O udomiteljstvu

HKDPD o udomiteljstvu

S nevjericom slušamo i gledamo ovih dana kako se s najviših pravosudnih instanci Republike Hrvatske (Ustavni i Upravni sud) i od strane aktivističkih, nevladinih udruga plaćenih iz državnog proračuna i tko zna čijih još i kakvih stranih donacija, zagovaraju „prava istospolnih parova na udomljene djece“ i pitamo se: kako su na svijet došli zagovaratelji takvih „prava“, kakvo im je bilo djetinjstvo, imaju li sami djece i razmišljaju li o njima kad se za ovakva „prava“ istospolnih parova zalažu, a pri tome djecu i njihovo pravo i potrebu za prirodnom obitelji, potpuno zanemaruju i bagateliziraju. Izjednačavaju različito, a zanemaruju bitno. I još zavode javnost mišlju kako je jedino važno emocionalno okružje koje po njima djetetu može dati bilo tko? Po toj logici, sutra će to moći i pedofili!??! I neprestano ponavljaju istu mantru: Djetetu je bolje u takvoj zajednici, nego u domu.
Što ovim zagovarateljima čudnih prava znače majka i otac i jesu li svjesni što čine budućim naraštajima djece koja će, ne svojom krivnjom, ali svojom nesrećom završiti izvan prirodne obitelji?
Kao prosvjetni djelatnici s iskustvom koje ne može dati nikakva teorija, znamo da su majka i otac te prirodna obitelj nezamjenjivi. Da djetetu ni najbolje emocionalno okružje, najsavršeniji baka i djed, npr. ne mogu u potpunosti zamijeniti roditelje. Također nam ne trebaju nikakva znanstvena istraživanja (iako ih ima) potvrditi da je prirodno roditeljsko – obiteljsko okružje nezamjenjivo u normalnom, skladnom odrastanju u zrelu i stabilnu osobu. Dvije istospolne osobe prirodno nikad ne mogu stvoriti roditeljsko – obiteljsko okružje, mogu ga samo izvanjski oponašati, više ili manje neuvjerljivo glumiti, čime bi i udomljeno dijete bilo prisiljeno na glumu i oponašanje udomitelja jer, općepoznato je: dijete uči oponašanjem. Zar to nije onda udar na identitet djeteta i na njegovo pravo biti ono što jest te duševno nasilje nad djetetom? A Konvencija o pravima djeteta, koju je i RH potpisala, protivi se tome. Dapače, obvezuje države potpisnice da jamče djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, a u slučaju kad su djetetu uskraćene „neke ili sve sastavnice identiteta“ , osiguraju „odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja“ (Čl. 8.2.).Za razliku od naših ustavnih sudaca, koji se skrbe za „prava istospolnih parova“ (čast izuzecima), Konvencija stavlja interes djece na prvo mjesto: „U svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta“ (Članak 3. 1.)
Upravo su se toga pridržavale, kao i važećeg zakona, osobe iz Centra za socijalnu skrb, na čemu im čestitamo.

Čudi nas da Ustavni sud tako brzo i na takav način reagira na slučaj dvojice istospolnih muškaraca, kojima je Centar za socijalnu skrb potpuno zakonski i s moralnom i materijalnom odgovornošću, brinući se o najboljem interesu djeteta odbio udomiteljstvo.
Mi strpljivo čekamo od 19.06.2019. odgovor Ustavnog suda na Prijedlog za donošenje Izvješća o nesuglasnosti Kurikula Ministarstva znanosti i obrazovanja, segment Hrvatski jezik-lektira-suvremena književnost, s Ustavom RH, Konvencijom o pravima djeteta i važećim zakonima u Republici Hrvatskoj. Prijedlog je podnesen Ustavnom sudu RH na temelju članka 105. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01, 76/10. i 5/14. ). Radi se o nelegalnom popisu lektire, koji je mimo službeno objavljenog Kurikuluma hrvatskoga jezika (Narodne novine, 10/2019 (29.1.2019.)) naknadno objavljen na stranicama Ministarstva odlukom ministrice Divjak, a u kojem su knjige s pedofilskim i pornografskim sadržajima. Isti se taj nelegalan popis izborne lektire primjenjuje od početka školske godine te tako producira protuustavne učinke.
Po svemu sudeći, naše političke elite izvršavaju ove zadatke za neke moćne krugove i lobije, a suprotno interesu naroda i djece. Istanbulska konvencija bila je prekretnica koja je javno očitovala nasilje nad voljom naroda i pokazala i onima koji su slijepi da ovaj naš hrvatski brod ide u opasne vode upravljan njegovim kormilarima. Ciljevi Istanbulske konvencije polako se provode, a događanja nam potvrđuju da ona i nije bila donesena radi zaštite žena, nego radi promicanja rodne ideologije.

Ne vide li ustavni suci (opet: čast izuzecima) da se igraju apsolutnih zakonodavaca, čiji se zakoni protive prirodi, zdravom razumu, narodu, Bogu? Cijela povijest nas uči, a i religijsko iskustvo te intuitivna spoznaja u književnosti jasno daju na znanje kako su pravda i istina neizbježni, da postoje duhovni zakoni koji nam se otkriju kasno ne štedeći nas od posljedica naših izbora, kažnjavajući nas zbog zabluda u koje upadamo zato što smo vlastiti sebični interes stavili ispred istine i pravde. Jesu li naši ustavni suci koji su donosili odluku što je javno nemušto brane i oni i aktivisti nevladinih udruga, kao srednjoškolci čitali Gundulićevu Dubravku i jesu li išta naučili iz nje?

HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA

O istospolnim udomljivanjima

ZAŠTO VLASTITU DJECU NE ŽELE, A TUĐU HOĆE?

