„Sloboda umjetnosti“

O(b)oljela / O(g)oljela demokracija

Kad je Oliver Frljić u svojoj predstavi „Vaše nasilje i naše nasilje“, financiranoj našim novcem preko Ministarstva kulture, izrugivao Isusa Krista i prikazivao ga blasfemično, vrijeđajući duboko osjećaj kršćana, to je bila umjetnička sloboda prema riječima ministrice kulture.

Kad se u okviru Eurokaza u Zagrebu 2013. izvela provokativna talijanska predstava „O konceptu lica Sina Božjega“ (u nekim zapadnim zemljama zabranjena) u kojoj su djeca bombama gađala Kristovo lice, nitko se nije javio i postavio pitanje o govoru mržnje, plaćenom i novcima kršćana kroz izdvajanje za proračun Grada Zagreba. Dapače, prema izjavi u Večernjem listu od 4. srpnja, redatelj Ivica Buljan komentirao je dječje uloge ovako: „Naročito su bila dojmljiva djeca koja su iskreno odigrala svoje uloge.“

Nije se javila nikakva pravobraniteljica, ni pučka ni za djecu, zabrinuta zbog lošeg utjecaja na njihov razvoj i lošeg primjera drugima. Podrazumijevalo se valjda do je to „sloboda umjetnosti“, a djeca su također „slobodni umjetnici“.

Kad je Gradsko dramsko kazalište Gavella promoviralo predstavu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke, na plakatu su kao lezbijke prikazana dva zagrljena kipa Djevice Marije. I naravno, ponavljala se ista mantra o umjetničkim slobodama u njegovu obranu te je bio maknut, ne nakon zamjerki koje su upućene takvom plakatu jer vrijeđa vjernike i njihove svetinje, nego nakon „neviđenog pritiska na institucije povezane s kazalištem…i na sponzore“, kako je objasnio ravnatelj Gavelle Darko Stazić.

Kad su u Rijeci nedavno povodom preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture izveli hrvatsku himnu izrugujući joj se, a time i državi koju predstavlja, bila je tu opet na djelu famozna sloboda umjetnosti. I mogli bismo ovako dalje nabrajati još niz primjera proglašenih „umjetničkih sloboda“...

No kad su prije nekoliko godina Kaštelani na karnevalu spalili transparent slikovnice Dugine obitelji, prosvjedujući protiv nametanja oblika života koji oponašaju brak i prirodnu obitelj stavljajući se na njihovo mjesto, a zbog razumljive brige za djecu koja trebaju prirodnu obitelj za prirodan razvoj, oglasile su se ministrica znanosti i obrazovanja, pravobraniteljica za djecu i još mnogi zagovornici „novih oblika obitelji“ zabrinuti zbog „govora mržnje „ i lošeg utjecaja na djecu.

Karneval je inače pretkršćanska pučka manifestacija u kojoj narod izražava kroz satiru i izrugivanje svoje stavove o aktualnim temama, jedan jedini dan u godini na koji je od pamtivijeka bilo dopušteno kroz smijeh progovoriti o svemu i svakomu, kritizirati sve i svakoga pa i „zapaliti“ „krivce“ – a da sve ostane samo na tome jer je tako narod ispucao svoje frustracije i poslao poruku onima na vlasti. No, ta njegova tradicijska izrugivalačka funkcija i umjetnička sloboda našla se na udaru i ove godine.

Kad su Imoćani progovorili satirično i simboličnim spaljivanjem ideologije, koja gura nesretnu djecu iz domova socijalne skrbi u neprirodno okružje kako bi gay parovi zadovoljili svoje sebične težnje ne obazirući se na dobrobit djeteta bez roditeljske skrbi ili, što je još gore, i sami gay parovi postali sredstva te ideologije za razaranje prirodnih (naravnih) obitelji, digli su se branitelji takvih ideologija i prijete sudskim tužbama. Javio se i sam predsjednik RH i premijer, predsjednik Sabora, pravobraniteljice i mnogi drugi.

U općoj utrci predstavnika vlasti i promicatelja rodne ideologije da što prije osude spaljivanje „gay para s udomljenim djetetom“, nitko se nije ni osvrnuo na stvarnu simboličnu poruku toga čina. A ta je da je „udomljeno dijete“ s izraženom crvenom petokrakom kao simbolom totalitarne komunističke ideologije, koju usvaja ovaj gay par, jedan saborski zastupnik, Nenad Stazić, koji se inače prepoznaje po govoru mržnje i podržavanju nasilja prema „neprijateljima“, po animozitetu prema Crkvi i kršćanima te kršćanskom nauku jer ga ne razumije, koji je javno u Saboru osudio ravnateljicu Centra za socijalnu skrb iz Zagreba", okrivivši je da krši zakone jer nije dopustila udomljenje djeteta gay paru: „. To je kazneno djelo i da smo mi nekakva država, ali barem nekakva, ta izvjesna Tatjana Brozić Perić do danas u osam sati ujutro do početka svog radnog vremena više ne bi bila na tom mjestu, ona bi bila smijenjena, ona bi bila potjerana jer ne poštuje odluke suda.“ Umjesto da se informira o istini i zakonu, omalovažio je s prezirom, javno izrugao i osudio osobu („nekakvu Tatjana Brozić Perić“) koja je u skladu sa zakonom odgovorno vršila svoj posao. I nikom ništa. Nije se javila pravobraniteljica za djecu da obrani pravo djeteta na prirodnu obitelj, ali je komentirala događaj na karnevalu u Imotskom uslijed tobožnje brige za djecu: "Bila su pozvana nazočiti otvorenoj manifestaciji mržnje i nasilja, koja je među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu".

Ta ista pravobraniteljica na pismo HKDPD-a o sadržajima izborne lektire, sa scenama nasilja, pedofilije, pornografije, opisa samoubojstva, što su sve stvarne opasnosti za duh i dušu učenika srednjoškolaca, nije reagirala niti se brine o tome da bi takva literatura „među nekima od njih mogla izazvati snažni osjećaj uznemirenosti i straha, ali i time što im se predrasude dijela odraslih nameću kao 'ispravni' svjetonazor u njihovom budućem životu“ , nego je HKDPD uputila na drugu adresu, na Ministarstvo znanosti i obrazovanja kao one koji su odgovorni za to područje.

Tako se preko predstavnika demokratskih institucija demokracija potpuno razgolitila. Otkriva nam se svakodnevno u dvostrukim mjerilima onih koji su na određenim položajima društvene ljestvice utjecaja, vlasti i moći.

Nameće se samo jedan zaključak. Ili postoje nedodirljive svetinje pa onda ni umjetnička sloboda nema pravo rušiti ih, ili ne postoje svetinje pa onda nije svetinja ni umjetnik ni njegova sloboda. A onda dakako ni sabornik ni bilo koji političar, ni većina, ali ni manjina. Jer nema temelja iz kojih se njihova svetost može iščitati.

Ako Krist nije svetinja, iako je Bog nama kršćanima koji smo većina u Lijepoj našoj, pa ga različite manjine (umjetničke, ideološke,…) mogu pogrđivati kako im padne na pamet, onda o kakvom društvu različitosti i tolerancije pričaju naši političari, zagovornici slobode umjetnosti, zaštitnici ljudskih prava i mediji? Očito nisu svjesni da je upravo On donio svijest o neizmjernoj vrijednosti ljudske duše, time i dostojanstvu svake osobe, dok nas oni dovode na prag poganskog stanja u kojem je čovjek bezvrijedan ako ne pripada vladajućoj kasti i moćnoj ideologiji? A tu nema nikakve demokracije, nego je sve određeno zakonom jačega. Oni po tom zakonu nameću nama svoje trenutne ideološke „svetinje“ protiv naših vječnih svetinja, što je napad na slobodu mišljenja, govora, savjesti, vjere, na naravni zakon, zdrav razum i znanstvene istine.

