ponedjeljak, 5. svibnja 2014.

Izjava HKDPD-a o uvođenju građanskog odgoja u osnovne i srednje škole

Izjava HKDPD-a o uvođenju građanskog odgoja u osnovne i srednje škole

Izražavamo svoje nezadovoljstvo načinom na koji se uvodi program građanskog odgoja u škole, nezadovoljstvo odnosom Ministarstva i Agencije prema nama, prosvjetnim djelatnicima, te iznosimo svoje kritike na Kurikulum građanskog odgoja.

1. Kao prosvjetni djelatnici kojima je rad s učenicima struka, životni izbor i misija, kao oni koji rade neposredno s mladima i najbolje poznaju probleme i potrebe mladih, pa i one odgojne, poniženi smo sustavom u kojemu Ministarstvo i Agencija ne pitaju za mišljenje nas niti naša mišljenja uvažavaju (npr. peticija udruge Nastavnici organizirano, prijedlog HKDPD-a o ocjenjivanju vladanja) s kojima bi trebali najuže surađivati, nego na poticaj nevladinih udruga, koje su istih svjetonazora kao i stranke na vlasti, uvode program građanskog odgoja po naputcima tih udruga, tretirajući i „trenirajući“ učitelje i profesore kao izvršioce svojih zamisli, pretvarajući ih u fleksibilne organizatore okoliša za učenje. Tako dolazimo do apsurda da će se od prosvjetnih djelatnika tražiti licenca za rad u školi, a ljudi bez stručnih pedagoških znanja u školi kreiraju programe i obučavaju nastavnike i učenike bez ikakve licence.
2. Za potrebe provođenja programa učitelji i profesori prolaze obuku i treninge što ih Ministarstvo i Agencija provode u suradnji s pripadnicima tih udruga koje pripremaju programe i materijale, iako bi za legitimno i kvalitetno provođenje nastave trebao poseban studij koji trenutno ne postoji. Sukladno ovom primjeru, može se u budućnosti uvesti bilo što bi neka politička opcija na vlasti poželjela.
3. Kurikulum građanskog odgoja propagira demokratičnost, a demokratičnost je zanemarena pri samom njegovu uvođenju u škole. Mreža mladih Hrvatske, koja je idejni pokretač i temeljni nositelj programa (uz nevladine udruge sličnog, liberalnog usmjerenja) , okuplja mlade čiji su stavovi bliski SDP-u i HNS-u; ne predstavlja ni približno sve mlade u Hrvatskoj niti zastupa njihove stavove i uvjerenja, a ipak u ime svih mladih promiče svoje zamisli u sustavu odgoja i obrazovanja pod krinkom brige za učenike i njihov odgoj za demokraciju.
4. Iz rasprava koje su prethodile pripremanju ovog Kurikuluma, a u kojima su glavni govornici i zagovornici bili članovi desetak nevladinih organizacija, između ostalih Mreža mladih Hrvatske, GONG, B.a.b.e., Forum za slobodu odgoja, Kuća ljudskih prava itd. glavni su zaključci bili da su mladi u RH dosta apolitični, a da je njihova participacija u životu zajednice dosta niska, da su im stavovi konzervativniji od onih starijih generacija te da bi građanski odgoj i obrazovanje bili put k promjeni te situacije, a također uočavaju važnost uvođenja građanskog odgoja za integraciju rodne ideologije u škole i javni život, iz čega se vidi istinska namjera onih koji stoje iza promicanja ovakvog građanskog odgoja.
5. Kad se dobro prouči Kurikulum građanskog odgoja, može se zaključiti da je s njim ista stvar kao i sa Zdravstvenim odgojem. Iako je odgoj doista zapostavljen u današnjem sustavu obrazovanja na račun znanja, najviše onoga što Kurikulum predviđa, učitelji i profesori provode i sada. I do sada su učenici postupno uvođeni u svoja prava i dužnosti, odgajani da budu pošteni, nepotkupljivi, marljivi, pravedni, mirotvorni, istinoljubivi, samosvjesni, odgovorni, poticani na socijalnu osjetljivost, na humanitarnu djelatnost , poticani na usvajanje etičkih stavova i ponašanja, poštivanje ljudske osobe ...