Istospolne zajednice u ime neutemeljenih i lažnih prava žele udomljavati djecu. Homoseksualci se naivno pozivaju na diskriminaciju u odnosu na one kojima je dopušteno udomljavanje, a ne pitaju se jesu li djeca koja bi bila udomljena od istospolnih zajednica diskriminirana u odnosu na djecu koja žive s roditeljima ili osobama (pomajkom i poočimom) različitog spola. Naravno da jesu, ali to njih ne zanima. Njima je na prvom mjestu njihov egocentrični i prikriveni interes.To je pokušaj inverzije činjenica, a takva "diskriminacija" je zapravo negacija prava drugih ljudi. Nedopustivo je u borbi protiv „diskriminacije“ činiti još veću diskriminaciju. Zašto ne štite prava djece koja su utvrđena Dječjim i Ljudskim pravima u Konvenciji i Deklaraciji UN? O kakvoj lažnoj diskriminaciji govore? Oni su toliko diskriminirani koliko i jedan liječnik kada mu ne dopuste da se zaposli na radno mjesto pedagoga ili kada jednog vrhunskog rukometaša neće primiti neki nogometni klub. Pa ne može nitko tko ne zna plivati u ime „diskriminacije“ tražiti da igra vaterpolo. To nema veze s diskriminacijom. To su jednostavno različite uzročno nepovezane kategorije. Čine li homoseksualci spolnu diskriminaciju prema ženama jer ih ne žele? Zar nije diskriminacija i prema roditeljima ako se bez njihova pristanka udomljuje djecu istospolnim zajednicama. Oni su pobrkali lončiće i izgubili kompas. Je li im poznato da je svako dijete koje živi samo s jednim roditeljem zakinuto za svijet onoga drugoga roditelja? Za zdravo odrastanje te za zdrav i uspješan odgoj djetetu su potrebni i žensko i muško. Po prirodi stvari i po ljudskim potrebama dijete ima potrebu biti voljeno i ljubljeno i od majke i od oca a ne smo od jednoga od njih. Muškarac pa ni otac ne može dati djetetu ono što mu može dati majka. Interes djeteta i zdravo odrastanje moraju biti na prvome mjestu.

Zašto pojedinci u istospolnim zajednicama ne žele imati vlastitu djecu, a žele udomiti ili posvojiti tuđu djecu? Njihovi su motivi, cilj i svrha ne samo upitni, nego, što više, vrlo nepoznati, neizvjesni i za djecu diskriminirajući. Zašto oni nerijetko svoje istospolne zajednice nazivaju brakom, a to zaista nisu. Ako su različiti od braka koji je ustavna kategorija i determiniran kao zajednica žene i muškarca, zašto onda različite pojave pokušavaju "krstiti" istim nazivom ili imenom? Najveća je nepravda pa i diskriminacija različite stvari nazivati jednakima i jednake različitim nazivima. A oni upravo to čine i zlorabe tuđa prava svojim "pravima". Pravo i sloboda imaju samo jedno jedino ograničenje, a to su prava i slobode drugih ljudi ili u ovom slučaju prava djece. Ako onaj tko ne želi imati vlastitu djecu, a želi podjarmiti tuđu djecu svojim tko zna kakvim sve interesima, ne zaslužuje niti povjerenje niti opravdanje za to zbog mogućih asocijalnih ponašanja i drugih nepoželjnih konzekvenci koje proturječe poželjnom odrastanju. Zbog toga, život i odrastanje djece u Domu sigurno je poželjnije, kvalitetnije i bolje nego u istospolnim zajednicama ne samo u pedagoškom, sociološkom, psihološkom i društvenom kontekstu. To je negacija pronatalitetne politike i to u trenutku kada je u Hrvatskoj mortalitet veći od nataliteta i kada hrvatski narod rapidno izumire.

Pojedinci u takozvanim civilnim ili ne vladinim društvima pa čak i u Ustavnom sudu koji takvo nešto neprirodno zagovaraju izgubljeni su u prostoru i vremenu. Takva "demokracija“, „prava“ i „slobode" koje po diskutabilnom kriteriju besmislenog i štetnog pomodarstva i dodvoravanja zagovaraju, negacija su samih sebe zato što ne poštivaju prirodu čovjeka, njegov normalan antropološki i kognitivni razvitak kao i prirodne zakonitosti zatirući ih pakošću i mržnjom govora prema onima koji ne misle i ne žive kao oni. Ustavni sud je prekoračio svoje ovlasti uzimajući sebi za pravo proglašavati zakonitim i poželjnim u razvoju društva i države ono što je za normalne ljude nenaravno, nezakonito i izuzetno nepoželjno. Ako im je toliko stalo do homoseksualnih udomljavanja neka im uruče svoju djecu a ne tuđu. Nitko ne želi osuđivati istospolne zajednice, neka oni žive svoju intimu kao što i bračni parovi žive svoju. Međutim, oni to agresivno nameću javnosti kao poželjan modus u odgoju djece i mladeži te pod krinkom izmišljene diskriminacije zapravo diskriminiraju mnoge oko sebe, a u prvom redu i najviše djecu kojima oduzimaju sretno djetinjstvo, zdravo odrastanje te ravnopravnost i jednakost među vršnjacima.

mr. sc. Ivica Đaković

O predsjedničkim izborima

ZASLUŽENA I ČISTA POBJEDA LOŠIJEG PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA

Do pred izbore za EU parlament SDP je bio u rapidnom raspadu, a Bernardić izgubljen i izvan prostora i vremena, rekao bi Milanović: „Šaka jada“. Osim djelovanja nekoliko ljudi vrijednih poštovanja SDP je na stranačkoj i hrvatskoj političkoj pozornici bio besmislenost i ispraznost te bez perspektive osuđen na neuspjeh na duže vrijeme. Međutim, na krilima HDZ-ovih zabluda, promašaja, loše kadrovske politike, prevare svojih članova i simpatizera zanemarujući demokršćanske i katoličke vrijednosti te ulazeći u apsurdne koalicije s onima koji su do nedavno bili prepoznatljivi po govoru mržnje prema HDZ-u i nacionalnim vrednotama, SDP se pomalo oporavljao, a HDZ je sve više i brže gubio povjerenje svoga izbornoga tijela. Na to su ukazivali rezultati već na izborima za EU, a predsjednički su nedvojbeno potvrdili taj trend koji neminovno anticipira neuspjeh i na sljedećim parlementarnim izborima ukoliko HDZ ne poduzme ozbiljne promjene na svim segmentima stranačkog djelovanja. A ono je tri koplja ispod razine vrlo dobrih postignuća i uspjeha kojeg je ostvarila Vlada RH.

Primicali su se predsjednički izbori. Lijevi mediji i novinari prihvaćaju Milanovićeve signale i uporno guraju političkog mrtvaca za predsjedničkog kandidata. Bez obzira na vrlo tešku hipoteku izuzetno lošeg i neuspješnog premijerskog mandata i bez imalo kritičnosti i objektivnosti prave od njega lažnu ikonu. Milanović je ušao u kampanju potpuno nespreman, bez ikakvog programa. Nesvjesno, nepromišljeno i naivno on i njegov stožer temelje kampanju na geslu: Predsjednik s karakterom. Gore za sebe nije mogao učiniti, a konkurentima je dao fantastičnu mogućnost i priliku da ga razgole upravo u svim njegovim nekarakternim obilježjima. To je klasičan autogol zbog kojeg se u zdravom i normalnom društvu ispada iz daljnjeg natjecanja već u prvom krugu, ne samo na razini Hrvatske, nego i mnogo šire. Karakter označava ključno obilježje osobnosti ili ličnosti, a on je prepoznatljiv u egocentričnim, paranoično agresivnim, narcisoidnim, socijalnim, neurotskim, kognitivnim i emocionalnim crtama te u kulturi laži. Smatram da je Z. Milanović karakter samo u kognitivnim crtama, a u svim ostalim je vrlo infantilan, tj. nezreo karakter. Čak je sam priznao neke od tih loših crta karaktera. Tu je njega bilo najlakše rušiti, ali stožeri i predsjednički kandidati to nisu iskoristili ili su se tek po koji put površno toga dotakli. A on je to uporno insinuirao protukandidatima i neumorno ih ponavljao iz dana u dan. Laž ostaje laž, ali sto puta ponovljena laž stvara kod gledatelja percepciju o mogućoj istini. Sami prosudite u kolikoj mjeri imamo predsjednika s karakterom ili s nekarakterom.

Mnogi su mu mediji i novinari mediokriteti u tomu pomagali. Pa čak i HRT, kao javni servis, svojim je neprofesionalnim, neobjektivnim i pristranim raspravama i komentarima pogodovao Milanoviću. Postoji li na hrvatskim sveučilištima još koji fakultet i stručnjaci osim Političkih nauka? Za HRT očito ne. Takozvani politički analitičari, osim Ivice Reljkovića, bili su nestručni, subjektivni i pristrani navijači svoga dragoga i velikog Idola s „karakterom“. Njihov je jedini kriterij vrednovanja ideološka pripadnost retrogradnom totalitarističkom režimu iz kojega ili ne žele ili ne znaju izaći. Zataškavali su njegove slabosti prikazujući ih kao njegovu prednost u odnosu na protukandidate. Sramota. Da se tako ponašao kandidat desne orijentacije mediji bi ga razapeli. Zašto HRT nije pozivao u studio znanstvenike s Filozofskog i dr. fakulteta, npr. filozofe, povjesničare, pedagoge, liječnike, psihologe, prirodnjake i druge koji imaju iskustva i koji o tomu mogu dati mnogo više i objektivnije. Zašto HRT nije imao pitanja o programu, već je potencirao i dopustio jednom kandidatu da provocira, vrijeđa, stvara konflikte, svađa se i laže? U tomu jedna profinjena, odgojena, kulturna, uljuđena, izuzetno sposobna i odgovorna predsjednica kao što je poštovana gđa. Kolinda Grabar Kitarović nije imala nikakvu šansu jer se nije željela spustiti na tu razinu uličnog primitivizma i uzvratiti istom ili većom mjerom iako je za to imala i previše materijala. Milanović se usudi predbacivati predsjednici izbor ili smjenu savjetnika, što je u njenoj nadležnosti, a on svoga rođaka umirovljenog oficira JNA postavi za ravnatelja Nacionalnog parka Krka, a da ne spominjem neke njegove još gore skandale.

Osim medija neki kandidati autsajderi radili su na sučeljavanju tendenciozno protiv predsjednice, a za interese kandidata s „karakterom“. U tomu im je pomagao i M. Škoro koji je neopravdano prozivao više predsjednicu nego Milanovića. Poistovjećivati aktualnu predsjednicu s nekim slabostima HDZ-a, samo zato što ju je HDZ podržavao, može samo onaj tko je bez poštenja ili ne razumije bit i stanje u politici. Svatko ima demokratsko pravo pokušati biti predsjednik, ali u drugom krugu glasovanja onaj tko je pozivao da se na glasačke listiće dopiše i zaokruži br. 3 pokazao je da ga ne zanima ili da ne zna što je opće dobro njegova naroda, da nema izgrađenu širinu predsjednika državničkog ponašanja, da je egocentrik, da nije karakter, te da je stavio sebe, svoje interese, nezadovoljstvo i prkos ispred interesa hrvatskoga naroda. Onaj tko želi biti predsjednik Hrvatske ne može javno pozivati da se nezakonito glasuje. To je ozbiljan udarac i protiv Suverenista. Što bi se od takvoga moglo još očekivati kada bi slučajno bio predsjednik? To je sigurno kod mnogih istinskih hrvatskih domoljuba izazvalo prezir, razočarenja i osude te će na sljedećim izborima, ako se uopće usudi kandidirati, to skupo platiti premalenim postotkom osvojenih glasova. Volio sam njegove pjesme i cijenio ga, ali odsada ne želim slušati pjesme niti ću ikada više otići na njegov koncert.

Između ostaloga HDZ je suprotno narodnom bilu i dobronamjernim upozorenjima prihvatio štetnu Istanbulsku konvenciju prožetu sa smećem rodne ideologije. Pokrao je referendum svoga biračkog tijela na sraman, lažan i nedopustiv način. Ušao je u koaliciju s antidemokršćanskim i destruktivnim strančicama. I dalje financira Novosti koje izruguju hrvatske nacionalne vrijednosti. Nanio je sebi duboke političke rane, jaku infekciju i ne baš blagu sepsu sporim rješavanjem i nekorektnim odnosom prema opravdanom štrajku u školstvu. Snažnu domoljubnu i vjersku udrugu U ime obitelji, koja ima nesagledivu energiju i potencijale u svom narodu, tretira kao neprijatelje. Predsjednica je šutjela o referendumu i nije se na pravi način postavila prema Istanbulskoj konvenciji. Tu se morala ograditi od HDZ-a, ali joj je očito trebao za potporu na izborima.

Dakle, nisu uzroci gubljenja izbora u SDP-u i Milanoviću niti ih treba tražiti tamo. Oni su u stanju i djelovanju HDZ-a. Vrlo je upitno koliko je Kolinda dobila, odnosno izgubila, s tom potporom i koliko bi izgubila ili dobila bez potpore HDZ-a. Svakako su joj negativne hipoteke HDZ-a, HNS-a, M. Pupovca, M. Bandića, prebjega iz SDP-a i Škorino nerazumno anacionalno pozivanje na apstinenciju i poništavanje glasačkih listića bili mlinski kamen oko vrata. HDZ već duže vrijeme hrani svoje izborno tijelo sadržajima „otrovnog smeća“, a očekuje da će time anestezirati glasače svojih protivnika. Grdno su se prešli, politička anestezija i eutanazija zahvatile su njihove članove i sipmatizere. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u takvim konstelacijama bila unaprijed osuđena na gubljenje izbora. I to potvrđuje u kakvom se stanju nalazi najjača politička stranka u RH, koja je stvarorila demokratsku, neovisnu i suverenu državu Hrvatsku, a Milanović im s vrlo ozbiljnim političkim slabostima dobiva izbore s manje od 30 posto od ukupnog izbornog tijela. Izbore je izgubio HDZ, a ne predsjednica. Ona to nije zaslužila svojim radom i neobično velikim uspjehom kojeg je postigla u petogodišnjem djelovanju i ranije.

Predsjednik Vlade RH i HDZ-a je zaista sposoban čovjek i veliki diplomat. Nitko pošten i razuman, pa čak i neprijatelji, ne mogu ne priznati gospodinu A. Plenkoviću da je kao predsjednik sa svojom Vladom u vrlo teškim okolnostima i uvjetima postigao zaista zavidne i jako ohrabrujuće rezultate na razini Hrvatske pa i u EU, ali nažalost to se ne može reći i za vođenje HDZ-a. Snosi veliki dio odgovornosti za stanje u HDZ-u, ali ne samo on. Nisam aktivan ni u jednoj stranci niti sam bilo komu savjetnik. Ali kao građanin i domoljub zbog općeg dobra u hrvatskom društvu i zbog autohtonih nacionalnih interesa smatram da bi bilo najbolje da se gosp. A. Plenković posveti radu u Vladi RH, a da se zahvali HDZ-u kao predsjednik i što prije raspiše stranačke izbore, kako bi se izabrao novi predsjednik HDZ-a s iskusnim i mlađim suradnicima koji su spremni na velike promjene. U protivnom poslije parlamentarnih izbora morat će se ići na veliku koaliciju. A to je suludo jer bi u tom slučaju SDP imao otprilike pedeset posto svojih ljudi po ministarstvima i drugim ustanovama, a HDZ pedeset posto svojih od kojih je polovica zapravo SDP-ova. Tako bi po gruboj prosudbi SDP imao 75 posto, a HDZ samo 25 posto svojih predstavnika. Treća opcija s takvim ponašanjem M. Škore izgubila je sljedećih deset godina, a možda i više.

To su samo neki, po meni najindikativniji razlozi takvih postignutih izbornih rezultata. Pobijedio je, bez obzira na splet okolnosti i na neke prljavštine, zasluženo i čisto lošiji kandidat od gđe Kolinde Grabar Kitarović, kojemu treba pošteno i iskreno čestitati. Ako predsjednik RH gospodin Zoran Milanović zaista bude radio na sebi i na promjenama u svom ponašanju, koje je obećao, te bude, ne uvijek nego češće, slušao savjete supruge Sanje on će sigurno pobijediti ovakav HDZ i njegova kandidata i za drugi mandat predsjednika RH. Ako HDZ žurno ne promijeni kolosijek kojim već godinama luta u bespućima, SDP će dobiti i skore parlamentarne izbore. Na ovakav scenarij upozoravao sam u ožujku 2018. godine s tekstom: Ne Istanbulskoj konvenciji, ali očito je da odgovorni kojima sam se obraćao imaju uši a ne čuju, imaju oči a ne vide, olako daju obećanja a vrlo ih teško, nikako ili na vlastitu štetu ostvaruju.

Zagreb, na sv. Tri kralja 2020. god.

mr. sc. Ivica Đaković

Pismo predsjednika Društva HDZ-u

NE ISTANBULSKOJ KONVENCIJI

Poštovani, zaštitu žena i obitelji od nasilja može se implementirati i provoditi raznim zakonima i aktima. Za to nije potrebna Istanbulska konvencija, koju ne možemo prihvatiti jer nam nameće izuzetno štetnu teoriju rodne ideologije. Znanost je dokazala i upozorila na sve ludosti te opake društvene bolesti svijesti i ponašanja. Ona je u suprotnosti s interesima i opstojnošću autohtonog hrvatskog nacionalnog, vjerskog i kulturnog bića. Rodna ideologija je temelj razaranja braka, obitelji, zdravoga društva i života. Hrvatski narod izumire, stope mortaliteta rapidno i dramatično rastu u odnosu na krajnje zabrinjavajući i nedopustivo niski natalitet. Hrvatska nestaje! Sve što činite dobro protiv toga nije dostatno i neće zaustaviti postojeće ubrzano izumiranje hrvatskog naroda s lica zemlje. Što više, "hrvatska vlast" svojim ponašanjem u mnogim segmentima društva pridonosi raspadanju nacije. To potvrđuju iseljavanje mladeži i sposobnih za rad, uništavanje poljoprivrede uvozima „smeća“, uništavanjem sela i stočarstva apsurdnim ponašanjima lovačkih društava i njihovim zakonima, silne poplave antihrvatskog djelovanja mnogih medija, nerazumni pijetet i tepanja fašističkoj petokraki, jednostrani pristup nedemokratskim režimima, omalovažavanje i relativiziranje domovinskog rata i branitelja te mnogim drugim destrukcijama i manipulacijama od ponašanja u Hrvatskom saboru i donošenju štetnih zakona po Hrvatsku pa sve do eksploatacije stranih banaka koje isisavaju kapital iz Hrvatske i guše nas s apsurdnim kamatama koje nitko u EU ne plaća kao Hrvati. Sramotna i nemoralna Istanbulska konvencija s kamuflažom rodne ideologije posljednji je čavao u lijes Hrvatske i istinskih hrvatskih domoljuba od kojih već mnogi nemaju ni za dostojanstvenu smrt. Istanbulska konvencija je za nas Hrvate i katolike veleizdaja Naroda i Države. To je dodvoravanje i podilaženje onima koji Hrvatskoj i Hrvatima ne žele dobro. Od toga će imati korist samo neprijatelji Hrvatske. Jesu li vama važnije takozvane nevladine i civilne udruge, od kojih većina pod krinkom lažne demokracije i lažnih sloboda radi protiv interesa hrvatskog nacionalnog bića, od poštenja, domoljublja, zapošljavanja, nataliteta, opstojnosti nacije i države? Što je vama zapravo uopće relevantno i sveto a bez čega nema opstanka ni narodu ni državi? Zar vam nije već dosta u hrvatskom društvu iracionalnosti, nemorala, zabluda, prevara i obmana te kulture laži i smrti umjesto kulture života i istine. Je li HDZ time želi otvoreno i jasno odbaciti svoju relevantnu dimenziju djelovanja, kao demokršćanska stranka, koja svoju snagu crpi u 85 % hrvatskih građana vjernika katolika? Ili poštujte i javno promovirajte kršćanske vrijednosti ili priznajte da niste demokršćanska stranka i da ste robovi sindroma komunističkih nemoralnih surogata. Vratite se korijenima ili vas neće biti na političkoj pozornici. Zar ne vidite kako mađarski premijer Orban brani kršćanske korijene Europe i interese mađarskog naroda? Tako se ponašaju istinski državnici. Kako bismo bili sretni i zahvalni da imamo takve uzorite političare, odvažne i spremne žrtvovati se za svoj narod i domovinu. Suverenitet se ne smije podređivati i žrtvovati patološkom egocentrizmu pojedinaca i bilo koje i bilo kakve odnarođene politike. Je li HDZ uistinu postaje ADZ - Antihrvatska demokratska zajednica? To je nedopustivo gaženje i izrugivanje hrvatskoga Ustava, Hrvatskog sabora, nacionalne slobode i prava te nacionalnog suvereniteta. To je veleizdaja ravna stravičnoj transkriptnoj veleizdaji mesićijanske provenijencije.

Od 1989. g sam uz HDZ. Jedno razdoblje prije 2000. godine bio sam vrlo aktivan u stranci. Nikada i za nikoga nisam glasovao tko nije javno poštivao naprijed iznesene vrijednosti. Ratificirate li Istanbulsku konvenciju, nikada više ni ja ni bilo tko od onih na koje mogu utjecati neće biti uz takav odnarođeni HDZ. Kao predsjednik Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika javno ću pozvati članstvo, a ono nije zanemarivo, da osudi veleizdaju i nikada više nitko ne glasa za HDZ. Istanbulska konvencija je za Hrvatsku biti ili ne biti i pošten Hrvat čiste i čestite savjesti s ljudskim dostojanstvom i ponosom na Krst časni i Slobodu svetu ne smije i ne može to smeće, gorki otrov i tešku nesreću za Hrvatsku podržati. 
 

S osobitim poštovanjem,

mr. sc. Ivica Đaković, predsjednik HKDPD-a.

„Zdravlje“ i „Građanski odgoj“

Ono što je dostupno na stranicama eSavjetovanja i dano na javnu raspravu pod gornjim naslovom ne predstavlja program niti ozbiljan osmišljeni sadržaj. To su samo natuknice iz kojih se može samo djelomično vidjeti o čemu bi tu trebala biti riječ. A što se sve iza toga krije, kakv je pristup problemima i kakva će se ponuditi moguća rješenja velika je nepoznanica. Suhoparno i neodređeno navode se pojmovi, ali uglavnom o njima nema sadržaja, definicija, stavova, argumenata i znanstveno utemeljenih činjenica i tvrdnji. Dominira zalaganje za biološki razvoj ne razmatrajući čovjeka i dijete kao cjelovitu ličnost s moralnim, emocionalnim, nervnim, duhovnim i dr. dimenzijama ljudskoga bića. Preferira se prava i slobode maloljetnika te neovisan izbor na njih, a da se uopće ne govori o obvezama, odgovornosti i moralnom rasuđivanju i vrednovanju njihovih postupaka. Sloboda izbora uvijek nosi sa sobom odgovornost za posljedice. One bi uvijek morale biti temeljni regulator ponašanja. Sloboda izbora nije sama po sebi odgovorno ponašanje. Tako se u tim natuknicama navode i spolni odnosi maloljetnika, kontracepcija, pobačaj, homoseksualnost, promiskuitetno ponašanje, apstinencija itd., ali nema determinanti o njima koje bi ukazivale što je u svemu tomu poželjno ili štetno, koje su nus pojave i kakve sve negativne posljedice donose sa sobom određena ponašanja. Nema nigdje ni riječi o tomu koliko je oboljelih homoseksualaca od AIDS-a, koliko ih godišnje umire kod nas i svijetu i da su upravo oni najrizičnija skupina. Nedostaje pedagoški pristup i kritičke opservacije o nezdravim i štetnim ponašanjima maloljetne djece i mladeži. To je u odgojnim ustanovama nedopustivo. Zar da dopustimo pored tolikih učitelja, profesora, magistara i doktora znanosti u sustavu odgoja i naobrazbe da nam neobrazovani aktivisti tkz. civilnih udruga odgajaju i obrazuju djecu, a nemaju pojma o pedagogiji, metodici i didaktici.

U „Građanskom odgoju“ navedene su natuknice o ljudskim pravima, demokraciji, civilnom društvu, pravima manjina, ravnopravnosti među spolovima, medijima, korupciji itd. Nigdje nema nešto o pravima većinskog stanovništva, o nacionalnoj svijesti, identitetu i domoljublju, o odnosu nacionalnih manjina prema domovini Hrvatskoj, o demografiji i pronatalitetnoj politici, o vjerskim pravima i slobodama, o odnosu prema domovinskom ratu i braniteljima, o važnosti braka i obitelji za razvoj zdravog društva. Ne zagovaraju generičke i univerzalne vrijednosti na kojima se temelje stabilna i uspješna društva u svijetu. „Civilne udruge“ sebe poistovjećuju s civilnim društvom što je notorna neistina. Ravnopravnost spolova i spolne orijentacije temelje na rodnoj ideologiji koja je u posljednje vrijeme izvrgnuta snažnim kritikama i osudama u svijetu i u Europi. Po njima samo mediji i civilne udruge promiču demokraciju, a školu, obitelj, Crkvu, državne i dr. institucije ignoriraju. Natuknice potvrđuju da je pristup toj kompleksnoj tematici vrlo upitan, pristran, jednostran, nedemokratski i isključiv. Osim toga, eksplicite se navodi da bi se te i druge međupredmetne teme realizirale unutar svih nastavnih predmeta na štetu stručnih sadržaja i postojeće satnice što ozbiljno dovodi u pitanje ostvarenje sadašnjeg nastavnog plana i programa. Budući da autori nisu ponudili javnosti sadržaje pa čak ni popis literature na kojoj zasnivaju svoja nastojanja ne možemo se oteti ne samo dojmu, nego i indikacijama da nemaju poštene namjere, da skrivaju i podmeću te zlorabe ukazano im povjerenje i prava građana. To potvrđuju i sljedeće činjenice. Natuknice i neka poticanja iz područja „Zdravlja“ i „Građanskog odgoja“, kao sastavnice međupredmetnih tema „CKR“-a, utemeljeni su i preuzeti upravo iz diskutabilnog i neprihvatljivog „Zdravstvenog odgoja“ s kojim smo prije nekoliko godina već imali ozbiljnih problema sa stručnog, znanstvenog, moralnog i vrijednosnog aspekta. Smatramo da su zdravlje, prehrana i odnos prema vlastitom tijelu u postojećim školskim nastavnim predmetima izuzetno dobro i primjereno obrađeni. Uz to škole redovito surađuju sa školskim liječnicima i provode preventivne programe tako da zaista nema potrebe ponavljati se. S tim više što „Zdravlje“ u nekim dijelovima sadrži i neprihvatljive odrednice i postupke sa znanstvenog i moralnog aspekta koje se odnose na početak života, na pravo na život od začeća, na nuspojave i posljedice neodgovornog ponašanja.

O dječjim i ljudskim pravima koja su artikulirana u konvencijama i deklaracijama, o toleranciji i demokraciji, o pluralizmu, suživotu u različitosti, pravima manjina itd. učenici su jako dobro upoznati. Međupredmetna tema „Građanski odgoj“, koja nam se nudi u „CKR“-u, u nekim dijelovima i stavkama nameće uime lažne ravnopravnosti štetne odrednice rodne ideologije, ograničava ustavna prava i slobode roditelja učenika, čl. 64. Ignorira interese, prava i slobode većine građana podređujući ih slobodama pojedinaca i manjina, nameće jednostrani svjetonazor na svijet, ne poštuje pluralizam, manipulira s određenjem i pravima istospolnih zajednica i braka kao zajednice žene i muškarca. Protežira pojave u društvu od 0,01 posto na štetu onih koje zastupa 95 posto građana te interese većine podređuje manjini. Rodna ideologija, sa znanstvenog i s vrijednosnog aspekta nije prihvatljiva: ni biologija ni medicina niti bilo koja znanost još uvijek nije dokazala da je anus spolni organ pa sve što se temelji na tim „vrijednostima“ treba imati status i tretman sukladno tomu, a ne poistovjećivati i izjednačavati različite pojave, postupke i skupine s brakom i obitelji. Brak je ustavna kategorija kao zajednica žene i muškarca i ona je jednostavno drugačija od istospolne zajednice po fiziologiji, funkciji i svrhovitosti pa je prirodno različito nazivati različitim nazivima. Znanost je dokazala da je spol određen genetski X i Y kromosomima pa je svaki drugi pokušaj određivanja spola neznanstveno i nasilno nametanje i lažno obmanjivanje učenika. Nikoga ne osuđujemo, ali djeca imaju pravo na istinu. Nedopustivo je i neprihvatljivo da nas profesore i učenike netko neobrazovan pokušava indoktrinirati neznanstvenim tumačenjem znanstvenih postignuća u biološkoj evoluciji i genetici. Znanstvene zakonitosti su iznad ideoloških i političkih ograničenosti, manjkavosti, pristranosti, sitnih interesa, manipulacija i zabluda.