Uzalud se zaklanjaju krinkom prava i pravde, pravnom državom i zakonima. Oni nikako ne mogu pokriti o(g)oljelost i o(b)oljelost takve demokracije. Oni su samo izumi ljudski protiv naravnih i Božjih zakona i sigurno će propasti kad-tad jer su i naravni i Božji zakoni stalni i nepromjenjivi, a ljudsko sebeljublje, oholost i taština oduvijek su bili uzrok propasti čovjeka i zajednice.

O istospolnim udomljivanjima

ZAŠTO VLASTITU DJECU NE ŽELE, A TUĐU HOĆE?

Istospolne zajednice u ime neutemeljenih i lažnih prava žele udomljavati djecu. Homoseksualci se naivno pozivaju na diskriminaciju u odnosu na one kojima je dopušteno udomljavanje, a ne pitaju se jesu li djeca koja bi bila udomljena od istospolnih zajednica diskriminirana u odnosu na djecu koja žive s roditeljima ili osobama (pomajkom i poočimom) različitog spola. Naravno da jesu, ali to njih ne zanima. Njima je na prvom mjestu njihov egocentrični i prikriveni interes.To je pokušaj inverzije činjenica, a takva "diskriminacija" je zapravo negacija prava drugih ljudi. Nedopustivo je u borbi protiv „diskriminacije“ činiti još veću diskriminaciju. Zašto ne štite prava djece koja su utvrđena Dječjim i Ljudskim pravima u Konvenciji i Deklaraciji UN? O kakvoj lažnoj diskriminaciji govore? Oni su toliko diskriminirani koliko i jedan liječnik kada mu ne dopuste da se zaposli na radno mjesto pedagoga ili kada jednog vrhunskog rukometaša neće primiti neki nogometni klub. Pa ne može nitko tko ne zna plivati u ime „diskriminacije“ tražiti da igra vaterpolo. To nema veze s diskriminacijom. To su jednostavno različite uzročno nepovezane kategorije. Čine li homoseksualci spolnu diskriminaciju prema ženama jer ih ne žele? Zar nije diskriminacija i prema roditeljima ako se bez njihova pristanka udomljuje djecu istospolnim zajednicama. Oni su pobrkali lončiće i izgubili kompas. Je li im poznato da je svako dijete koje živi samo s jednim roditeljem zakinuto za svijet onoga drugoga roditelja? Za zdravo odrastanje te za zdrav i uspješan odgoj djetetu su potrebni i žensko i muško. Po prirodi stvari i po ljudskim potrebama dijete ima potrebu biti voljeno i ljubljeno i od majke i od oca a ne smo od jednoga od njih. Muškarac pa ni otac ne može dati djetetu ono što mu može dati majka. Interes djeteta i zdravo odrastanje moraju biti na prvome mjestu.

Zašto pojedinci u istospolnim zajednicama ne žele imati vlastitu djecu, a žele udomiti ili posvojiti tuđu djecu? Njihovi su motivi, cilj i svrha ne samo upitni, nego, što više, vrlo nepoznati, neizvjesni i za djecu diskriminirajući. Zašto oni nerijetko svoje istospolne zajednice nazivaju brakom, a to zaista nisu. Ako su različiti od braka koji je ustavna kategorija i determiniran kao zajednica žene i muškarca, zašto onda različite pojave pokušavaju "krstiti" istim nazivom ili imenom? Najveća je nepravda pa i diskriminacija različite stvari nazivati jednakima i jednake različitim nazivima. A oni upravo to čine i zlorabe tuđa prava svojim "pravima". Pravo i sloboda imaju samo jedno jedino ograničenje, a to su prava i slobode drugih ljudi ili u ovom slučaju prava djece. Ako onaj tko ne želi imati vlastitu djecu, a želi podjarmiti tuđu djecu svojim tko zna kakvim sve interesima, ne zaslužuje niti povjerenje niti opravdanje za to zbog mogućih asocijalnih ponašanja i drugih nepoželjnih konzekvenci koje proturječe poželjnom odrastanju. Zbog toga, život i odrastanje djece u Domu sigurno je poželjnije, kvalitetnije i bolje nego u istospolnim zajednicama ne samo u pedagoškom, sociološkom, psihološkom i društvenom kontekstu. To je negacija pronatalitetne politike i to u trenutku kada je u Hrvatskoj mortalitet veći od nataliteta i kada hrvatski narod rapidno izumire.

Pojedinci u takozvanim civilnim ili ne vladinim društvima pa čak i u Ustavnom sudu koji takvo nešto neprirodno zagovaraju izgubljeni su u prostoru i vremenu. Takva "demokracija“, „prava“ i „slobode" koje po diskutabilnom kriteriju besmislenog i štetnog pomodarstva i dodvoravanja zagovaraju, negacija su samih sebe zato što ne poštivaju prirodu čovjeka, njegov normalan antropološki i kognitivni razvitak kao i prirodne zakonitosti zatirući ih pakošću i mržnjom govora prema onima koji ne misle i ne žive kao oni. Ustavni sud je prekoračio svoje ovlasti uzimajući sebi za pravo proglašavati zakonitim i poželjnim u razvoju društva i države ono što je za normalne ljude nenaravno, nezakonito i izuzetno nepoželjno. Ako im je toliko stalo do homoseksualnih udomljavanja neka im uruče svoju djecu a ne tuđu. Nitko ne želi osuđivati istospolne zajednice, neka oni žive svoju intimu kao što i bračni parovi žive svoju. Međutim, oni to agresivno nameću javnosti kao poželjan modus u odgoju djece i mladeži te pod krinkom izmišljene diskriminacije zapravo diskriminiraju mnoge oko sebe, a u prvom redu i najviše djecu kojima oduzimaju sretno djetinjstvo, zdravo odrastanje te ravnopravnost i jednakost među vršnjacima.

mr. sc. Ivica Đaković

O predsjedničkim izborima

ZASLUŽENA I ČISTA POBJEDA LOŠIJEG PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA

Do pred izbore za EU parlament SDP je bio u rapidnom raspadu, a Bernardić izgubljen i izvan prostora i vremena, rekao bi Milanović: „Šaka jada“. Osim djelovanja nekoliko ljudi vrijednih poštovanja SDP je na stranačkoj i hrvatskoj političkoj pozornici bio besmislenost i ispraznost te bez perspektive osuđen na neuspjeh na duže vrijeme. Međutim, na krilima HDZ-ovih zabluda, promašaja, loše kadrovske politike, prevare svojih članova i simpatizera zanemarujući demokršćanske i katoličke vrijednosti te ulazeći u apsurdne koalicije s onima koji su do nedavno bili prepoznatljivi po govoru mržnje prema HDZ-u i nacionalnim vrednotama, SDP se pomalo oporavljao, a HDZ je sve više i brže gubio povjerenje svoga izbornoga tijela. Na to su ukazivali rezultati već na izborima za EU, a predsjednički su nedvojbeno potvrdili taj trend koji neminovno anticipira neuspjeh i na sljedećim parlementarnim izborima ukoliko HDZ ne poduzme ozbiljne promjene na svim segmentima stranačkog djelovanja. A ono je tri koplja ispod razine vrlo dobrih postignuća i uspjeha kojeg je ostvarila Vlada RH.

