čemu; Gal 5,
13),
- živjeti po svojoj savjesti ( glas iznutra po
kojem Bog govori),
- opraštati drugima i moliti za oprost (onaj
koji druge mrzi, sam sebe razara) jer mi živimo od
oproštenja (Božjeg); oprostiti znači
osloboditi u sebi sile ljubavi,
- tko nije sudio, taj može na
sudu Božjem pjevati,
- predati se Božjoj
providnosti ( povjerenje u Oca ),
- ljubiti Boga iznad svega.
Grijeh priječi
svetost. On je rak za dušu. Đavao je začetnik grijeha, po
njegovoj zavisti smrt je ušla u svijet. Grijeh je promašaj u odluci i promašaj
u ponašanju. To je odbijanje Božje ljubavi
i udaljuje čovjeka od Boga i od sebe samoga. Grijeh je smrtonosni virus
koji dolazi od đavla, ali u lijepoj i privlačnoj ambalaži.
Đavao ima svoju taktiku:
-iskrivljuje istinu,
-zarobljava osobu,
-stvara iluziju, privid sreće,
-laže i obmanjuje,
-stvara ovisnosti koje vode u
smrt,
-dijeli ljude,
-stvara krive slike Boga,
-fascinira svojom moću koje
nema,
-zbunjuje na religioznom
planu,tako da će najveća zavjera Antikrista biti na religioznom planu,
-vara ljude u sektama.
Krist je pobijedio
Sotonu, zato ga i mi možemo nadvladati:
-oduprijeti mu se jaki u vjeri,
-sakramentalnim životom,
-sakramentom sv. ispovijedi.
-Po sakramentu Euharistije
primamo u sebe najjaču snagu protiv đavla.
-Majka Marija“prži“ đavla,
koji ne može podnijeti njezinu poniznost.
-Ljubav koja besplatno služi
ubija đavla.
Neprestano trebamo imati na
umu da grijeh ima razorne posljedice jer čitava Crkva trpi, Crkvi se nanosi
rana, posljedice ostavlja na cijelome svijetu. Gubi se osjećaj za grijeh.
Prodor hinduizma koji od čovjeka stvara
božanstvo u porastu je. Duhovnim vježbama uljepšavamo Crkvu.
Postoji trostruki grijeh: anđela
( Neću služiti! ), praroditelja i moj osobni grijeh.
Ispit savjesti otkriva što sam i koliko puta učinio/la protiv svoje
savjesti, što sam učinio/ la prema Bogu, prema bližnjem i samom sebi.
Potrebno ga je provoditi svaku večer,a poseban ispit savjesti svaku nedjelju.
Nisu sve grijesi teški grijesi.
Za teški grijeh potrebno je imati tri ispunjena uvjeta. Teški grijeh vodi
direktno u pakao. Na sv. ispovijed treba ići iskreno i skrušeno s kajanjem. U
sakramentu ispovijedi Bog preobražava dušu i diže je na viši stupanj. Zadužnicu
grijeha Bog je prikovao na križ pa kod odrješenja Kristova krv ispere
zadužnicu.
Svakog čovjeka nešto pokreće.
Potrebno je analizirati što je to. Sve
neprihvatljivo čovjek potiskuje u podsvijest i stvara prisilne misli. Križ je
optimalna frustracija koja treba postojati i u odgoju kako se s djecom ne bi
prekinula komunikacija. Treba biti sudac prema sebi, urazumljivati se i
argumentirati zašto treba tako živjeti. Sve treba vježbati,za sve treba uložiti
napor. Djeca trebaju rasti i dozrijevati iz služenja iz
ljubavi. Tko sebe voli, taj se disciplinira. Svako spontano reagiranje
je iz požude.
Isus spašava
Na grobovima velikaša i
kraljeva piše: ovdje počiva X. Y. Na
Isusovom grobu piše: Nema ga ovdje! Za
nas je to najljepša vijest, pobjeda nad smrću. On je zato došao da nas oslobodi
od grijeha koji vodi u vječnu smrt.
Treba s Kristom biti u patnji da se Bog
proslavi.
Prihvatiti da će u našem
životu biti križeva. Najlakše je nositi
križ kad ga zagrlimo. Većina sveže križ
na dugi konop pa ga vuče, što je teže.
Za puno križeva smo sami
krivi.
Bog dopušta zlo jer ima moć iz
zla izvući veće dobro. Više smo dobili po Isusovoj žrtvi (vječni raj) nego što
smo imali prije: zemaljski raj koji su Adam i Eva izgubili.
U svemu trebamo omiljeti Bogu.
Bitno je osvijestiti naše
subjektivne i objektivne osjećaje. Nema
nikakve potrebe dokazivati se jer je jedino važno što Bog misli o meni. Tako se pobjeđuje osjećaj manje
vrijednosti.
Uvijek krivnju treba osvijestiti
jer u suprotnom osoba nesvjesno bira karakter riskantnog odabira života.
Otac i Sin uvijek rade na
našem spasenju. Anđeli služe za komunikaciju između mene i Gospodina.
Bilo koju odluku donijeli sa
željom da vršimo volju Božju, Bog će nas u vjeri voditi i okrenuti na dobro,
bez obzira koja je odluka.
Sve iz Božje ruke treba
prihvatiti, mi ne trebamo znati Božju volju. Sve svoje radosti i patnje treba
nositi s Kristom! Bog nam daje priliku da ovdje odradimo čistilište.
Duh Sveti
Ništa nije jače od snage Duha Svetog. Nismo ni
svjesni te sile Duha Svetog u nama.
On nas uvjerava da nas Bog
neizmjerno voli.
Oslobađa nas od straha od
smrti.
Duha Svetog ima onaj koji se
trsi da ne griješi, već živi u milosti. Duh Sveti će naša raspadnuta tijela
uskrsnuti.
U molitvi odrješenja svećenik
grješniku daje Duha Svetog. On nas uči pravo moliti. On je ljubav koja povezuje Oca i Sina. Suobličava nas najprije Isusu Kristu,patniku, a onda nakon smrti Kristu uskrslom i
proslavljenom.
Dud Sveti se daruje duši i
djeluje u njoj toliko koliko mu duša dozvoli.
Milost
Nezaslužena, od Boga, vodi nas
u intimnost trojstvenog života.
Samo nam Bog može darovati samog sebe. Cilj
milosti Božje jest suobličiti me Kristu. Po milosti imamo dostojanstvo djeteta
Božjega. Kad primamo Isusa u sv. hostiji,
primamo milost Božju koju raspirujemo molitvom da što više sličimo Kristu. Kad
na sudnjem danu budemo stajali pred Bogom, sucem, on će gledati koliko sličimo
Kristu.
Molitva
Čežnja za Bogom je najbolja
molitva.
-Euharistija
-Klanjanje pred Presvetim
-Časoslov
-Razmatranje
-Osobna molitva
-Familijarnost s Bogom
-Prijateljstvo s Isusom
-Molitva Mariji i svecima
-Anđeli
-Vjerno vršenje zavjeta
Što nas uči naša vjera?
Bog , milosrdni i svemogući
Otac , za onog koji ga želi tako doživjeti i zvati , dao je Put, Istinu i Život da znamo i imamo pomoć kako bi sigurno došli
u njegovo naručje, u kraljevstvo Božje.
Treba li što više? Treba
slijediti Isusa jer je on taj put prošao i dao nam sigurni rukohvat : svoju
ljubav.
Kakav može biti naš stav prema
Bogu?
Imamo slobodan izbor: možemo biti vjernici, ateisti ili agnostici.
Sigurna prednost je biti vjernik. On upoznaje Gospodina Isusa, Božju ljubav i
milosrđe i posljedicu te ljubavi – vječni život s Bogom.
Oko nije vidjelo, uho nije čulo i u ljudsko srce nije ušlo ono što je
Bog pripremio za one koji ga ljube. Istinski ljubiti, možemo samo onu osobu koju poznajemo. Isusa upoznati nije
jednostavno, ali je neophodno iskrena srca željeti kraljevstvo Božje i za njega
živjeti, ostalo će Bog nadodati.
Budi čovjek
-Ponizan.
- Živi u istini!
- Praštaj!
- Šali se na svoj račun,nikad na
tuđi.
- Čuvaj zdravlje kroz askezu.
- Upoznaj sebe!
- Lijepo se ponašaj; dostojanstvo
djeteta Božjeg obvezuje.
Katarina Tadić