Ono što je u „Građanskom odgoju“ posebno nedopustivo za maloljetnu djecu školske dobi jeste eksplicitno pozivanje takozvanih „nevladinih“ i udruga „civilnog društva“ da djeca sudjeluju na ulicama „u akcijama sprječavanja nedemokratskih postupanja vlasti“. Škola i djeca ne smiju biti sluškinje dnevne politike. Budemo li djecu vodili na ulice, bojimo se da ćemo ih teško vratiti u škole, a djeci je mjesto u školi a ne na ulici. Nekima su usta puna demokracije i ljudskih prava, pluralizma i različitosti, ali samo onda kada to traže od drugih za sebe. Kada se drugi pozivaju na ta ista prava u odnosu na njih, onda su pristrani, autoritarni, isključivi i nesnošljivi. Upravo nam takvi pokušavaju podmetati rog za svijeću, a prozirnu i isključivu demagogiju te materijalističko marksističku ideologiju i svjetonazor na svijet pod slobodu, prava, demokraciju i ravnopravnost. Prema tome, svi ovakvi i slični pokušaji indoktrinacije i podređivanja prava učenika interesima „civilnih udruga“ moraju školi i učenicima biti strani i tuđi. To je neprimjereno dobi učenika. Sukladno ustavnim odredbama upravo smo dužni zaštititi djecu, njihova prava i slobodu od takvih nasrtaja i političkih podjarmljivanja. Prisjetimo se samo kako nam se prije četiri godine rezalo plaće i u to isto vrijeme slalo, skupo plaćene, pojedince i grupice neobrazovanih aktivista, takozvanih civilnih udruga, da nam po školama drže „instrukcije“ o „zdravstvenom odgoju“ ili bolje reći o rodnoj ideologiji kojom smo trebali zabluđivati učenike. Nije im to prošlo. Brzo su nestali iz škola.

U Hrvatskoj posljednjih godina mortalitet je mnogo veći od nataliteta. Godišnje se stanovništvo smanjuje za 17 tisuća i taj trend raste. Među mladima je tisuće narkomana, aklkoholičara, rastavljenih brakova, a oko 20 % školske djece živi samo s jednim roditeljem. Desetci tisuća mladih starijih od 35 godina nisu oženjeni. Sve se kasnije ulazi u brak. Hrvatska pomalo, ali sigurno izumire. Što činimo? Kurikuli ne daju prijedloge da se uvedu obvezni sadržaji ili izborni predmet za pripremanje mladih za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo. Nismo primijetili da se predlaže osnivanje Hrvatske banke koja će mladim bračnim parovima pomoći pogodno rješavati stambena pitanja i zapošljavanje. Kurikuli nisu ponudili mjere za saniranje takvoga stanja. Alarmi zvone strašno, ali oni koji bi ih trebali čuti ostaju nijemi. Školski sustav je samo jedna od važnih karika u tom lancu, ali i u njemu autori propuštaju priliku pridonijet rješavanju tih gorućih pitanja hrvatskoga društva. „Cjelovita kurikularna reforma“ očito ni to ne vidi niti smatra shodnim i opravdanim po tim pitanjima poduzimati bilo što u sustavu. Njih muče neke druge „važnije“ preokupacije ideološke provinijencije.

Dokle birokratski apetiti rastu i da nemaju granica u školstvu ukazuje još jedan ružan primjer koji učitelje i profesore gura u robovlasničke odnose. Uz postojeću i dostatnu pedagošku dokumentaciju u „kurikulu“ predlažu uvođenje Mapa za posebno praćenje i vrednovanje „Građanskog odgoja“ za svakoga učenika. To nema nikakvog utemeljenja u Zakonu o odgoju i obrazovanju kao ni u Nastavnom planu i programu. To je apsurdno, nestručno, provokativno i na svu sreću, profesori tvrde, neprihvatljivo i neprovedivo. Učitelji i profesori uz sva omalovažavanja i poniženja još uvijek imaju i čuvaju ljudsko dostojanstvo, profesionalni ponos i stručnu odgovornost što za nositelje „reforme“ nažalost ne možemo reći. Naime, autori „Zdravlja“ i „Građanskog odgoja“ imaju prekriveni cilj pod farsom slobode, zdravstvenog i građanskog odgoja instalirati rodnu ideologiju, istospolna partnerstva i vulgarni marksističko ateistički pristup tumačenju svijeta, društvenih odnosa, Darwinizma, začeća, života, braka i obitelji. Takvim kurikularnim promjenama Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika ne samo da ne će dati podršku, nego će permanentno ukazivati na te anomalije i manipulacije kojima se ozbiljno i tendenciozno ugrožavaju i razaraju brak i obitelj, zdrav razvoj hrvatskoga društva, njegov nacionalni i vjerski identitet, demografski prosperitet, moralni preobražaj, ljudska prava i slobode te demokratski sustav odgoja i obrazovanja.

Predsjednik HKDPD-a 

mr. sc. Ivica Đaković

Obrazac povodom javne rasprave o građanskom odgoju

Na ovoj poveznici možete pročitati i spremiti popunjeni obrazac kojim se Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika uključilo u javnu raspravu oko uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja.

Građanska inicijativa "U ime obitelji"

"Cilj je kroz zajedničko djelovanje osigurati raspisivanje referenduma koji će u Ustav Republike Hrvatske unijeti odredbu da je brak životna zajednica jedino žene i muškarca."

Građanska inicijativa "U ime obitelji"

Detaljnije:

• Referendum U ime obitelji
• Molitva
• Županijski koordinatori - kontakti

Nepotkupljive stručnjake u saborske klupe umjesto zastupnika sa stranačkom stegom

                   Kraj  2012. i početak  2013.  označeni su mirnim prosvjedima  građana u Francuskoj,  Finskoj, Austriji,  Švicarskoj,  Engleskoj i Hrvatskoj zbog neslaganja s odlukama parlamentarnih zastupnika i ministarstava . U svim tim državama doneseni su zakoni ili uredbe koji su protivni volji većine birača. Pokazalo se da su legalno izabrani predstavnici naroda potpuno iznevjerili većinu birača u svojim zemljama, iako plaću dobivaju iz  njihovih džepova.

Usprkos informacijskim manipulacijama uz pomoć medija, Internet je biračima omogućio da dođu do pouzdanih podataka, znanja i međusobnog nadopunjavanja spoznaja u  svim područjima života pa se pokazalo da svi ljudi sve znaju.

I u Hrvatskoj se pokušava korištenjem poluga moći i vlasti nametnuti pod etiketom znanosti nešto što sa znanošću nema veze.  Vidjelo se da se ne može “ prodati rog za svijeću“, no povjerenje je u političare potpuno nestalo, a to nije dobro. Stoga treba što prije  stvoriti uvjete  kako bi birači ponovo stekli  povjerenje u svoje zastupnike. Jedino će tako biti moguće donošenje  dugoročnih dobrih i svrsishodnih odluka i zakona.

                   U Hrvatskoj je došla na vidjelo nesposobnost, nestručnost i neučinkovitost Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje. Jasno je da nisu u cijelosti detaljno proučili, analizirali i ocijenili  4. modul Zdravstvenog odgoja kao ni preporučenu literaturu za ponuđeni program.  

                   Kompletan Zdravstveni odgoj, kako naziv tako i sadržaj, ne odgovara današnjim  potrebama i prioritetima odgoja. Ne nudi odgoj za promjenu stila života u smislu razvijanja svijesti  o odgovornosti za prirodu i društvenu zajednicu;  od štednje energije, smanjenja ispušni h plinova, smanjenja zagađivača i otpada,  štednje svih prirodnih resursa ( vode,  šuma, čistog zraka, zemlje, flore i faune,mora i rijeka). Štoviše, potiče učenika da se vrti oko svoga ega, a poznato je da je u takvom stavu korijen  pojedinačnih i društvenih zala. 

                   Ministarstvo  znanosti, obrazovanja i sporta nametnulo je program odgoja, protivno ustavu,  pravima roditelja i djece pa čak i smislu odgoja kako je definiran   definicijom  odgoja ( Hrvatski opći leksikon 1996.),koja glasi: 1.  Najvažniji dio  procesa socijalizacije  pojedinca, u kojem se on nastoji dovesti do stanja spoznaje i svjesnog prihvaćanja vrijednosti nužnih za život u  (društv.) zajednici.  2. Pedagoški pojam kojim se označuje  komuniciranje između nastavnika i učenika  radi  ostvarivanja učenikovih maksimalnih mogućnost; o. je u tom smislu transformacija učenika kao pojedinca ( individue) u ličnost.

 U četvrtom modulu nije ishod programa socijalizacija,prihvaćanje vrijednosti  i ostvarivanje učenikovih maksimalnih mogućnost, već samo  što  više (lažnih) užitaka.

                    Zahvaljujući ljudima koji su razotkrili što se krije iza ponuđenog,  neznanstvenog programa, možemo sada ocijeniti da je on potpuno neprihvatljiv. Međutim, na njemu se i dalje inzistira, umjesto da ga se povuče , što je još veća sramota za institucije koje su zadužene za odgoj i obrazovanje te izaziva sumnju o namjernom, interesnom uvođenju ovakvog  ideološkog (pre)odgoja.  Zaobiđeni su praktični stručnjaci, nastavnici i profesori koji su zahvaljujući svom neposrednom  iskustvu s djecom i mladima najkompetentniji  i znaju što je potrebno ponuditi učenicima  u pojedinim predmetima.

                   U razvijenom svijetu već dugo postoji stav  da je svakom čovjeku  neophodno cjeloživotno  stručno obrazovanje  i odgajanje zbog novih  tehnologija i  posljedica koje one izazivaju . U prvom redu tu pripadaju osobe na visokim  položajima u vladi i ministarstvima. Nekada su trebali znati samo strani jezik,   bon -ton i protokol, a danas donose odluke i zakone koji se odnose na   mnogo veća i složenija područja s dalekosežnijim posljedicama te bi u skladu s tim i zahtjevi za njihovu stručnost i moralnost trebali biti veći.

Primjerice, nestručnost,  neznanje i neodgovornost pokazali su   zastupnici 27 zemalja u Europskom parlamentu kad su izglasali zakon o izbacivanju žarulja i o uvođenju štednih žarulja   u kojima  je vrlo toksična  živa, koju prije  ili kasnije treba zbrinuti. Država na taj način postaje odlagalište žive koje može biti opasno ako se ne provodi ekološko zbrinjavanje. Tko u našoj državi zbrinjava štedne žarulje? Gdje? I koliko to košta? S druge strane ne obuzdavaju  rasipanje ogromnih količina energije i ispušnih plinova. To pokazuje da je tehnološki napredak donio sa sobom potrebu dobrih i učinkovitih zakona, ali da o njima ne bi  smjeli  odlučivati samo političari već  prvenstveno neovisna struka.

                   Ako želi  istinski napredovati, suverena država  treba  izborne zakone:  nepotkupljive stručnjake  u saborske klupe umjesto  zastupnika  sa stranačkom stegom. Političar bez   neprestane edukacije  nije dorastao za odluke  i zakone koji se donose u Saboru jer njegovo glasovanje može imati  dalekosežne štetne posljedice. Svijet ne želi posljedice i rizike koji se ne mogu nadoknaditi i zato je uveo osiguranje. Kako se država može osigurati od loših odluka saborskih zastupnika? Za sada, nikako!

            Uvedeno je osiguranje od štete, osiguranje liječnika ako pogriješe u struci, osiguranje odvjetnika, osigurati se   moraju  čak i sudski vještaci! A zastupnici? Saborski su zastupnici  lišeni odgovornosti  jer ne glasuju javno. A glasovanje će biti odgovorno jedino ako je javno  i ako iza njega stoji educirani zastupnik  imenom i prezimenom koji će  za svoj rad odgovarati biračima. Kako je lako  imati dobre zakone ako se glasuje javno!

 Katarina Tadić