Primicali su se predsjednički izbori. Lijevi mediji i novinari prihvaćaju Milanovićeve signale i uporno guraju političkog mrtvaca za predsjedničkog kandidata. Bez obzira na vrlo tešku hipoteku izuzetno lošeg i neuspješnog premijerskog mandata i bez imalo kritičnosti i objektivnosti prave od njega lažnu ikonu. Milanović je ušao u kampanju potpuno nespreman, bez ikakvog programa. Nesvjesno, nepromišljeno i naivno on i njegov stožer temelje kampanju na geslu: Predsjednik s karakterom. Gore za sebe nije mogao učiniti, a konkurentima je dao fantastičnu mogućnost i priliku da ga razgole upravo u svim njegovim nekarakternim obilježjima. To je klasičan autogol zbog kojeg se u zdravom i normalnom društvu ispada iz daljnjeg natjecanja već u prvom krugu, ne samo na razini Hrvatske, nego i mnogo šire. Karakter označava ključno obilježje osobnosti ili ličnosti, a on je prepoznatljiv u egocentričnim, paranoično agresivnim, narcisoidnim, socijalnim, neurotskim, kognitivnim i emocionalnim crtama te u kulturi laži. Smatram da je Z. Milanović karakter samo u kognitivnim crtama, a u svim ostalim je vrlo infantilan, tj. nezreo karakter. Čak je sam priznao neke od tih loših crta karaktera. Tu je njega bilo najlakše rušiti, ali stožeri i predsjednički kandidati to nisu iskoristili ili su se tek po koji put površno toga dotakli. A on je to uporno insinuirao protukandidatima i neumorno ih ponavljao iz dana u dan. Laž ostaje laž, ali sto puta ponovljena laž stvara kod gledatelja percepciju o mogućoj istini. Sami prosudite u kolikoj mjeri imamo predsjednika s karakterom ili s nekarakterom.

Mnogi su mu mediji i novinari mediokriteti u tomu pomagali. Pa čak i HRT, kao javni servis, svojim je neprofesionalnim, neobjektivnim i pristranim raspravama i komentarima pogodovao Milanoviću. Postoji li na hrvatskim sveučilištima još koji fakultet i stručnjaci osim Političkih nauka? Za HRT očito ne. Takozvani politički analitičari, osim Ivice Reljkovića, bili su nestručni, subjektivni i pristrani navijači svoga dragoga i velikog Idola s „karakterom“. Njihov je jedini kriterij vrednovanja ideološka pripadnost retrogradnom totalitarističkom režimu iz kojega ili ne žele ili ne znaju izaći. Zataškavali su njegove slabosti prikazujući ih kao njegovu prednost u odnosu na protukandidate. Sramota. Da se tako ponašao kandidat desne orijentacije mediji bi ga razapeli. Zašto HRT nije pozivao u studio znanstvenike s Filozofskog i dr. fakulteta, npr. filozofe, povjesničare, pedagoge, liječnike, psihologe, prirodnjake i druge koji imaju iskustva i koji o tomu mogu dati mnogo više i objektivnije. Zašto HRT nije imao pitanja o programu, već je potencirao i dopustio jednom kandidatu da provocira, vrijeđa, stvara konflikte, svađa se i laže? U tomu jedna profinjena, odgojena, kulturna, uljuđena, izuzetno sposobna i odgovorna predsjednica kao što je poštovana gđa. Kolinda Grabar Kitarović nije imala nikakvu šansu jer se nije željela spustiti na tu razinu uličnog primitivizma i uzvratiti istom ili većom mjerom iako je za to imala i previše materijala. Milanović se usudi predbacivati predsjednici izbor ili smjenu savjetnika, što je u njenoj nadležnosti, a on svoga rođaka umirovljenog oficira JNA postavi za ravnatelja Nacionalnog parka Krka, a da ne spominjem neke njegove još gore skandale.

Osim medija neki kandidati autsajderi radili su na sučeljavanju tendenciozno protiv predsjednice, a za interese kandidata s „karakterom“. U tomu im je pomagao i M. Škoro koji je neopravdano prozivao više predsjednicu nego Milanovića. Poistovjećivati aktualnu predsjednicu s nekim slabostima HDZ-a, samo zato što ju je HDZ podržavao, može samo onaj tko je bez poštenja ili ne razumije bit i stanje u politici. Svatko ima demokratsko pravo pokušati biti predsjednik, ali u drugom krugu glasovanja onaj tko je pozivao da se na glasačke listiće dopiše i zaokruži br. 3 pokazao je da ga ne zanima ili da ne zna što je opće dobro njegova naroda, da nema izgrađenu širinu predsjednika državničkog ponašanja, da je egocentrik, da nije karakter, te da je stavio sebe, svoje interese, nezadovoljstvo i prkos ispred interesa hrvatskoga naroda. Onaj tko želi biti predsjednik Hrvatske ne može javno pozivati da se nezakonito glasuje. To je ozbiljan udarac i protiv Suverenista. Što bi se od takvoga moglo još očekivati kada bi slučajno bio predsjednik? To je sigurno kod mnogih istinskih hrvatskih domoljuba izazvalo prezir, razočarenja i osude te će na sljedećim izborima, ako se uopće usudi kandidirati, to skupo platiti premalenim postotkom osvojenih glasova. Volio sam njegove pjesme i cijenio ga, ali odsada ne želim slušati pjesme niti ću ikada više otići na njegov koncert.

Između ostaloga HDZ je suprotno narodnom bilu i dobronamjernim upozorenjima prihvatio štetnu Istanbulsku konvenciju prožetu sa smećem rodne ideologije. Pokrao je referendum svoga biračkog tijela na sraman, lažan i nedopustiv način. Ušao je u koaliciju s antidemokršćanskim i destruktivnim strančicama. I dalje financira Novosti koje izruguju hrvatske nacionalne vrijednosti. Nanio je sebi duboke političke rane, jaku infekciju i ne baš blagu sepsu sporim rješavanjem i nekorektnim odnosom prema opravdanom štrajku u školstvu. Snažnu domoljubnu i vjersku udrugu U ime obitelji, koja ima nesagledivu energiju i potencijale u svom narodu, tretira kao neprijatelje. Predsjednica je šutjela o referendumu i nije se na pravi način postavila prema Istanbulskoj konvenciji. Tu se morala ograditi od HDZ-a, ali joj je očito trebao za potporu na izborima.

Dakle, nisu uzroci gubljenja izbora u SDP-u i Milanoviću niti ih treba tražiti tamo. Oni su u stanju i djelovanju HDZ-a. Vrlo je upitno koliko je Kolinda dobila, odnosno izgubila, s tom potporom i koliko bi izgubila ili dobila bez potpore HDZ-a. Svakako su joj negativne hipoteke HDZ-a, HNS-a, M. Pupovca, M. Bandića, prebjega iz SDP-a i Škorino nerazumno anacionalno pozivanje na apstinenciju i poništavanje glasačkih listića bili mlinski kamen oko vrata. HDZ već duže vrijeme hrani svoje izborno tijelo sadržajima „otrovnog smeća“, a očekuje da će time anestezirati glasače svojih protivnika. Grdno su se prešli, politička anestezija i eutanazija zahvatile su njihove članove i sipmatizere. Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je u takvim konstelacijama bila unaprijed osuđena na gubljenje izbora. I to potvrđuje u kakvom se stanju nalazi najjača politička stranka u RH, koja je stvarorila demokratsku, neovisnu i suverenu državu Hrvatsku, a Milanović im s vrlo ozbiljnim političkim slabostima dobiva izbore s manje od 30 posto od ukupnog izbornog tijela. Izbore je izgubio HDZ, a ne predsjednica. Ona to nije zaslužila svojim radom i neobično velikim uspjehom kojeg je postigla u petogodišnjem djelovanju i ranije.

Predsjednik Vlade RH i HDZ-a je zaista sposoban čovjek i veliki diplomat. Nitko pošten i razuman, pa čak i neprijatelji, ne mogu ne priznati gospodinu A. Plenkoviću da je kao predsjednik sa svojom Vladom u vrlo teškim okolnostima i uvjetima postigao zaista zavidne i jako ohrabrujuće rezultate na razini Hrvatske pa i u EU, ali nažalost to se ne može reći i za vođenje HDZ-a. Snosi veliki dio odgovornosti za stanje u HDZ-u, ali ne samo on. Nisam aktivan ni u jednoj stranci niti sam bilo komu savjetnik. Ali kao građanin i domoljub zbog općeg dobra u hrvatskom društvu i zbog autohtonih nacionalnih interesa smatram da bi bilo najbolje da se gosp. A. Plenković posveti radu u Vladi RH, a da se zahvali HDZ-u kao predsjednik i što prije raspiše stranačke izbore, kako bi se izabrao novi predsjednik HDZ-a s iskusnim i mlađim suradnicima koji su spremni na velike promjene. U protivnom poslije parlamentarnih izbora morat će se ići na veliku koaliciju. A to je suludo jer bi u tom slučaju SDP imao otprilike pedeset posto svojih ljudi po ministarstvima i drugim ustanovama, a HDZ pedeset posto svojih od kojih je polovica zapravo SDP-ova. Tako bi po gruboj prosudbi SDP imao 75 posto, a HDZ samo 25 posto svojih predstavnika. Treća opcija s takvim ponašanjem M. Škore izgubila je sljedećih deset godina, a možda i više.

To su samo neki, po meni najindikativniji razlozi takvih postignutih izbornih rezultata. Pobijedio je, bez obzira na splet okolnosti i na neke prljavštine, zasluženo i čisto lošiji kandidat od gđe Kolinde Grabar Kitarović, kojemu treba pošteno i iskreno čestitati. Ako predsjednik RH gospodin Zoran Milanović zaista bude radio na sebi i na promjenama u svom ponašanju, koje je obećao, te bude, ne uvijek nego češće, slušao savjete supruge Sanje on će sigurno pobijediti ovakav HDZ i njegova kandidata i za drugi mandat predsjednika RH. Ako HDZ žurno ne promijeni kolosijek kojim već godinama luta u bespućima, SDP će dobiti i skore parlamentarne izbore. Na ovakav scenarij upozoravao sam u ožujku 2018. godine s tekstom: Ne Istanbulskoj konvenciji, ali očito je da odgovorni kojima sam se obraćao imaju uši a ne čuju, imaju oči a ne vide, olako daju obećanja a vrlo ih teško, nikako ili na vlastitu štetu ostvaruju.

Zagreb, na sv. Tri kralja 2020. god.

mr. sc. Ivica Đaković

Osvrt na izjavu o propovijedima hrvatskih biskupa

Osvrt Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika na HNS-ovu izjavu o propovijedima hrvatskih biskupa na blagdan Velike Gospe

HNS je u svojoj izjavi reagirao na propovijedi za Veliku Gospu te prozvao „pojedine biskupe koji su si uzeli za pravo miješati se u reformske procese u obrazovanju“ tvrdeći da za to nemaju „baš nikakvu nadležnost“. Biskupska promišljanja i pitanja o odgojno-obrazovnoj reformi upućena vjernicima u crkvama, nazvao je „neobjašnjivim i krajnje nekorektnim porukama“, iako su to ista pitanja koja već nekoliko godina bezuspješno postavljaju mnogi uvaženi stručnjaci i akademici, ali ih se medijski i institucionalno potpuno ignorira. Naglašavajući da su liberalna stranka, HNS „snažno osuđuje pokušaje miješanja Crkve u nadležnosti sekularne države“, a zapravo uzima sebi pravo određivati što biskupi smiju ili ne smiju reći vjernicima otkrivajući novi totalitarizam HNS-ove „sekularne države“ u kojoj građani nemaju pravo iznijeti svoje mišljenje. Naime, i biskupi su građani Republike Hrvatske i nitko im nema prava odricati građanska prava – pa ni HNS.

Naravno da država donosi zakone, što je bit sekularnosti, a ne Crkva, ali u demokraciji svi imaju pravo govoriti i iznositi svoje mišljenje, koristiti zajamčena prava te slobodu vjere i savjesti zalažući se za svoje vrijednosti. Čini se da bi HNS od sekularne države želio stvoriti kult svete krave kojoj se svi trebamo bespogovorno klanjati, a kojom bi oni upravljali. Postavljaju se kao da su oni ili država vlasnici djece i njihovih umova pa da imaju pravo odgajati djecu po vlastitim načelima samo zato jer su zasjeli na pozicije moći, a svi ostali, od roditelja do stručnjaka, vjernika i njihovih pastira moraju to ropski provoditi, bez obzira na svoja Ustavom i zakonom zajamčena prava.

Nevjerojatna je i neviđena drskost jedne „liberalne“ stranke javno oduzimati pravo predstavnicima Katoličke crkve da govore unutar crkve kao i u javnom životu o tako važnoj temi kao što je odgoj i obrazovanje.

Pogotovo zbog činjenice da ta stranka iza sebe nema ni 2% birača, ali zahvaljujući nagodbi s HDZ-om uređuje odgojno-obrazovni sustav po mjeri svojih uvjerenja i svjetonazora, dok oni kojima bi zabranila govoriti predstavljaju 80 % hrvatskoga stanovništva.

Odgoj i obrazovanje je tema o kojoj je svatko pozvan reći svoje mišljenje pa i biskupi jer se tiče djece, njihovih prava, njihove i naše budućnosti, budućnosti društva i države. A najpozvaniji su roditelji jer im po Ustavu pripada prvenstvo u odgoju i brizi oko odgoja, zdravlja i obrazovanja djece. I u čemu je za HNS problem ako ih biskupi potiču na razmišljanje o njihovoj obvezi i pravu?

Tim više što se uvođenjem računalne tehnologije kako je to Ministarstvo zamislilo, ugrožava tjelesno i mentalno zdravlje učenika, oslabljuju im se obrazovna postignuća, izlaže ih se riziku ranije demencije i veće ovisnosti o ekranima, a nikako nisu zanemarivi štetni utjecaji bežičnih tehnologija zbog njihove radijacije.

Biskupi i roditelji moraju s pravom biti zabrinuti za mentalno i duhovno zdravlje učenika zbog popisa preporučene lektire, u akojem su knjige s pedofilskim, pornografskim, morbidnim sadržajima, jezovitim ugođajima, nastranim likovima i idejama, nečuvenim vulgarnostima, seksualnim izopačenostima, opisima podvođenja i silovanja djece i opisima u kojima dijete seksualno siluje odraslu istospolnu osobu (profesoricu) koja pritom još i uživa, knjige o destruktivnim, izgubljenim junacima s porukama o praznini i besmislu života te nizovima samoubojstva.

A da to nije slučajno tamo, da je to stavljeno kao sjeme koje će isklijati u otrovne plodove u umovima onih kojima su namijenjeni, govore najbolje novi udžbenici iz hrvatskoga jezika. Tako od ove godine u Alfinom udžbeniku imamo interpretaciju romana s pedofilskim scenama između 15-godišnjeg dječaka i 36-godišnje žene (Žena kojoj sam čitao). Da bi se osiguralo da se lekcija dobro zapamti, učenicima se stavlja u zadatak pogledati i film snimljen po tom romanu i usporediti ga s njim. Ako se uzme u obzir da je u istom udžbeniku od Biblije, kao temelja naše civilizacije i kulture, time i umjetnosti, obrađena samo priča o Samsonu i Dalili, jasno je kakav se svjetonazor i kakav svijet želi nametnuti mladima.

U udžbeniku Školske knjige književnost je iskorištena za promicanje feminizma. Tako neće učenici samo gledati „sluškinje“ na Markovu trgu nego će čitati Sluškinjinu priču te „saznati“ da nije vjerojatno da bi se mlade žene mogle naći u položaju posve obespravljene Lucije (Stipančić), ali se zbog demografske politike, pritiska crkve ili ekonomskih okolnosti ta prava mogu promijeniti ili uskratiti (Slavenka Drakulić). Pri tome će kršćanski svjetonazor i Biblija biti na udaru i podsvjesno će učenici dobiti poruku o opasnosti koju oni nose na način da ih se izokrene i dovede u vezu s licemjernim i zlim pripadnicima sekte koja je osvojila jednu američku državu u fikciji autorice Sluškinjine priče, u kojoj gospodar „oplođuje“ sluškinju dok je njegova neplodna žena pridržava nakon zajedničkih biblijskih čitanja.

Prema izjavi HNS-a „zadaća je javnog školskog sustava da bude neutralan i uravnotežen te da djeci osigura dotok informacija ili sadržaja utemeljenih na suvremenim znanstvenim i obrazovnim standardima“.

Jedino se u ovome slažemo s njima i pozivamo ih da tome prilagode novi kurikul hrvatskoga jezika, nove udžbenike i popis preporučene lektire, tj. da ih učine neutralnima i uravnoteženima. Pozivamo također roditelje da se uključe u odgoj svoje djece ne prepuštajući svoje pravo i obvezu HNS-u.

O prijedlogu kurikula Građanskoga odgoja

PRIJEDLOG KURIKULUMA MEĐUPREDMETNE TEME 

GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Odlukom gđe ministrice Divjak o donošenju prijedloga navedenog u naslovu, a s krivim nazivom kurikuluma umjesto kurikula, za šk. godinu 2019./20. stavlja se izvan snage kurikul Građanskog odgoja i obrazovanja iz kolovoza 2014. godine. Tada smo reagirali i ukazali na temelju mnogiih znanstvenih činjenica i argumenata da je to loš uradak, neprimjeren dobi i kognitivnim sposobnostima učenika, štetan i neprihvatljiv program za većinu građana RH. Moramo pohvaliti da su u novom prijedlogu izbačene neke natuknice koje smo smatrali jako neprihvatljivim kao npr.: Ono što je bilo u ondašnjem Građanskom odgoju posebno nedopustivo za maloljetnu djecu školske dobi jeste eksplicitno pozivanje takozvanih nevladinih i udruga civilnog društva da djeca sudjeluju na ulicama „u akcijama sprječavanja nedemokratskih postupanja vlasti“. Tada smo upozorili na destruktivne namjere civilnih društava. To je bio apsurd. Škola i djeca ne smiju biti sluškinje dnevne politike. Budemo li djecu vodili na ulice, bojimo se da ćemo ih teško vratiti u škole, a djeci je mjesto u školi a ne na ulici. To je dobar primjer i drago nam je da je to izbačeno i da se civilnim društvima ne dopušta uvoditi politikanstvo u škole, ali nažalost ostalo je mnogo toga od prije i u novom prijedlogu: nejasne, nestručne, antipedagoške i nedorečene natuknice koje proturječe Ustavu, Zakonu o odgoju i obrazovanju te pedagogijskoj teoriji i pedagoškoj praksi.

U novom prijedlogu Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO) nema odgoja. Taj se termin samo formalno navodi, a o njemu nema ništa, intencionalni odgoj nije uopće zastupljen. To je „odgoj“ bez odgoja. To je odgoj za lažnu slobodu ili za slobodu raspadanja. Sve je svedeno na obrazovanje i informiranje isključujući odgojnu funkciju i škole i obitelji. Mi imamo Zakon o odgoju i obrazovanju, a ne o informiranju. Škola je i odgojna ustanova, a ne tvornica za informiranje ili za proizvodnju neznastvenih činjenica. Pedagogija je znanost o odgoju čovjeka. Odgojna sredstva i metode ogojnog rada uopće se ne spominju u GOO. Razne oblike rada i nastavne sustave pogrešno navode kao metode rada. Didaktika je, kao grana pedagogije, znanost o obrazovanju, o poučavanju, o učenju, o nastavnim metodama, o nastavi, o ciljevima i zadatcima, o obrazovnim postignućima ili ishodima učenja, o vrednovanju ili ocjenjivanju znanja učenika čime se posebno bavi i pedagoška dokimologija. Da bi neki program bio zaista stručan program mora zadovoljiti određene znanstvene postulate i načela. Ponuđeni prijedlog GOO nema sadržaja, nego su samo navedene natuknice iz kojih se može samo djelomično pretpostaviti i nagađati o čemu bi tu možda mogla biti riječ. Cilj i svrha su nedorečeni i nemaju potpuno jasne stavove o mnogim pojmovima. Suhoparno i neodređeno navode se pojmovi, ali u pravilu o njima nema sadržaja, definicija, stavova, argumenata i znanstveno utemeljenih činjenica i tvrdnji. A što se sve iza toga krije, kakav je pristup problemima i kakva će se ponuditi moguća rješenja i realizacija odgojno-obrazovnih postignuća velika je nepoznanica.

Tako se između ostalog spominje brak, ali o njemu nema sadržaja pa se ne zna o kojem i kakvom braku se tu radi. Brak je ustavna kategorija kao zajednica žene i muškarca i ona je jednostavno drugačija od istospolnih partnerstava po fiziologiji, funkciji i svrhovitosti pa je
prirodno različito nazivati različitim nazivima. Istospolni partneri ili zajednice nisu i ne mogu se nazivati i izjednačavati s brakom. Znanost je dokazala da je spol određen genetski s X i Y kromosomima pa je svaki drugi pokušaj određivanja spola i braka neznanstveno i nasilno nametanje i lažno obmanjivanje učenika. Nikoga ne osuđujemo, ali učenici imaju pravo na istinu. Nedopustivo je i neprihvatljivo da nas profesore i učenike netko neobrazovan pokušava indoktrinirati neznanstvenim tumačenjem znanstvenih postignuća u biološkoj evoluciji i genetici. Znanstvene zakonitosti su iznad ideoloških i političkih ograničenosti, manjkavosti, pristranosti, sitnih interesa, manipulacija, obmana i zabluda. Civilnim i nevladinim udrugama nije mjesto u školama. Imaju oni svoje područje rada i previše prostora i vremena u medijima i na ulicama. To je u odgojnim ustanovama nedopustivo. Zar da dopustimo pored tolikih učitelja, profesora, magistara i doktora znanosti u sustavu odgoja i naobrazbe da nam neobrazovani aktivisti tkz. civilnih društava i udruga odgajaju i obrazuju djecu, a nemaju pojma o pedagogiji, didaktici i metodičkom pristupu odgoju i obrazovanju učenika. Školstvo pripada onima koji su za to kompetentni, koji su akademski obrazovani za to, koji i odgajaju a ne samo informiraju učenike, koji grade kod djece i mladeži dostojanstvo, ponos, istinsku slobodu, povjerenje i samopoštovanje, nacionalnu svijest i poštivanje drugih s njihovim različitostima, koji žive i prenose na učenike ljudska prava i obveze, slobodu izbora ali i odgovornost, a to su učitelji, profesori, nastavnici, pedagozi, psiholozi, defektolozi, odgajateljice i dr. zaposleni u procesu odgoja i obrazovanja.

Jedan od izuzetno velikih nedostataka Prijedloga GOO-a je zanemarivanje ciljeva i načela odgoja i obrazovanja, čl. 4., stavak 2., koji se eksplicite navode u Zakonu o odgoju i obrazovanju: „razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta“. O tim vrijednostima nema sadržaja u GOO. To je nedopustivo. U Građanskom odgoju navedene su natuknice o ljudskim pravima, demokraciji, civilnom društvu, pravima manjina, medijima, korupciji itd. Nigdje nema nešto o pravima većinskog stanovništva, o nacionalnoj svijesti, identitetu i domoljublju, o odnosu nacionalnih manjina prema domovini Hrvatskoj, o demografiji i pronatalitetnoj politici, o vjerskim pravima i slobodama, o odnosu prema domovinskom ratu i braniteljima, o važnosti braka i obitelji za razvoj zdravog društva, o konstruktivnom odnosu prema hrvatskom jeziku, povijesti i drugim nacionalnim vrijednostima. Ne zagovaraju generičke i univerzalne vrijednosti na kojima se temelje stabilna i uspješna društva u svijetu, a bez zdravih obitelji i obiteljskih vrijednosti nema zdravog društva. Autori GOO-a o ulozi obitelji u promicanju građanskih i generičkih vrijednosti šute, nema nikakvih sadržaja. U Hrvatskoj posljednjih godina mortalitet je mnogo veći od nataliteta. Godišnje se stanovništvo smanjuje za 17 do 20 tisuća i taj trend raste. Među mladima je više tisuća narkomana, aklkoholičara, rastavljenih brakova, a oko 20 % školske djece živi samo s jednim roditeljem. Desetci tisuća mladih starijih od 35 godina nisu oženjeni. Sve kasnije ulaze u brak. Hrvatska pomalo, ali sigurno izumire. Stotine tisuća mladih iseljava iz Hrvatske. Podplaćenost, društveni i materijalni status zaposlenih u školstvu je zabrinjavajući. Ponižavanje i nasilje nad učiteljima i profesorima poprimilo je neizdržive razmjere, a međuvršnjačko nasilje ugrožava učenike psihički i fizički. Prosvjetna inspekcija svojim postupanjima štiti nasilje među učenicima i nad učiteljima i profesorima. Neka od takvih postupanja je uvedeni upravni postupak pri izricanju takozvanih pedagoških mjera, njihova pristranost, neobjektivnost i protuzakonita činjenja. Zakon tumače onako kako njima više odgovara u datom trenutku, ovisno o subjektivnim minteresima. Može li maloljetni učenik biti stranka u upravnom postupku? Ima li pravo na odvjetnika? Hoće li te troškove snositi nadležno Ministarstvo? Jesu li učitelji ti koji moraju voditi upravne postupke? Sve to treba iz temelja izmijeniti ako želimo red i rad, nenasilje i normalno funkcioniranje škola. Što odgovorni čine? Autori Građanskog odgoja i obrazovanja (GOO-a) o tim gorućim problemima hrvatskog društva ili nemaju spoznaja ili nemaju rješenja za njih. Zbog čega Ministarstvo već konačno ne napravi dobar Zakon o odgoju i obrazovanju te ostale akte i propoise u školama? I oni su kamen spoticanja i nereda. Zašto u GOO-u o svemu tomu šute? Zašto ne daju prijedloge da se uvedu obvezni sadržaji ili izborni predmet u srednjim školama za pripremanje mladih za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo. Nismo primijetili da se predlaže osnivanje Hrvatske banke koja će mladim bračnim parovima pomoći pogodno rješavati stambena pitanja i zapošljavanje. Prijedlozi GOO-a nisu ponudili mjere za saniranje takvoga stanja. Alarmi zvone strašno, ali oni koji bi ih trebali čuti ostaju nijemi, ali zato vrlo širogrudno financiraju i daju podršku civilnim društvimna za neprihvatljivo i štetno djelovanje koje je usmjereno protiv općeg dobra većine građana u Hrvatskoj. Školski sustav je samo jedna od važnih karika u tom lancu, ali i u njemu autori propuštaju priliku pridonijeti rješavanju tih sudbonosnih pitanja hrvatskoga društva. Autori Prijedloga GOO-a kao i takozvane Cjelovite kurikularne reforme očito ni to ne vide niti smatraju shodnim i opravdanim po tim pitanjima poduzimati bilo što u sustavu. Njih muče neke druge „važnije“ preokupacije ideološke provinijencije, financijski honorari iz državnog proračuna i europskih fondova za koje su spremni kao slijepo poslušni mediokriteti služiti im pa čak pod cijenu da su u funkciji razaranja braka, obitelji, ljudskih prava, zdravoga društva i hrvatske suverenosti. Na kraju se treba upitati koji je smisao i zašto Hrvatska iz državnog proračuna daje stotine milijuna kuna za tkz. civilna društva? Neka mijenjaju svoj program rada ili ih u protivnom treba prestati financirarti sa sredstvima hrvatskih građana protiv čijih interesa se zdušno i kontinuirano zalažu.

Drago nam je de je jedna domena u GOO-u posvećena civilnim društvima jer smatramo nužnim njihovo djelovanje u poticanju istinskih građanskih vrijednosti koje hrvatsko društvo stoljećima izgrađuje i na kojima temelji svoju autohtonu opstojnost. Međutim, neka civilna društva već su se tko zna koliko puta i u koliko situacija i primjera pokazale i potvrdile kao okorijeli protivnici i zatirači tih vrijednosti, apriori odbacuju sve što ima obilježja hrvatskoga i kršćanskoga. Ona samo sebe poistovjećuju s civilnim društvom, isključujući druga civilna ili laička društva koja su drugačija od njih, te bi po svojim ukusima mijenjali našu stvarnost. Tako oni u nedostatku stručnih i znanstvenih argumenata, da bi branili svoja deplasirajuća i štetna nastojanja, diskriminiraju civilna društva kršćanske provenijencije etiketirajući im nazadnost, primitivnost i negativne pojave iz srednjeg vijeka. Pokušavaju nametnuti tezu da su jedino oni pozvani govoriti o građanskom odgoju. Većina takvih takozvanih civilnih društava vuče korijenje iz lijevih političkih opcija iz bivšeg jednopartijskog i totalitarističkog režima pa kada su takvi na vlasti šutke prelaze preko apsurdnih zbivanja u društvu na štetu demokracije i ljudskih prava, a kada su na vlasti oni koji njima nisu po volji, onda bi maloljetne učenike izvodili na ulice i u demonstracije protiv Vlade RH. Već su davno razotkrivene i nama dobro poznate kulise i farse iza kojih se skrivaju. Pod krinkom demokracije i građanskih prava obmanjuju građanstvo. Ravnopravnost spolova i spolne orijentacije oni temelje na rodnoj ideologiji koja je u posljednje vrijeme izvrgnuta snažnim kritikama i osudama u svijetu i u Europi. Po njima samo mediji i civilne udruge promiču demokraciju, a školu, obitelj, Crkvu, civilna laička društva, državne i dr. institucije ignoriraju. Agresivno nameću sebe i svoje vrlo upitne i dobrim dijelom neprihvatljive stavove i predrasude. Natuknice ponuđenog kurikula potvrđuju da je pristup toj kompleksnoj tematici vrlo upitan, pristran, jednostran, nedemokratski i isključiv jer nema sadržaja i programa, a time su GOO otvoreni za bilo kakve nepoželjne i štetne nevrednote.

Prisjetimo se nakratko rasprava od prije par godina o tkz. Cjelovitoj kurikularnoj reformi kada su nas neki pojedinci i civilna društva javno vrijeđali i ponižavali suludim etiketiranjima, izrugivanjem biblijski sadržaja i nijekanjem prava na slobodu, stavove i nastojanja utemeljena u znanstvenim postignućima. Tako je jedan visoko pozicionirani član SDP-a u Hrvatskom saboru podržavao civilna društva, a sve one koji su drugačije mislili i zagovarali drugačije vrijednosti od njih, u pravilu vjrnike, ismijavao kako mi vjerujemo i Crkva naučava da je Bog stvorio svijet za šest dana, a oni znaju jer je znanost dokazala da je svijet nastao Velikim praskom. Upoznali smo ga u pisanom obliku da je autor teorije Velikog praska belgijski svećenik, teolog, fizičar i astronom Georges Lemaitre (Žorž Lemetre) te da to ne proturječi biblijskoj metafori prikaza kako je Bog stvarao svijet kao što ne proturječi ni biološka evolucija i mnogi otkriveni prirodni zakoni kojih su autori ne samo pojedinci ateisti, nego mnogo češće i teolozi, vjernici, svečenici znanstvenici i redovnici poput G. Mendele, Teodoricusa, G. Leamitre, A. Einsteina, N. Tesle, Ruđera Boškovića i dr. Nije nam odgovorio a niti se javno ispričao za ponižavanja i izrugivanja. Nismo to ni očekivali od takvih, ali su i time još jednom pokazali kakvi su oni i njihovo poimanje demokracije, građanskog odgoja, ljudskih sloboda i prava, ravnopravnosti, znanstvenog pristupa, pluralizma, uvažavanja različitosti i odnosa prema onima koji ne misle kao oni. Kada im nešto nije po volji, onda to podrugljivo nazivaju srednjim vijekom, a njihova su ponašanja ispod svake razine mnogih postignuća iz toga vijeka.

Autori GOO-a eksplicite navode da bi se te i druge međupredmetne teme realizirale unutar svih nastavnih predmeta na štetu stručnih sadržaja i postojeće satnice što ozbiljno dovodi u pitanje ostvarenje sadašnjeg odgojnog i obrazovnog nastavnog plana i programa. Budući da autori nisu ponudili javnosti sadržaje pa čak ni popis literature na kojoj zasnivaju svoja nastojanja ne možemo se oteti ne samo dojmu, što više i indikacijama, da nemaju poštene namjere, da skrivaju i podmeću te zlorabe ukazano im povjerenje i prava građana. To potvrđuju i sljedeće činjenice. Natuknice i neka upitna poticanja iz područja Građanskog odgoja, kao sastavnice međupredmetnih tema „CKR“-a, utemeljeni su i preuzeti upravo iz diskutabilnog i neprihvatljivog Zdravstvenog odgoja s kojim smo već prije nekoliko godina imali ozbiljnih problema sa stručnog, znanstvenog, moralnog i vrijednosnog aspekta, koji se odnose na početak života, na pravo na život od začeća, na nuspojave i posljedice neodgovornog ponašanja (vidi čl. 21. Ustava RH).

Dokle nestručnost i birokratski apetiti rastu i da nemaju granica u školstvu ukazuje još jedan vrlo ružan primjer iz novoga Prijedloga GOO-a koji učitelje i profesore gura u robovlasničke odnose i degradira njihovo područje rada i njihove kompetencije. Uz postojeću i dostatnu pedagošku dokumentaciju o praćenju i ocjenjivanju znanja učenika u GOO-u predlažu uvođenje Mapa za posebno praćenje i vrednovanje Građanskog odgoja za svakoga učenika i iz svih nastavnih predmeta. To nema nikakvog utemeljenja u Zakonu o odgoju i obrazovanju kao ni u Nastavnom planu i programu. To je apsurdno, nestručno, provokativno i na svu sreću neprihvatljivo i neprovedivo. Problem nije samo u vođenju tih mapa za svakoga učenika i iz svakoga predmeta kao tehničko pitanje. Ovdje se radi o mnogo ozbiljnijem i težem stručnom i pedagogijskom problemu. U GOO-u se eksplicite navodi da je „važan dio vrednovanja – praćenje razvoja učenikove osobnosti“. Takvo vrednovanje u postojećem sustavu praćenja i ocjenjivanja znanja učenika ne postoji. Utvrđene kriterije i normativne pedagogijske determinante za takvo vrednovanje nisu ponudili, prepušteno je autonomiji svake škole. Tu nije jasno što to treba a ni kojim sredstvima se to može vrednovati. Da biste nešto mogli mjeriti ili ocjenjivati morate imati predmet mjerenja, sredstva ili kriterije mjerenja i osposobljenog mjerača ili ocjenjivača. Toga nema u Prijedlogu. Ništa manji problem od toga nije ni u ocjenjivanju znanja iz GOO-a. Svaki učitelj, profesor i nastavnik mora iz svoga predmeta ocjenjivati i to područje. Koja će biti konačna ocjena na kraju nastavne godine? Na temelju aritmetičke sredine svih predmeta? Ili će ocjena iz GOO-a u svakom nastavnom predmetu utjecati na ocjenu iz znanja svakoga nastavnoga predmeta. Izabrali jedno ili drugo, ne zna se što je gore i što je veći apsurd. Apsurdno je da netko ima vrlo visoku ili negativnu ocjenu iz matematike, fizike, kemije pa i drugih predmeta zbog učenikove osobnosti ili usvojenog znanja iz GOO-a. To bi bila anarhija i lakrdija u sustavu praćenja i ocjenjivanja. U našem školstvu nazočna je hiperinflacija odličnih ocjena i odličnih učenika. Takav pristup vrednovanju učinio bi postojeće loše stanje još neozbiljnijim, još gorim, još neobjektivnijim, a ocjene bi izgubile temeljni smisao i funkcije zbog kojih postoje što bi dodatno degradiralo stručni rad profesora, njihov autoritet i ulogu u nastavi. Dakle, rješenje za te probleme nisu ponudili. Zapravo su mislili da su prepuštajući autonomiju svakoj školi sve riješili, a ne samo da te probleme nisu riješili, nego su time stvorili nove za koje nema dobroga rješenja. Što sada činiti? Od takva pristupa mora se odustati. Rješenje je moguće u tomu da se odustane od uvođenja mapa, ocjenjivanja ili vrednovanja GOO-a, da se uvede kao novi redovni nastavni predmet ili bar kao izborni ili fakultativni što proturječi nastojanjima rasterećenja učenika. Možda bi bilo najbolje i najefikasnije rješenje koje ovdje neću iznijet, malo ću ga odgoditi, jer se bojim da bi se neka civilna društva jako naljutila i osjećala povrijeđenim.

Ako autori GOO-a nisu u potpunosti odbacili kurikul građanskog odgoja iz tkz. Cjelovite kurikularne reforme, onda je sigurno da imaju prekriveni cilj pod farsom slobode i građanskog odgoja instalirati rodnu ideologiju, istospolna partnerstva i vulgarni marksističko ateistički pristup tumačenju svijeta, društvenih odnosa, Darwinizma, začeća, života, braka i obitelji. Takvim kurikulnim promjenama Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika (HKDPD) ne samo da neće dati podršku, nego će permanentno ukazivati na te anomalije i manipulacije kojima se ozbiljno i tendenciozno ugrožavaju i razaraju brak i obitelj, zdrav razvoj hrvatskoga društva, njegov nacionalni i vjerski identitet, demografski prosperitet, moralni preobražaj, ljudska prava i slobode te demokratski sustav odgoja i obrazovanja.

U „Građanskom odgoju“ navedene su natuknice o ljudskim pravima, demokraciji, civilnom društvu, pravima manjina, medijima, korupciji itd. Nigdje nema nešto o pravima većinskog stanovništva, o nacionalnoj svijesti, identitetu i domoljublju, o odnosu nacionalnih manjina prema domovini Hrvatskoj, o demografiji i pronatalitetnoj politici, o vjerskim pravima i slobodama, o odnosu prema domovinskom ratu i braniteljima, o važnosti braka i obitelji za razvoj zdravog društva. Ne zagovaraju generičke i univerzalne vrijednosti na kojima se temelje stabilna i uspješna društva u svijetu, nego ih žele potisnuti i zamijeniti kvazi vrijednostima koje uvoze iz zakuženih skladišta europskog smeća.

O dječjim i ljudskim pravima koja su artikulirana u konvencijama i deklaracijama, o toleranciji i demokraciji, o pluralizmu, suživotu u različitosti, pravima manjina itd. učenici su jako dobro upoznati. Međupredmetna tema Građanski odgoj i obrazovanje, koji su nam pokušali nametnuti, u nekim dijelovima i stavkama potiće, uime lažne ravnopravnosti, štetne odrednice rodne ideologije ograničavajući ustavna prava i slobode roditelja učenika (čl. 64. Ustava RH). Ignorira interese, prava i slobode većine građana podređujući ih slobodama pojedinaca i manjina. Nameće jednostrani svjetonazor na svijet, ne poštuje pluralizam, manipulira s određenjem i pravima istospolnih zajednica i braka kao zajednice žene i muškarca. Protežira pojave u društvu od 0,01 posto na štetu onih koje zastupa 95 posto građana te interese većine podređuje manjini. Rodna ideologija, sa znanstvenog i s vrijednosnog aspekta nije prihvatljiva: ni biologija ni medicina niti bilo koja znanost još uvijek nije dokazala da je anus spolni organ pa sve što se temelji na tim „vrijednostima“ treba imati status i tretman sukladno tomu, a ne poistovjećivati i izjednačavati različite pojave, postupke i skupine s brakom i obitelji. Takve pojave ne mogu biti ni cilj ni ideal niti ishodi odgoja i obrazovanja. Iz ponuđenog Prijedloga GOO-a nije razvidno i ne znamo kriju li se iza natuknica ponovo takvi ili slični stavovi i sadržaji?

Nekim civilnim i takozvanim nevladinim udrugama puna su usta demokracije i ljudskih prava, pluralizma i različitosti, ali samo onda kada to traže od drugih za sebe. Kada se drugi pozivaju na ta ista prava u odnosu na njih, onda su pristrani, autoritarni, isključivi i nesnošljivi. Onda nam takvi etiketiraju da širimo govor mržnje i da diskriminiramo pojedince ili manje skupine. A upravo nam takvi pokušavaju podmetati rog za svijeću, a prozirnu i isključivu demagogiju te materijalističko marksističku ideologiju i svjetonazor na svijet pod slobodu, prava, demokraciju i ravnopravnost. Takvi su nas nekada osuđivali za verbalni delikt jer nam nisu dopuštali govoriti istinu, a sada nam podmeću govor mržnje čime nas žele ušutkati i nametnuti većini svoja destruktivna i nemoralna stajališta. Prema tome, svi ovakvi i slični pokušaji indoktrinacije i podređivanja prava učenika interesima civilnih društava moraju školi i učenicima biti strani i tuđi. To je neprimjereno psihofizičkom razvoju učenika. Sukladno ustavnim odredbama upravo smo dužni zaštititi djecu, njihova prava i slobodu od takvih nasrtaja, diskriminacije i političkih podjarmljivanja. Prisjetimo se samo kako nam je ministar Jovanović drastično srezao plaće ukidajući 0,5 posto na minuli rad a u to isto vrijeme slao je, skupo plaćene, pojedince i grupice neobrazovanih aktivista, takozvanih civilnih udruga, da nam po školama drže „instrukcije“ o zdravstvenom odgoju ili bolje reći o rodnoj ideologiji kojom smo trebali zabluđivati učenike. Nije im to prošlo. Brzo su nestali iz škola. Ne smijemo im to dopustiti ni sada. Mi nemamo ništa protiv toga kako će oni odgajati svoju djecu, od volje im, ali neka to ne nameću našoj i većini djece u hrvatskom školstvu. Mi smo demokrtaski otvoreni da oni za svoju djecu imaju slobodu izabora programa građanskog odgoja i obrazovanja koji njima odgovaraju, ali isto tako moraju poštivati naša prava da i mi izabiremo u školama programe GOO-a koji nama odgovaraju. Mi ne želimo njima nametati svoja uvjerenja, stavove i sustav vrijednosti koji se temelje na kršćanskoj civilizaciji pa neka ni oni nama ne nameću takav GOO-a koji su nama neprihvatljivi. Slobode i prava imaju samo jedno ograničenje, a to je sloboda i pravo drugoga čovjeka. Na tomu se treba zasnivati demokracija, pluralizam, poštivanje različitosti, ljudska i dječja prava, nacionalne i vjerske slobode, manjinska prava, građanske vrijednosti i ostala prava, ali i obveze i odgovornost svih zainteresiranih za te vrijednosti. Pozivamo sve one koji nisu do sada prihvaćali takve odnose da prestanu s pokušajima preodgajanja većine u Hrvatskoj te da najprije vide što mogu kod sebe mijenjati ako istinski žele biti nositelji i promicatelji generičkih i univerzalnih vrijednosti koje su svakom poštenom i dobronamjernom čovjeku prihvatljive.

Predsjednik HKDPD-a

mr. sc. Ivica Đaković

Analiza prijedloga „Cjelovite kurikularne reforme“

Analiza prijedloga „Cjelovite kurikularne reforme“ dostupna je u dva formata: pdf, docx.

Kurikulum u ofsajdu - jedno razmišljanje o lektiri

Sve se više čuje kako nam učenici ne čitaju lektiru jer im je „dosadna, daleka“, da je treba „promijeniti, osuvremeniti, približiti“ kako bismo dobili čitatelje.

Znanost i vjera – opet aktualna tema

Od kada je Domoljubna koalicija s Mostom krenula formirati vlast, odjednom su ljevičarski novinari počeli cijeniti istraživalačko novinarstvo. Istražuju svakog tko dođe na ministarsku funkciju ne bi li mu našli kakav krimen.

O tome se ne može šutjeti

Ovih smo dana mogli čitati o napadima i govoru mržnje prema pjevačima i pjevačicama koji su snimili spot „Želim živjeti“ u kojem se iz perspektive djeteta koje bi moglo biti pobačeno, pjeva o želji za životom i ljepoti svega što bi to dijete moglo dati i iskusiti kroz prihvaćanje i ljubav.

Osvrt na knjigu Otajstveni Bog: Odredbe, smjernice i savjeti za Karizmatsku obnovu

Osvrt na knjigu Otajstveni Bog: Odredbe, smjernice i savjeti za Karizmatsku obnovu (autor Jose Antonio Fortea, izdavač Naklada Benedikta, 2015.) – O vrlo upitnim stavovima i tvrdnjama