6. Jedina novina Kurikuluma je učenje o političko-pravnom i gospodarskom ustrojstvu Hrvatske, Europe i svijeta, te suradnja s institucijama vlasti i nevladinim udrugama, pri čemu nevladine udruge dobivaju otvoren pristup školama i mogu od malena vrbovati nove članove formirajući im vrijednosti koje same promoviraju. Primjerice navodi se mogućnost organiziranja i potpisivanja odgovarajućih peticija koje provode organizacije civilnog društva kao i uključivanje u međunarodne kampanje i humanitarne akcije koje provode međunarodne nevladine organizacije.
7. Znanja i kompetencije koje se predlažu jako su široko postavljeni, a cilj megalomanski zamišljen. Tako ispada da će mlada osoba nakon što prođe taj program biti stručnjak za sve: komunikaciju, psihologiju, međuljudske odnose, politiku, kulturu, ljudska prava, gospodarstvo, potrošačku problematiku, zakone i pravo te moći razumjeti i riješiti sve individualne i globalne probleme – od kontrole vlastitih emocija i potreba preko racionalnog i kritičkog odlučivanja i vještine transformiranja sukoba do rješavanja svjetske gospodarske krize i ekološke problematike.
8. Kurikulum je još nedorađen, neprecizan i otvoren manipulacijama. Npr. što će to i kako djeca učiti o GMO hrani, o eutanaziji, nije definirano. Hoće li zalaganje za život svakog bića uključiti i nerođenu djecu? Iz navedene literature može se zaključiti da je ovo s manipulacijom sasvim izvjesno.
9. Naglasak je u Kurikulumu na tehnicizaciji obrazovnog procesa i ljudske psihe i stvaranju vjere u društveni sustav demokracije i novih ljudskih prava kao novih božanstva. Taj novi smjer očituje se i u pojmovniku i sintagmama u Kurikulumu građanskog odgoja (biti građanin razreda, razred kao demokratska zajednica, kodiranje i dekodiranje osjećaja, korištenje određenih metoda za oslobađanje od predrasuda i stereotipa, građanske vrijednosti i stavovi, vjera u demokraciju i ljudska prava).
10. Iščitavajući Kurikulum, tekstove na web stranici Mreže mladih Hrvatske i neke istupe zagovarača ovakvog građanskog odgoja, stječe se dojam da su nastavnici do sada bili izvori moći, a učenici u neravnopravnom položaju te da treba demokraciju uvesti i u razrede. Ovo nas posebno vrijeđa jer sugerira da sada u razredima nema demokracije, da učenici ne mogu slobodno izreći svoja mišljenja i stavove i sl. Iz dosadašnjih tekstova i istupa inicijatora Građanskog odgoja naslućuje se želja za rekonstrukcijom odnosa moći između nastavnika i učenika pomoću primjene novih ljudskih prava što podržava ideje Mreže mladih Hrvatske da učenici imaju pravo utjecati na programe u školi i ocjenjivati nastavnike. I ovo može biti izvor manipulacija u budućnosti te sve većeg zalaženja nevladinih udruga u ingerenciju školstva. Posebno su nam interesantne ideje o osnivanju Sveučilišnog centra koji bi izrađivao interventne programe za nastavnike, roditelje, ravnatelje, a unutar njega bi bio javni, vladin i civilni sektor – pedagoško-pravna klinika kao potpora školama.
11. Ciljevi i ishodi navedeni u Kurikulumu nisu postavljeni na realnim temeljima, a ono što bi se realno moglo ostvariti za razvoj demokracije i odgoj djece i mladih u dobre ljude koji bi onda bili i dobri građani, moguće je ostvariti puno bolje i uz manje materijalnih sredstava kad bi Ministarstvo i Agencija bili spremni slušati sugestije učitelja i profesora u školi te im pomoći zakonima i pravilima, a ne odmagati im podilazeći učenicima, na štetu svih nas, a najviše samih učenika.

HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA