Kraj 2012. i početak 2013.
označeni su mirnim prosvjedima građana
u Francuskoj, Finskoj, Austriji, Švicarskoj,
Engleskoj i Hrvatskoj zbog neslaganja s odlukama parlamentarnih
zastupnika i ministarstava . U svim tim državama doneseni su zakoni ili uredbe
koji su protivni volji većine birača. Pokazalo se da su legalno izabrani predstavnici
naroda potpuno iznevjerili većinu birača u svojim zemljama, iako plaću dobivaju
iz njihovih džepova.
Usprkos informacijskim
manipulacijama uz pomoć medija, Internet je biračima omogućio da dođu do pouzdanih
podataka, znanja i međusobnog nadopunjavanja spoznaja u svim područjima života pa se pokazalo da svi ljudi sve znaju.
I u Hrvatskoj se pokušava korištenjem
poluga moći i vlasti nametnuti pod etiketom znanosti nešto što sa znanošću nema
veze. Vidjelo se da se ne može “ prodati rog za svijeću“, no povjerenje
je u političare potpuno nestalo, a to nije dobro. Stoga treba što prije stvoriti uvjete kako bi birači ponovo stekli povjerenje u svoje zastupnike. Jedino će tako
biti moguće donošenje dugoročnih dobrih
i svrsishodnih odluka i zakona.
U Hrvatskoj je došla na
vidjelo nesposobnost, nestručnost i neučinkovitost Ministarstva
znanosti,obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje. Jasno je da nisu
u cijelosti detaljno proučili, analizirali i ocijenili 4. modul Zdravstvenog odgoja kao ni preporučenu
literaturu za ponuđeni program.
Kompletan Zdravstveni odgoj,
kako naziv tako i sadržaj, ne odgovara današnjim potrebama i prioritetima odgoja. Ne nudi odgoj
za promjenu stila života u smislu razvijanja svijesti o odgovornosti za prirodu i društvenu
zajednicu; od štednje energije,
smanjenja ispušni h plinova, smanjenja zagađivača i otpada, štednje svih prirodnih resursa ( vode, šuma, čistog zraka, zemlje, flore i
faune,mora i rijeka). Štoviše, potiče učenika da se vrti oko svoga ega, a
poznato je da je u takvom stavu korijen pojedinačnih
i društvenih zala.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nametnulo je
program odgoja, protivno ustavu, pravima
roditelja i djece pa čak i smislu odgoja kako je definiran definicijom odgoja (
Hrvatski opći leksikon 1996.),koja
glasi: 1. Najvažniji dio procesa socijalizacije
pojedinca, u kojem se on nastoji
dovesti do stanja spoznaje i svjesnog
prihvaćanja vrijednosti nužnih za život u (društv.) zajednici. 2. Pedagoški pojam kojim se označuje komuniciranje između nastavnika i
učenika radi ostvarivanja
učenikovih maksimalnih mogućnost; o. je u tom smislu transformacija
učenika kao pojedinca ( individue) u ličnost.
U četvrtom modulu nije ishod programa
socijalizacija,prihvaćanje vrijednosti i
ostvarivanje učenikovih maksimalnih mogućnost, već samo što
više (lažnih) užitaka.
Zahvaljujući ljudima koji
su razotkrili što se krije iza ponuđenog,
neznanstvenog programa, možemo sada ocijeniti da je on potpuno
neprihvatljiv. Međutim, na njemu se i dalje inzistira, umjesto da ga se povuče
, što je još veća sramota za institucije koje su zadužene za odgoj i
obrazovanje te izaziva sumnju o namjernom, interesnom uvođenju ovakvog ideološkog (pre)odgoja. Zaobiđeni su praktični stručnjaci, nastavnici
i profesori koji su zahvaljujući svom neposrednom iskustvu s djecom i mladima najkompetentniji i znaju što je potrebno ponuditi učenicima u pojedinim predmetima.
U razvijenom svijetu već
dugo postoji stav da je svakom
čovjeku neophodno cjeloživotno stručno obrazovanje i odgajanje zbog novih tehnologija i posljedica koje one izazivaju . U prvom redu
tu pripadaju osobe na visokim položajima
u vladi i ministarstvima. Nekada su trebali znati samo strani jezik, bon -ton i protokol, a danas donose odluke i
zakone koji se odnose na mnogo veća i složenija područja s dalekosežnijim
posljedicama te bi u skladu s tim i zahtjevi za njihovu stručnost i moralnost
trebali biti veći.
Primjerice, nestručnost, neznanje i neodgovornost pokazali su zastupnici 27 zemalja u Europskom parlamentu
kad su izglasali zakon o izbacivanju žarulja i o uvođenju štednih žarulja u
kojima je vrlo toksična živa, koju prije ili kasnije treba zbrinuti. Država na taj
način postaje odlagalište žive koje može biti opasno ako se ne provodi ekološko
zbrinjavanje. Tko u našoj državi zbrinjava štedne žarulje? Gdje? I koliko to
košta? S druge strane ne obuzdavaju
rasipanje ogromnih količina energije i ispušnih plinova. To pokazuje da
je tehnološki napredak donio sa sobom potrebu dobrih i učinkovitih zakona, ali
da o njima ne bi smjeli odlučivati samo političari već prvenstveno neovisna struka.
Ako želi istinski napredovati, suverena država treba izborne
zakone: nepotkupljive stručnjake u saborske klupe umjesto zastupnika sa stranačkom stegom. Političar bez neprestane
edukacije nije dorastao za odluke i zakone koji se donose u Saboru jer njegovo glasovanje
može imati dalekosežne štetne posljedice.
Svijet ne želi posljedice i rizike koji se ne mogu nadoknaditi i zato je uveo
osiguranje. Kako se država može osigurati od loših odluka saborskih zastupnika?
Za sada, nikako!
Uvedeno je osiguranje od štete,
osiguranje liječnika ako pogriješe u struci, osiguranje odvjetnika, osigurati
se moraju čak i sudski vještaci! A zastupnici? Saborski
su zastupnici lišeni odgovornosti jer ne glasuju javno. A glasovanje će biti
odgovorno jedino ako je javno i ako iza
njega stoji educirani zastupnik imenom i
prezimenom koji će za svoj rad
odgovarati biračima. Kako je lako imati
dobre zakone ako se glasuje javno!
Katarina Tadić
