Želimo se osvrnuti na roman prvijenac Borne Lulića Povratak vitezova (Zagreb: Planetopija,
2013.), namijenjen djeci i mladima i od njih dobro prihvaćen, ako je suditi po
komentarima u sklopu marketinga i primjedbi kako bi to mogao biti hrvatski Harry Potter. Kroz priču o suvremenom dvanaestogodišnjem
dječaku Arturu i legendarnom čarobnjaku Merlinu roman govori o odrastanju i
problemima povezanim s odrastanjem, o ljudskim vrijednostima, poželjnim
vrlinama (istinoljubivosti, ljubavi, miru, nenasilju, samokontroli…),
neprijateljima ljudskog duha (mržnji, pohlepi, požudi, ljutnji, zavisti,
oholosti, ljubomori). U prvi mah izgleda privlačno i korisno, mladim čitateljima
sigurno zanimljivo i uzbudljivo s obzirom da je i stil prilagođen njihovu
uzrastu. No, kad se zaroni dublje, ne samo da ne bismo dali preporuku djeci za
čitanje ovoga romana, nego želimo skrenuti pozornost na opasnosti od takvog
štiva. Opasnost predstavlja potka istočnjačkih vjerovanja prilagođena New age
ideologiji i magijsko-okultne ponude suptilno servirane mladim čitateljima kao
odgovor na pitanja o smislu života, koja se adolescentima prirodno nameću
tijekom odrastanja.