srijeda, 27. ožujka 2013.

PREKO KRIŽA DO USKRSNUĆA



SRETAN USKRS! 
svim članovima i prijateljima Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika
želi Ravnateljstvo HKDPD-a.

Tribina "Zdravstveni odgoj u školama"

Tribina na temu "Zdravstveni odgoj u školama"
održat će se 8. travnja 2013. u 19:00 sati
u Domu kulture - Prečko u Zagrebu.
Predavač je prof. dr. Tonči Matulić.

subota, 23. ožujka 2013.

Osvrt na tribinu HKDPD-a

TRIBINA HKDPD-a Istina o čovjeku i rodna ideologija
Predavač: doc. dr. sc. Ivan Poljaković


U srijedu, 20.03.2013. na tribini HKDPD-a gostovao  je doc. dr. Ivan Poljaković.  Tema je njegova izlaganja bila Istina o čovjeku i rodna ideologija

Na početku je dr. Poljaković citirao Isusove riječi  Ja sam put, istina i život (Iv 14,6) pozivajući nas da potražimo istinu i da, našavši je, čvrsto prionemo uz nju. Zatim je rekao da se već 12 godina bavi temom rodne ideologije, a da je imao priliku na Novom Zelandu (gdje je boravio jedno desetljeće) iz prve ruke vidjeti što ona donosi. Naime, ta je ideologija, ušavši u sustav, u roku od jednog desetljeća totalno promijenila život u toj zemlji, pretvorivši idilu, u kojoj je udarna vijest bila reportaža o mački što se popela na palmino stablo pa su se policija, vatrogasci, društvo za zaštitu životinja i dr.  angažirali kako bi je spasili, u pakao ispunjen vijestima o nasiljima, silovanjima, kriminalu, nesrećama čiji su sudionici mladi ljudi. 

Rodnu je ideologiju ili dženderizam označio kao najpodmukliji i najperfidniji oblik totalitarizma u čitavoj povijesti te ju je po naumu i izopačenosti usporedio s katarima, sektom iz 11. st., koja je niknula na jugu Francuske, a njezini su članovi prakticirali preljubništvo, blud, homoseksualnost te prezirali brak i smatrali rođenje djeteta zlom, budući da su vjerovali kako je sve materijalno zlo. Pozivali su se na autoritet Biblije, kako se dženderisti pozivaju na autoritet znanosti, a niti su prvi imali ikakve veze s Biblijom, niti ovi drugi imaju veze sa znanošću, nego se radi o izopačivanju Biblije i znanosti.

Naglasio je da su dženderisti oni koji promoviraju rodnu ideologiju te upozorio da ih se ne smije poistovjećivati s istospolcima. Također je, kaže, potrebno razlikovati militantne i diskretne istospolce. Prvi su pristalice dženderizma i velika su manjina u istospolnoj populaciji koje ima 1%, a ne 10% kako dženderisti vole tvrditi. Također ih je malo i među dženderistima, među kojima je većina heteroseksualna. Spomenuo je i da su mu se nakon njegova predavanja u Zadru javljali diskretni istospolci koji su živjeli u očaju, a sada su dobili nadu da je moguće liječiti njihovo stanje, o čemu se u Hrvatskoj ne može ništa čuti.

Dr. Poljaković podsjetio nas je kako svaka ideologija, svaki totalitarizam ima svoju strategiju, metode, retoriku. Tako su se fašizam i komunizam koristili oružjem pa su bili brzo prepoznati kao totalitarizmi i ideologije, dok se dženderizam koristi masovnim pranjem mozga, razvijanim od 50-ih godina u Americi. Zato tu ideologiju ljudi nisu odmah prepoznali, nisu se odmah snašli, pogotovo stoga što se dženderizam služio autoritetom znanosti, iako je ta njihova rodna teorija pseudoznanost, šarlatanstvo, kao što su bile lažne znanosti i teorija o nadčovjeku i marksizam, koji su poslužili za određeno vrijeme i određene ideologije pa nestali, kako će nestati i ova teorija koja je već raskrinkana u skandinavskim zemljama. Prava znanost ostaje, vječna je.

Da ne bi bio prozivan za nekompetentnost, dr. Poljaković pojasnio je da je upravo on u Hrvatskoj najkompetentniji za ovu temu jer su rodnu teoriju, njenu terminologiju i retoriku koja je prati, osmislili profesori engleskog jezika (naveo je njihova imena), a on je profesor engleskog jezika s tri diplome – dvije za profesora engleskog kao stranog jezika i jednu za profesora engleskog kao materinskog jezika.  

Rekao je nešto što većina ljudi ne zna, a važno je znati: da su jezikoslovci koji nemaju pojma o genetici, psihijatriji, biologiji, medicini, psihologiji izmislili rodnu teoriju te da se zapravo radi o igri riječi i vrlo pametnom, vještom govorništvu. Zapazio je kako je nacistička podloga o nadčovjeku arogantna, marksistička teorija  naivna, a teorija rodne ideologije banalna. Pa ipak, prihvaćaju je i pametni, inteligentni ljudi. U čemu je stvar? Odgovor je: radi se o pranju mozga, a mozak se može prati jednako dobro i glupima i inteligentnima.

Potom je dr. Poljaković objasnio bit učenja, teoriju  te ideologije.
Dženderisti tvrde da je rod društvena konstrukcija i da se stvara socijalizacijom u patrijarhalnom društvu kojem je, po njima, cilj ugnjetavanje žena. Rod, po toj teoriji ne ovisi o spolu (koji se svodi na genitalije) i nije biološki zadan (mozak, živci, hormoni, psiha), nego je proizvod društva. Da bi tu banalnu teoriju, koja se retorički vrlo uspješno predstavlja pod krinkom znanosti, učinio razumljivom, našalio se kako su svi muškarci u dvorani postali muškarci zato što su tako tretirani od rođenja, što su ih prekrivali plavom, a ne ružičastom dekicom i davali im da se igraju autićima, a ne barbikama. To bi, naime, bio zaključak dženderista. Prema njima, rod se može birati, a iz toga slijedi zaključak:  muškarci, žene, lezbijke, istospolci, sve je to normalno i ravnopravno. Naravno, svakom čovjeku kojem nije ispran mozak, jasno je da to nije istina, da smo svi mi (i istospolci i lezbijke, također) potekli od jednog muškarca i jedne žene, a da je  to što tvrde ideolozi rodne ideologije normalna pojava, danas nikoga od nas ne bi bilo. Uostalom, evolucija se temelji na spolnom porivu prema suprotnom spolu zahvaljujući čemu se rađa potomstvo. Sve ostalo su aberacije. 

Ispričao je dr. Poljaković kako je u skandinavskim zemljama postojao Institut za rodni identitet koji je obilno doniran novcem skandinavskih građana, no kako ga je vrlo uspješno i lako raskrinkao Herald Eia, norveški sociolog i komičar. Naime, njega je čudilo kako usprkos dugogodišnjem promicanju rodne ideologije preko svih institucija, žene i dalje biraju tzv. ženska zanimanja (frizerke, medicinske sestre,..), a muškarci muška (inženjeri građevine, vozači,…), iako bi po teoriji i praktičnim nastojanjima dženderista trebalo nestati takvih razlika. Odlučio je to istražiti. Raspitao se kod rodnih ideologa, onda kod američkih i britanskih znanstvenika, koji se bave eksperimentalnim ispitivanjima čovjeka, njegove biologije i psihe. Kada im je ispričao postavke gdžnderista, smijali su se. Kad je dženderistima u Institutu za rodni idenitet pokazao rezultate svoga istraživanja i odgovore znanstvenika, ostali su bez riječi. Nakon toga je film prikazan na javnoj televiziji. Tada su došli građani na red postavljajući pitanje zašto se njihov novac trošio na šarlatanstvo. Odgovorne vlade morale su ukinuti Institut i prestati im donirati izdašne svote korištene za pranje mozga onih čiji novac uzimaju.

U dženderizmu se radi o igri riječima i izmišljenoj ideologiji, pa je dr. Poljaković, da bi pokazao princip te ideologije i zaključke na kojima se temelji, sam smislio primjer planetarnog identiteta. Naime, popis stanovništva je pokazao da su se u Hrvatskoj neki izjasnili kao Marsovci i Klingonci. U redu, njihovo pravo i treba ih poštivati kao manjinu. Ali kako dženderisti hoće da manjina nameće svoje ideje većini, pa Judith Butler, rodna ideologinja, prof. engleskoga, kaže: „Vi svojom voljom stvarate rod“, dr. Poljaković kaže, stvarajući planetski identitet tom analogijom: «Ti svojom voljom možeš postati Marsovac!“ A što kada Marsovcu počne smetati da ga Zemljani drže Zemljaninom, a ne Marsovcem? On će povesti borbu za svoje pravo tako što će prisiliti Zemljane da prihvate njegov identitet Marsovca kao stvaran. I tako će svi morati povjerovati u laž.

Dr. Poljaković je dalje rekao ono što nam je sad već poznato, da je preteča rodne ideologije A. Kinsey, koji je pedesetih godina napisao dvije knjige: «Spolno ponašanje ljudskog mužjaka“ i „Spolno ponašanje ljudske ženke“. Za njega su istospolnost, pedofilija, zoofilija potpuno normalni oblici ljudske spolnosti dok mu je isključivi heteroseksualizam nenormalno stanje. Da bismo razumjeli što se događa i kamo ove ideje vode, dobro je pročitati te knjige jer se može zaključiti što slijedi. Nakon prihvaćanja istospolnosti kao normalnog oblika spolnosti, ide se na prihvaćanje pedofilije, a onda dalje…

Dr. Poljaković na kraju upozorava da se varamo ako mislimo da je dženderizam bezazlen, da je dženderizam do sada odnio 5 puta više žrtava nego nacizam. Informirao je slušatelje o tome  da po podacima međunarodne organizacije
Aids Research Alliance, koja je izradila medicinska sredstva za usporenje HIV-a, svaki dan umire od HIV-a 8000 ljudi, tj. 3 milijuna godišnje, od čega su 90% istospolci. Naveo je i činjenicu da su u San Franciscu 96% oboljelih istospolci, a onih 4% je zaraženo preko krvi, od toga većina narkomana. 

Upozorio je dalje na štetnosti zdravstvenih programa koji promoviraju korištenje prezervativa kao sigurne zaštite, a zapravo povećavaju broj zaraženih jer mlade potiču na seksualnu aktivnost dajući im lažne informacije o sigurnosti od zaraze uz korištenje prezervativa. Naveo je primjer Tajlanda i Filipina u kojima se 1984. pojavio AIDS. Komisije UN-a su napravile preventivni program – ponudile prezervative. Na Filipinima, gdje je Katolička crkva imala jak utjecaj, nisu to prihvatili. Tajland je uvezao tone i tone prezervativa. Nakon 19 godina Filipini su (uz 20 milijuna stanovnika više) imali 1926 oboljelih, dok je na Tajlandu broj oboljelih bio gotovo 1 milijun. To su činjenice, to je znanost. 

Podsjetio nas je dr. Poljaković kako totalitarizmi da bi opstali, moraju prodavati maglu. Ova rodna ideologija prodaje maglu o sigurnom seksu i propagira promiskuitet pod vidom zaštite od spolno prenosivih bolesti i neželjenih trudnoća. Ne govori se puna istina, a ljudi zbog bombardiranja informacijama manje koriste kritički um. Naveo je primjer manipulacije pri promoviranju kondoma kao 90% sigurne zaštite. No, to se odnosi na sigurnost materijala, dok je stvarna sigurnost 70% za jedan kondom. Svatko neka sebi izračuna koliko je to sigurno na 100 upotrijebljenih kondoma. Usporedio je to s padobranom koji bi se otvarao s vjerojatnošću od 70% i upitao koliko bi se dobrovoljaca javilo da ga iskuša. 

Zaključio je da je dženderizam u suprotnosti s istinom, znanošću, evolucijom, razumom, tradicijom, učenjem Crkve, jedino je u suglasju s katarima te uputio poziv dženderistima na javno suočavanje argumentima bez etiketiranja kojem i pribjegavaju stoga što nemaju argumente. 

Kao vjernik podsjetio je da je Isus nas katolike pozvao da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje, da nas ne uči da se sakrijemo u mišje rupe. Često nam se nameće slika o okretanju drugog obraza, no u situaciji kad je dobio udarac, i Isus je rekao: „Ako sam kriv, dokaži. Ako li nisam, zašto me udaraš?” Drugim riječima, veli dr. Poljaković, svojim životom moramo svjedočiti svoju vjeru u svakoj situaciji u kojoj se nalazimo, a on se osjetio kao katolik pred Bogom dužan i pozvan svjedočiti za istinu i suprotstaviti se ovom terorizmu. 

Pozvao je vjernike da postanu svjesni svoje odgovornosti i preuzmu inicijativu, ali i sve ateiste koji još uvijek razumno razmišljaju i sve one kojima još mozak nije opran ovom ideologijom, jer nas samo istina može osloboditi. U tom smislu, očekuje da će nakon njega, dr. Matka Marušića, dr. Ivice Grkovića, dr. Marijana Šunjića u javnosti progovoriti i drugi znanstvenici.

Svjestan da se ove stvari mogu promijeniti samo demokratski, sudjelujući u vlasti, iako mu politika nije životni izbor, uključio se u HRAST kako bi s drugim kršćansko-domoljubnim snagama imao mogućnost utjecati na svoju budućnost i budućnost svoga naroda jer je shvatio da su HDZ i SDP desno i lijevo krilo rodne ideologije.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija. 

Ovo je kratak osvrt na tribinu koja je snimljena i koju ćete uskoro moći pogledati na portalu www.katolik.hr/

Komentar HKDPD-a na metodički obrađene nastavne jedinice 4. modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja



Komentar Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika na metodički obrađene nastavne jedinice 4. modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja

Nakon što smo detaljno proučili metodički razrađene jedinice 4. modula Kurikuluma zdravstvenoga odgoja, možemo potvrditi da naš stav ostaje nepromijenjen jer je ovakav odgoj protivan znanstvenim činjenicama, istini, pedagoškim principima, razumu, logici, tradiciji i općim moralni načelima. Podloga mu je, u skandinavskim zemljama već raskrinkana, rodna ideologija, usmjerena na indoktrinaciju i promjenu svjetonazora učenika pri čemu se promiču interesi nekih skupina, a ne gleda se na dobrobit djece i mladih.   
Ishod ovakvog pristupa i poučavanja bila bi bolesna, neodgovorna, nesretna mladež, uništavanje obitelji i pojedinca, a time i zajednice.
Zdravstveni odgoj u ovako globaliziranom i tehnološki razvijenom svijetu podrazumijeva osvješćivanje štetnog potrošačkog i hedonističkog stila života koji se mora promijeniti kako  sami sebe ne bismo uništili. A ovaj individualistički, hedonistički pristup u kojem svatko misli samo nas sebe, nikako nije u skladu sa zahtjevima zdravog razuma. U tom smislu valja istaknuti potrebu pripremanja djece i mladih na preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i zdravlje, za prirodu i društvenu zajednicu. Treba ih učiti razumnom korištenju novih tehnologija, poticati na štednju i čuvanje prirodnih resursa,  navikavati ih na kritičko promišljanje, mudro i moralno postupanje, o čemu u uvedenom Kurikulumu nema ni govora. 
Držimo da se na ovakvim temeljima nema što mijenjati ni popravljati, stoga se zalažemo za njegovo povlačenje iz hrvatskih škola te otvaranje mogućnosti da se u demokratskom ozračju, uz sudjelovanje svih zainteresiranih (znanstvenika, odgovarajućih stručnjaka, prosvjetnih djelatnika, roditelja…) naprave programi koji će biti na dobrobit djece, mladih i cijele zajednice . Budući da u odgoju nastavnici surađuju s roditeljima, koji su prvi i najodgovorniji u odgoju svoje djece, jasno je da roditelji moraju imati pravo izabrati program u skladu sa svojim svjetonazorom jer odgoj podrazumijeva vrednote koje su odgovarajuće pojedinom svjetonazoru.

ponedjeljak, 11. ožujka 2013.

Tribina HKDPD-a - Ivan Poljaković: Istina o čovjeku i rodna ideologija

Srdačno Vas pozivljemo na tribinu HKDPD-a u srijedu, 20. ožujka 2013. u 19,45, u Zagrebu, Palmotićeva 31 (dvorišna zgrada).


Na tribini će održati predavanje doc. dr. Ivan Poljaković o temi:

Istina o čovjeku i rodna ideologija


Ujedno Vas molimo, da našu tribinu, ako želite i možete, negdje i oglasite. Na poveznici je i plakat toga predavanja.

nedjelja, 10. ožujka 2013.

Nepotkupljive stručnjake u saborske klupe umjesto zastupnika sa stranačkom stegom

                   Kraj  2012. i početak  2013.  označeni su mirnim prosvjedima  građana u Francuskoj,  Finskoj, Austriji,  Švicarskoj,  Engleskoj i Hrvatskoj zbog neslaganja s odlukama parlamentarnih zastupnika i ministarstava . U svim tim državama doneseni su zakoni ili uredbe koji su protivni volji većine birača. Pokazalo se da su legalno izabrani predstavnici naroda potpuno iznevjerili većinu birača u svojim zemljama, iako plaću dobivaju iz  njihovih džepova.
Usprkos informacijskim manipulacijama uz pomoć medija, Internet je biračima omogućio da dođu do pouzdanih podataka, znanja i međusobnog nadopunjavanja spoznaja u  svim područjima života pa se pokazalo da svi ljudi sve znaju.
I u Hrvatskoj se pokušava korištenjem poluga moći i vlasti nametnuti pod etiketom znanosti nešto što sa znanošću nema veze.  Vidjelo se da se ne može “ prodati rog za svijeću“, no povjerenje je u političare potpuno nestalo, a to nije dobro. Stoga treba što prije  stvoriti uvjete  kako bi birači ponovo stekli  povjerenje u svoje zastupnike. Jedino će tako biti moguće donošenje  dugoročnih dobrih i svrsishodnih odluka i zakona.
                   U Hrvatskoj je došla na vidjelo nesposobnost, nestručnost i neučinkovitost Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje. Jasno je da nisu u cijelosti detaljno proučili, analizirali i ocijenili  4. modul Zdravstvenog odgoja kao ni preporučenu literaturu za ponuđeni program.  
                   Kompletan Zdravstveni odgoj, kako naziv tako i sadržaj, ne odgovara današnjim  potrebama i prioritetima odgoja. Ne nudi odgoj za promjenu stila života u smislu razvijanja svijesti  o odgovornosti za prirodu i društvenu zajednicu;  od štednje energije, smanjenja ispušni h plinova, smanjenja zagađivača i otpada,  štednje svih prirodnih resursa ( vode,  šuma, čistog zraka, zemlje, flore i faune,mora i rijeka). Štoviše, potiče učenika da se vrti oko svoga ega, a poznato je da je u takvom stavu korijen  pojedinačnih i društvenih zala. 
                   Ministarstvo  znanosti, obrazovanja i sporta nametnulo je program odgoja, protivno ustavu,  pravima roditelja i djece pa čak i smislu odgoja kako je definiran   definicijom  odgoja ( Hrvatski opći leksikon 1996.),koja glasi: 1.  Najvažniji dio  procesa socijalizacije  pojedinca, u kojem se on nastoji dovesti do stanja spoznaje i svjesnog prihvaćanja vrijednosti nužnih za život u  (društv.) zajednici.  2. Pedagoški pojam kojim se označuje  komuniciranje između nastavnika i učenika  radi  ostvarivanja učenikovih maksimalnih mogućnost; o. je u tom smislu transformacija učenika kao pojedinca ( individue) u ličnost.
 U četvrtom modulu nije ishod programa socijalizacija,prihvaćanje vrijednosti  i ostvarivanje učenikovih maksimalnih mogućnost, već samo  što  više (lažnih) užitaka.
                    Zahvaljujući ljudima koji su razotkrili što se krije iza ponuđenog,  neznanstvenog programa, možemo sada ocijeniti da je on potpuno neprihvatljiv. Međutim, na njemu se i dalje inzistira, umjesto da ga se povuče , što je još veća sramota za institucije koje su zadužene za odgoj i obrazovanje te izaziva sumnju o namjernom, interesnom uvođenju ovakvog  ideološkog (pre)odgoja.  Zaobiđeni su praktični stručnjaci, nastavnici i profesori koji su zahvaljujući svom neposrednom  iskustvu s djecom i mladima najkompetentniji  i znaju što je potrebno ponuditi učenicima  u pojedinim predmetima.
                   U razvijenom svijetu već dugo postoji stav  da je svakom čovjeku  neophodno cjeloživotno  stručno obrazovanje  i odgajanje zbog novih  tehnologija i  posljedica koje one izazivaju . U prvom redu tu pripadaju osobe na visokim  položajima u vladi i ministarstvima. Nekada su trebali znati samo strani jezik,   bon -ton i protokol, a danas donose odluke i zakone koji se odnose na   mnogo veća i složenija područja s dalekosežnijim posljedicama te bi u skladu s tim i zahtjevi za njihovu stručnost i moralnost trebali biti veći.
Primjerice, nestručnost,  neznanje i neodgovornost pokazali su   zastupnici 27 zemalja u Europskom parlamentu kad su izglasali zakon o izbacivanju žarulja i o uvođenju štednih žarulja   u kojima  je vrlo toksična  živa, koju prije  ili kasnije treba zbrinuti. Država na taj način postaje odlagalište žive koje može biti opasno ako se ne provodi ekološko zbrinjavanje. Tko u našoj državi zbrinjava štedne žarulje? Gdje? I koliko to košta? S druge strane ne obuzdavaju  rasipanje ogromnih količina energije i ispušnih plinova. To pokazuje da je tehnološki napredak donio sa sobom potrebu dobrih i učinkovitih zakona, ali da o njima ne bi  smjeli  odlučivati samo političari već  prvenstveno neovisna struka.
                   Ako želi  istinski napredovati, suverena država  treba  izborne zakone:  nepotkupljive stručnjake  u saborske klupe umjesto  zastupnika  sa stranačkom stegom. Političar bez   neprestane edukacije  nije dorastao za odluke  i zakone koji se donose u Saboru jer njegovo glasovanje može imati  dalekosežne štetne posljedice. Svijet ne želi posljedice i rizike koji se ne mogu nadoknaditi i zato je uveo osiguranje. Kako se država može osigurati od loših odluka saborskih zastupnika? Za sada, nikako!
            Uvedeno je osiguranje od štete, osiguranje liječnika ako pogriješe u struci, osiguranje odvjetnika, osigurati se   moraju  čak i sudski vještaci! A zastupnici? Saborski su zastupnici  lišeni odgovornosti  jer ne glasuju javno. A glasovanje će biti odgovorno jedino ako je javno  i ako iza njega stoji educirani zastupnik  imenom i prezimenom koji će  za svoj rad odgovarati biračima. Kako je lako  imati dobre zakone ako se glasuje javno!

