Želimo se osvrnuti na roman prvijenac Borne Lulića Povratak vitezova (Zagreb: Planetopija,
2013.), namijenjen djeci i mladima i od njih dobro prihvaćen, ako je suditi po
komentarima u sklopu marketinga i primjedbi kako bi to mogao biti hrvatski Harry Potter. Kroz priču o suvremenom dvanaestogodišnjem
dječaku Arturu i legendarnom čarobnjaku Merlinu roman govori o odrastanju i
problemima povezanim s odrastanjem, o ljudskim vrijednostima, poželjnim
vrlinama (istinoljubivosti, ljubavi, miru, nenasilju, samokontroli…),
neprijateljima ljudskog duha (mržnji, pohlepi, požudi, ljutnji, zavisti,
oholosti, ljubomori). U prvi mah izgleda privlačno i korisno, mladim čitateljima
sigurno zanimljivo i uzbudljivo s obzirom da je i stil prilagođen njihovu
uzrastu. No, kad se zaroni dublje, ne samo da ne bismo dali preporuku djeci za
čitanje ovoga romana, nego želimo skrenuti pozornost na opasnosti od takvog
štiva. Opasnost predstavlja potka istočnjačkih vjerovanja prilagođena New age
ideologiji i magijsko-okultne ponude suptilno servirane mladim čitateljima kao
odgovor na pitanja o smislu života, koja se adolescentima prirodno nameću
tijekom odrastanja.
Merlin, naime, stiže u Arturov život u trenutku kad
je on pripremljen za to, a pripremljen je osobito snom u kojem sanja da hoda
mračnom, nepoznatom šumom (simbolom
svijeta koji mladi junak mora proći u svom sazrijevanju), ali da cijelo vrijeme
zna kamo treba ići i uopće se ne boji, te dolazi do čistine sa stablom ispod
kojeg zaspi, a kad se probudi nađe se u viteškom odijelu. Vlastiti uzvik „ja
sam vitez“ probudio ga je iz sna o snu. Vitezovi su mu se od tada počeli
redovito pojavljivati u snovima. Štoviše, okupili su se u jednoj dolini,
dočekali kralja koji se pojavio s pojavom sunca i nešto im je rekao, ali je
Artur zaboravio što. Sada traži od Merlina da mu objasni sne i otkrije
zaboravljene kraljeve riječi. Da je san samo jedan oblik postojanja, poučava
Sherlock Holmes Watsona, koji prate ove događaje, kako bi sve bilo što
uzbudljivije, uvjerljivije i sugestivnije te mu objašnjava da čovjek djeluje na
više dimenzija, a ne samo na fizičkoj, što bi znao „da je doživio izvantjelesno
iskustvo“, otkrivajući mu da iza cijele te situacije stoji sam Merlin.
Merlin savjetuje Arturu da umiri misli i prizove san
u sjećanje, a zatim ga vodi u šumu i dovodi do livade i stabla koje je sanjao.
„Merlin je jedini koji može razmrsiti konope koji povezuju obale jave i sna“
(str. 30). I on to zaista poduzima postajući Arturov učitelj u čudesnoj školi,
„poučavajući kojekakvim čudnovatim metodama, na primjer munjama i gromovima“
(str. 31), što su simboli prosvjetljenja. Otkriva Arturu da je sve što je
sanjao istinito, da je stablo iz sna „stablo spoznaje“, da kralj stvarno
postoji, da je, štoviše, on „sama stvarnost“, a dolina viđena u snu je „dolina
smještena između himalajskih planina“, da će kralj s vitezovima zaista „doći kad se bude činilo
da svijet tone u propast“ (str. 37), „kako piše na prastarim proročanstvima
zapisanima na palminom lišću“ (str. 38). Merlin je onaj koji „poznaje Put“, „zato
je sudbina Arturu dovela“ tog, „najpoznatijeg učitelja viteštva“ (str.
38).
Zatim slijede poduke i treninzi. Najprije Artur mora
uspostaviti kontrolu nad svojim osjetilima, razvijati budnost i zahvalnost, a time povećavati svjesnost. Uz Merlinovu se pojavu i
tehnike treninga javljaju kobra i munja kao simboli prosvjetljenja, ali i
kazne, što je tipično za ezoterijske obrasce božanske sile. Merlin Artura
dovodi do stabla znanja, gdje ovaj mora razgovarati sa sobom da bi dobio
odgovore o tajni života, tj. stablo će mu pomoći u potrazi za odgovorima koje
traži. Vidljiva je simbolika koja podsjeća na simboliku prvih stranica Biblije,
u kojima je zmija pored stabla spoznaje dobra i zla simbol Sotone koji potiče
na kušanje plodova toga stabla kao načina kojim se postaje bogom.
Ne čudi stoga što se Artur drugog jutra budi prije
svanuća. „A kako se ne bi probudio, kada mu je na horizontu svanulo novo sunce.
A to sunce, ne samo da budi iz mraka, već i svijetli u mraku“ (str. 47). Evo,
opet simbolike duhovnog ezoterijskog buđenja, koje se pojačava odlaskom Merlinu
u šumu na planinu (mudraci i čarobnjaci žive uvijek na takvim samotnim mjestima,
simbolima samoće i visine, uzdignutosti na višu razinu).
Poučava ga Merlin dalje da je život more na kojem
valja jedriti do druge obale te da će, „ako sebi odgovori na ključna pitanja,
dobiti vjetar u jedra i doseći drugu obalu“ (str. 49). Svaki „onaj tko se
otisnuo u potragu za zemljom slobode i vječnog blaženstva“ , treba sebi
odgovoriti na pitanja: Odakle dolazim?Zašto
sam ovdje? Kamo idem? Tko sam ja? Kaže mu da je to najuzbudljivija potraga
na kojoj vrebaju i mnoge opasnosti (u čemu se potpuno slažemo jer je riječ o
okultnom, unutarnjem putovanju na kojem čovjek stječe lažno uvjerenje o
vlastitoj istovjetnosti s božanskim, što će se vidjeti na kraju!).
Viteški put podrazumijeva i borbu sa zmajem i
dobivanje princeze nakon pobjede zmaja, a osim toga obećava „potpunu preobrazbu
nakon koje bi Artur ispunio svoju misiju i poput leptira poletio Svetom Gralu“
(str. 72).
Sveti Gral se ovdje rabi u značenju stanja
blaženstva i slobode – prosvijetljenog stanja istočnjačke nirvane, „nove
zemlje“ koju moreplovac nalazi. Naime, u simboličnoj podlozi riječ je o vitezu
Arturu i traganju za svetim Gralom, mističnim predmetom koji daje život,
prosvjetljava i čini neranjivim. To se značenje u srednjem vijeku odnosilo na
kontemplaciju vezanu za Krista Spasitelja, Posljednju večeru i kalež s
Kristovom krvlju. No, autor romana Sveti Gral stavlja u sasvim drugi, istočnjački,
okultno-ezoterijski kontekst. Moreplovstvo je ovdje plovljenje po unutarnjem
moru, u kojem moreplovac nastoji umilostiviti boga mora, Posejdona i doploviti
do druge obale, a druženje je s Merlinom „zanimljivije od svake igrice“, jer je
to igra koja se „igra u stvarnosti i to na nekoliko razina u isto vrijeme…I u
njoj se osvajaju nagrade i brodovi, a bogme nije bezopasna jer nikad ne znaš
odakle te može napasti koja kobra ili zmaj“ (str. 105)
U svemu ovome
važnu ulogu imaju zvijezde, astrologija, sudbina, pa se i kod čitatelja potiče
interes za to: „“A vi ostali, koji se još niste zainteresirali za
zvjezdoznanstvo, počnite vježbati jer bez dobrog poznavanja kretanja zvijezda
teško je stići do druge obale“ (str. 134). Nastoji probuditi interes za „čarobnjake, učitelje mudrosti koji vladaju
svim drevnim znanjima i vještinama“, imaju „vidoviti pogled kojim proniču i
najskrivenije ljudske kutke te magnetski pogled kojim vide pravu stvarnost“,
gledaju u čarobnu kuglu, a sami su „prave ostvarene zvijezde“ (str. 80). Naziva
ih Majstorima (kako su u teozofiji zvali avatare, „utjelovljena božanstva“,
ljude koji su postigli prosvijetljenost i time postali svjesni sudionici
božanskog, reinkarnirani da bi svojim znanjem pomogli evoluciju ostalih ljudi).
I inače je teozofiji Helene Blavatske bliska okultna filozofija ovoga romana. Preko
Merlina i njegove ljubavi za životinje zagovara prihvaćanje vegetarijanstva. Marijeti,
djevojčici u koju je Artur zaljubljen, također pomaže na putu viteštva te je
poučava „da je samo jedan uvid u vlastitu dušu i njezinu božansku prirodu može
učiniti do kraja života sretnom“, a „tko
samo jednom kuša hranu sa svog unutarnjeg stola, više nikada neće imati
potrebu da ga drugi hrani“ (str. 94). Ovdje je riječ o spoznaji „vlastite božanske
biti“, koja uistinu vodi oholosti jer, iako se navode holivudski idoli kao
negativni primjeri osoba koje žive od tuđeg mišljenja zbog nedostatka
samopouzdanja, a ono „daje sigurnost i sreću“, ipak se mladog čovjeka potiče na
egocentričnost ovakvim savjetima: „Čini ono što te raduje i ne misli o tome što
drugi misle o tebi ako se usuđuješ živjeti ili jesti po svome“ (str. 91).
Znamo, naime, da to što nekog raduje, ne mora biti i moralno ispravno ili
zdravo pa nam ne može biti kriterij za životne odabire i etiku. Naglašava se
pritom kako su jedini čovjekovi neprijatelji strah i neznanje.
Tu je dosta proturječnih poruka. S jedne strane, vitez
je na najvišem stupnju razvoja pun „ljubavi i samilosti spram svih živih bića,
nema neprijatelja jer se nikoga ne boji, oslobođen od svoga ega, djeluje poput
sveca, misija mu je služiti“ i zato treba „njegovati poniznost i poslušnost“
(Merlinu, dakako!). S druge strane treba razvijati svoju volju i samopouzdanje
slijedeći Merlina, jahati u tišini i provoditi vrijeme u samoći kako bi došao
do dubokih uvida. Posebno mu je potrebna pomoć nebeske vojske, anđela, božica,
muza, nebeskih pomagača jer oni „brinu, pomažu, nadgledaju cijelu evoluciju,
koja se odvija u mineralnom, biljnom, životinjskom i ljudskom svijetu“ (str.
120). Treba namjestiti svoj unutarnji aparat tako da može uspostaviti
komunikaciju s nebeskim božicama i nebeskim prijateljima, anđelima i svecima,
koji omogućuju vitezovima „moreplovcima“ doći do druge obale. Komunikacijski
kanal su „čist um i otvoreno srce“, a Artur mora biti slobodan od straha i
sumnje kao najvećih neprijatelja spoznaje. Naravno da je riječ o simbolici
ulaska u nevidljivi duhovni svijet u kojem treba „naučiti tražiti pomoć“, ali i
„osloniti se samo na sebe ne tražeći pomoć“. Vjerovati u Boga, ali vjerovati
prvenstveno u sebe, a i vjera u Boga treba mu jačati vjeru u njega samoga (str.
192). To je tako zato što je „sve povezano, sve ima izvor u jednome, a to je
Univerzalni duh“ , koji je izvor sve snage Arturove, a do tog izvora se dolazi
kad se nađe Sveti Gral. Kad Artur primjećuje proturječje, Merlin mu objašnjava
da je život upravo tako sazdan: “Utemeljen na dva suprotna principa koji se
stalno izmjenjuju, isprepliću i igraju. I tko god želi postati majstorom
života, mora upoznati oba principa. A kad ih upozna, život postaje plesom, a
čovjek vrhunskim plesačem“ (str 121). Usput ih upoznaje s pojmovima jin i jang
koji izriču ovu filozofiju na simboličan način.
Iz Merlina izbija moćna i magična energija, koja struji prema djeci iz Arturova i Marijetina razreda i prožima ih ugodom, pa osjećaju da ih valovi mira i blaženstva kupaju, osjećaju život koji pleše, pulsira, diše ispred i oko njih – doživljavaju sat tišine.
U priči o ponovnom utjelovljenju Boga i plemenitih
nebeskih duša, koje će spasiti svijet, jer je cijela planetarna evolucija
dovedena u opasnost, a samo njegov silazak može svijet vratiti na put
ispravnosti, naziru se upravo Artur kao kralj, a djeca iz razreda kao te
plemenite duše.
Zato Merlin priprema Artura viteškim vježbama koje
jačaju volju, duh, pročišćuju i osnažuju tijelo i um. To su vježba
koncentracije, tišine, meditacije, vježba povjerenja i vjere u sebe kroz
streličarsvo, što osobito dolazi do izražaja u nišanjenju. Poučava ga da je
misao strelica, um je ruka koja odapinje strijelu, a Artur je onaj koji nišani.
Vježba „streličarstvo“ jer ono uči kako postati majstor života, kako život
pretvoriti u igru i uživanje, kako pogoditi zmajevo oko koje zamišlja kao metu?
Kako? „Tako da postaneš jedno sa samom životnom energijom“ (str. 196). Drugim
riječima, „kad strijela, meta i strijelac postanu jedno, nastupa jednota“ (str.
197).
Prevedeno na jasniji govor, riječ je o meditaciji i
njezinim ciljevima: isprazniti se od vlastitih misli, želja, postići prazninu
sjedinjujući se s Univerzalnim duhom. Poništiti tako u tom stanju sve
suprotnosti, pa i suprotnost dobra i zla. Jer ako „sve ima izvor u jednome,
Univerzalnom duhu“, onda i zlo ima izvor u njemu. Ne treba zaboraviti koliko je
to opasno i za odraslu osobu, a ovdje se djecu navodi na takav način
razmišljanja. I to se „stanje jednote“ još naziva uzvišenim stanjem ljubavi.
Na kraju Artur doživljava Merlina kao unutarnji
glas, a to i jest cilj: „U svakom se čovjeku nalazi Merlin. Ovaj ovdje Merlin
postao je takav zato što je s povjerenjem slijedio i slušao svoga unutarnjeg
Merlina. A tko je taj mudri Merlin u svakom čovjeku? Tvoja viša svijest,
Arture. Ljudi to još nazivaju dušom, glasom savjesti, Božjim glasom, unutarnjom
mudrošću, kako god želiš“…(str. 208). No, savjest je glas u nama koji nas
opominje i daje nam spoznaju o moralnoj ispravnosti naših čina dok viša svijest
podrazumijeva posebno stanje duha pri kojem se osjeća prisutnost unutarnjeg
vodstva kao duhovne stvarnosti kojoj je prihvatljiva vidovitost, čarobna kugla,
astrologija, reinkarnacija i sl., što nema veze sa savješću, nego s pranjem
mozga.
Tako srednjovjekovna legenda o kralju Arturu i
čarobnjaku Merlinu, koji mu je pomogao ostvariti osobnu sudbinu, biva prenesena
na simboličkoj razini u današnje vrijeme i preoblikovana u skladu s duhovnom
usmjerenošću samoga autora romana.
Ne sumnjamo u njegovu iskrenost i istinsko zalaganje
za ljudske vrijednosti, no cijela filozofija koju prenosi uklapa se u
newageovsku promidžbu. Istražujući po internetu, došli smo do podataka da je
Borna Lulić sljedbenik Sai Babe, jedan od predavača sa Sathya Sai Instituta za
južnu Europu (časopis Sanathana Sarathi
Plus, srpanj 2011, naslov članka Institut
Sathia odgoja i obrazovanja Južne Europe – ISSE SE, str. 27). Njegov izbor
te sekte je njegova sloboda. Njegovo slijeđenje tih uvjerenja također. No, nije
pošteno umatati svoja uvjerenja u roman i nuditi ih djeci i mladima na ovakav
način jer se uvjerenja upakirana u beletristiku djeci mogu jako lako prenijeti,
bez njihova svjesnog izbora. A vjerojatno i protivno volji njihovih roditelja
koji ih možda odgajaju u duhu i svjetonazoru koji je oprečan i nepomirljiv s
ovim Sia Babinim.
Sai Baba naučava da je jedinstvo cilj života, jer
ono osigurava stapanje s božanskim. Misli se na jedinstvo sa sobom i s Bogom,
ali u smislu istočnjačkog panteističkog i monističkog shvaćanja Boga kao
neosobne energije (u romanu je to „životna energija“, str. 196), Univerzalni duh, koji je izvor sve čovjekove
snage, prema Merlinovim riječima, a do njega će Artur doći kad pronađe
Svetog Grala). No Bog je u Sai Babinom sinkretističkom nauku jedinstvo svih božanstava
i bogova svih religija, što se i u romanu nazire. Budući da ta božanstva nikako
ne možemo poistovjetiti s kršćanskim, židovskim, islamskim Bogom, niti je
moguće taj panteistički monizam izjednačiti s monoteističkim shvaćanjima, istinoljubivost,
za koju se autor zalaže odmah pada u vodu, a otkriva se laž (koje autor očito
nije svjestan) kao pozadina cijele priče. Laž je opasna, osobito ona koja se
tiče duhovnosti i koja je usmjerena na srce i um djece i mladih.
Filozofski temelj Sathya Sai odgoja i obrazovanja u
duhu ljudskih vrijednosti podloga je i cilj romana, što se vidi u svemu.
Primjera radi, usporedit ćemo Merlinov odgovor Arturu da onaj tko se otisne u
potragu za zemljom slobode i vječnog
blaženstava treba odgovoriti na ključna pitanja: Tko sam? Odakle dolazim? Zašto sam ovdje i Kamo idem? s tekstom jedne
Sai Babine sljedbenice: Educare nije
program namijenjen isključivo djeci i odgojiteljima, učiteljima i
profesorima,već svima nama. Kao odrasli ljudi svjesni smo da učimo tijekom
cijelog života pa ćemo vrlo brzo razumjeti da je OLJV djelatnost koja nas vraća
sebi, koja nam pomaže da odgovorimo na vječna pitanja zbog kojih i jesmo ovdje,
a to su: Tko sam? Odakle dolazim? I Kamo idem? (Giovanna Kirinić nacionalni
koordinator OLJV, SATHYA SAI ODGOJ U DUHU LJUDSKIH VRIJEDNOSTI, str. 9. u
časopisu Sanathana Sarathi Plus, srpanj 2011., str. 9; ww.saiorg.hr/)
Da bi dobio odgovor na pitanje tko je, pomoći će
Arturu stablo spoznaje (asocijacija na Budu kao i dolina smještena između
himalajskih planina, odakle dolazi kralj, zapravo istinski Artur, koji je
„prava stvarnost“) te viteška obuka. Kad prođe vitešku obuku, koja se poklapa s
magijskim i okultnim učenjima o tome kako se postaje božanski (ovladavanje
osjetilima i strastima, koncentracija i meditacija, spajanje muškog i ženskog
principa i prosvjetljenje), Merlin poučava Artura da je on, „čista svijest koja
sve prožima, ali koja istovremeno sve to i nadilazi, ostajući čistom i
nedirnutom u mijeni prolaznosti“, tj. on je sam kralj, istinska stvarnost,
drugim riječima – Bog. Dolazi iz božanskog svijeta inkarnacijom da bi
promijenio svijet ispunjen zlom koji, kako se čini, tone u propast. U tome mu
pomaže čarobnjak (zapravo guru, Majstor) Merlin (možda Sai Baba?).
U romanu se susreću i spominju razne tehnike i
sredstva koja tome služe, koja vode do preobrazbe: meditacija (sljedbenici Sai Babe to nazivaju „tihovanje“),
koncentracija na disanje, streličarstvo kao zen budistička tehnika ubijanja
ega, snovi, simboli, astrologija, vidovitost, vegetarijanstvo, šesto čulo,
razgovor s „nebeskim pomagačima“, izvantjelesna iskustva, telepatija,
reinkarnacija…
Ono za što se zalaže autor u romanu – odgoj
karaktera utemeljen na Sai Babinom duhovnom učenju, sažeto je u ciljevima rada Sai odgajatelja s djecom:
Rad
s djecom vrlo je odgovoran jer, ponajprije,valja nam živjeti po Svamijevom
učenju,a to znači: osvijestiti božanskost u sebi, ispraviti nedostatke vlastitog karaktera koji
nas ograničavaju, mijenjati način razmišljanja i način života. No ta preobrazba
ne dolazi preko noći. Ona je dugotrajan proces, koji je uz božansko vodstvo i
pomoć moguć i ostvariv. Ljudske su vrijednosti duboko pohranjene u nama jer one
su nam urođene. No, nedostatci koje donosimo iz prijašnjih života, prepreke su
koje trebamo naučiti svladati. Svamijevo vodstvo, Njegovu prisutnost tako živo
osjećamo, ona nam pomaže učiniti naš put prema Bogu lakšim. Valja mu se samo
predati (Vesna Ćuk, Počeci rada s djecom u Sai organizaciji
Hrvatske, časopisu Sanathana Sarathi Plus, srpanj 2011., str. 13; ww.saiorg.hr/)
Na kraju koji je cilj samog Instituta? Što o
Institutu možemo pročitati na Sathya Sai Središnje Vijeće Hrvatske?
„To je Institut koji je član svjetske mreže Sathya
Sai odgojno–obrazovnih institucija... Ovim Institutom upravlja SSSWF – Sri
Sathya Sai World Foundation, SSS svjetska zaklada, na području Južne Europe (u
nastavku teksta – SSSWF)... Misija Instituta je uspostavljanje univerzalnog
razumijevanja osnovnih duhovnih principa odgoja i obrazovanja, utemeljenih na
Sathya Sai učenju o univerzalnim ljudskim vrijednostima istine, ispravnog
djelovanja, mira, ljubavi i nenasilja. Institut će osigurati autentičnost
SSOLJV temeljenog na filozofiji Sathya Sai Educare i pedagogiji integralnog
odgoja i obrazovanja. (časopis Sanathana
Sarathi Plus, srpanj 2011., str. 31) (ww.saiorg.hr/?)