 Katarina Tadić

subota, 9. ožujka 2013.

Grijeh struktura


Sve više izlazi na vidjelo i očito je da u Hrvatskoj zakoni i zakonski propisi vrijede samo za neke, dok su drugi zaštićeni kad ih krše. Štoviše, često ih štite vlasti ili tijela nadležna za provođenje zakona. Pokazalo se to i u školstvu.
Evo još jednog primjera kako ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, gospodin Vinko Filipović, i Agencija, protivno leksičkim normama, zakonskim propisima i znanstvenim normativima mijenjaju značenje riječi i uvode ideološki obojene pojmove u školstvo i udžbenike, indoktriniraju mlade generacije kako bi im promijenili svijest, a da za to ne snose nikakve posljedice.
Hrvatsko katoličko društvo 30.11.2009. pisalo je tadašnjem ministru obrazovanja gospodinu Radovanu Fuchsu moleći ga da se u skladu sa svojim ovlastima zauzme za promjenu u jedinom udžbeniku namijenjenom nastavi sociologije (Sociologija, autor Nenad Fanuko, Profil, 2007.), a u kojem se, pod krinkom znanosti, izrazito ideološki pristupa temama obitelji i braka. Ministar je pismo proslijedio AZZO-u, a odgovorio nam je gospodin Vinko Filipović koji je stao u obranu udžbenika optuživši nas za ideološki pristup.
A što smo uočili u tom udžbeniku, koji je i danas jedini važeći za nastavu sociologije, navodimo u nastavku pa prosudite sami.

Pođimo redom.
 Protivno strogo definiranom značenju hrvatske riječi “brak” koja se odnosi na zajednički život muškarca i žene usklađen s civilnim (građanskim) ili crkvenim zakonima i propisima (Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić) ili se objašnjava ovako:  na zakonu osnovana zajednica muškarca i žene kao temelj obitelji (Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža), protivno Ustavu i Obiteljskom zakonu, u udžbeniku se taj pojam ovako definira: “Brak je društveno prihvaćena seksualna zajednica dviju ili više osoba. U većini društava to znači zajednicu osoba različita spola, ali je u nekim kulturama dopušteno sklapanje braka između osoba istoga spola” (str. 161). Ista se definicija ponavlja i u sažetku, na 186. str.
Već ova definicija postavlja brojna pitanja  ali je sržno u tome da je za autora brak ”seksualna zajednica” a ne životna zajednica muškarca i žene koji su spremni za prokreacijsku ulogu, a da u druga pitanja ne ulazimo.
Tekst naslovljen ”Obiteljske vrijednosti i njihova kritika” tendenciozno, uporabom određenih formulacija (potcrtali smo ih) i ilustracija stigmatizira ”tradicionalnu obitelj” (koja se uglavnom povezuje s kršćanskom tradicijom i kršćanskim vrijednostima) kao nesimpatičnu i ugrožavajuću. Primjerice: ”Oni koji drže da je obitelj ugrožena pozivaju se na `obiteljske vrijednosti`. To se stajalište temelji na nekoliko pretpostavki:
- Pretpostavlja se da postoji `normalan` oblik obitelji. U osnovi je to vjenčani par s djecom. Ostali oblici obitelji, primjerice obitelj sa samo jednim roditeljem  ili homoseksualne obitelji – smatraju se abnormalnim.
- Pretpostavlja se da je `normalna` podjela rada po spolu i autoritet muškoga skrbnika u obitelji.
- Vjeruje se da je seks dopušten samo unutar braka. Uz to idu i neprijateljska stajališta prema homoseksualnosti, spolnom odgoju i pobačaju.
Vidimo da je ovakav pogled na obitelj veoma konzervativan i tradicionalistički...” (str. 168).
Očita je namjera autorova prenijeti učenicima vlastiti vrjednosni stav i negativni odnos prema obitelji, što se vizualno pojačava ilustracijom koja na istoj stranici podsmješljivo prikazuje susret dvojice ozbiljnih ljudi i pitanje: “Marko Perkoviću! Kako ste? Kako žena? Djeca? Tradicionalne obiteljske vrijednosti?” (Je li slučajno Marko Perković?) Zatim fotografija izudarane žene ispod koje je tekst o nasilju u obitelji.

Ovakav prikaz je neistinit, neznanstven i neobjektivan, a ulaženje u objašnjenje zahtjevalo bi daleko širi prostor. 

Slijedi potom argumentacija suprotnog stava, stava kritičara obitelji, koji je tako koncipiran da nestaje autorov odmak od njega i nema više “pretpostavljanja”, nego je izričaj takav kao da se iznose neosporne činjenice: “Kritičari obitelji smatraju da je glavni problem u tome što je tradicionalna obitelj presnažna, a ne to da je ugrožena. Na razini društva u cjelini, obitelj je središnji mehanizam kojim se društvene nejednakosti – nasljeđivanje imovine – prenose s generacije na generaciju. Kritičari posebice ističu `tamnu stranu` obitelji: umjesto utočišta, ona je prije tamnica u kojoj su žene zatočene i izložene kućnom nasilju. Obitelj i brak su glavni izvori podčinjavanja žena” (str. 168).
Pa kad se učenicima ponovno u Sažetku ponovi ista misao (Obitelj i brak su glavni izvor potčinjavanja žena) naglašavajući moguće negativne strane obitelji i braka, s pravom se možemo pitati: Gdje je u ovome znanost? Što možemo očekivati od mladih ako im se ovako truju duše i uništavaju ideali?
Autor se više puta poziva na idejne začetnike marksizma, Marxa i Engelsa i njihova mišljenja. Tako, da bi objasnio “kompenzacijsku ulogu religije” navodi Marxovu misao kako je religija opijum za narod.
A da bi taj svoj ateistički i materijalistički i ini svjetonazor učinio simpatičnim i duhovitim, ubacuje ilustraciju: razgovor Marxa i Freuda. Marks veli: “Fredi, religija je opijum za narod.” Freud mu uzvraća:”Samo reci ne, Marx” (str. 198). (Ne je u knjizi upravo ovako podebljano i istaknuto).
Psiholozi bi stručnije mogli reći o kakvim se sublimnim porukama i kakvoj manipulaciji u ovom slučaju radi, ali, vidljivo je to i svakom razboritu čovjeku.               
Nema sumnje da tome ne bi smjelo biti mjesta u udžbenicima.
Čemu se može nadati narod čiju djecu i mladež u školi uče ovakvim “znanstvenim istinama” ?

Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika