„CJELOVITA KURIKULARNA REFORMA“ JE VELIKA
NESTRUČNA, IDEOLOŠKA I NACIONALNA PRIJEVARA
Takozvana cjelovita kurikularna reforma ne može se nazivati cjelovitom jer nije zahvatila nužne promjene u relevantnim sastavnicama sustava odgoja, obrazovanja i znanosti a to su:
Nastavni plan i program, Zakon o odgoju i obrazovanju, Odgojna funkcija škole, Zakon o znanosti, Nastavnički fakulteti, Problem hiperinflacije odličnih ocjena i učenika, Zakon o prosvjetnoj inspekciji, Agencija za odgoj i obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje, Rasterećenost učenika i didaktički materijalizam, Upisna politika u škole i na fakultete, Kurikul za stručne suradnike, Društveni i materijalni status učitelja, profesora i školstva, Financiranje reforme. Bez kvalitetnih promjena navedenih sastavnica to nije kurikularna reforma, nego je zapravo velika prijevara. Voditelji „CKR“-a svojim su čudnim ponašanjem potvrdili da ih ne zanimaju potrebne promjene u odgoju i obrazovanju. To im je samo zavjesa i sredstvo iza kojih se skrivaju i kojima žele ostvariti svoje destruktivne namjere. Uime jednoumne političke partije a pod farsom reforme potpomognute propagandom „crvenih medija“ pokušali su zakamuflirati svoje prekrivene ciljeve i zadaće nametanja jednostranog vulgarno materijalističkog i marksističko ateističkog nazora na svijet te stvaranja anacionalnog odgoja i obrazovanja. Pod krinkom slobode, demokracije i napretka ponudili su sadržaje koji razaraju brak, obitelj, odgovorno roditeljstvo, pravo na život, pronatalitetnu politiku i zdravo društvo. Izbacili su iz lektire nacionalne pisce i sve sadržaje koji imaju vjerska i nacionalna obilježja, a zamijenili ih sadržajima koji potiču rodnu ideologiju, pornografiju, homoseksualnost i pedofiliju.. Izbjegavaju odredbu Zakona o odgoju i obrazovanju, čl. 4., st. 2., po kojoj smo dužni u školama „razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta“. Koliko su tendenciozni, pristrani i nedemokratični vidi se i po tomu što su uzurpirali i ne poštuju ustavno pravo roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece, čl. 64. Što im je zapravo pravi cilj, a ne stručna reforma školstva, potvrđuju s lažnim i negativnim interpretacijama Domovinskog rata i branitelja. Voditelj, B. Jokić, izvrće činjenice i laže u svojoj antihrvatskoj i antikatoličkoj disertaciji da je rat posljedica Odluke Hrvatskog sabora o samostalnosti Hrvatske, a istina je da je agresija na Hrvatsku izvršena prije osamostaljenja.
Na argumentirane kritike da nisu „ekspertna grupa“, kako su već sami sebe nazvali bez pokrića, jer nemaju potrebne reference i da među njima nije nitko stručan za STEM i neka druga područja, nisu imali odgovora. Uopće nisu ispitali i utvrdili što je u školskom sustavu dobro a što nije i što bi u njemu trebalo mijenjati. Neistinama i prozirnim objašnjenjima nijekali su da pripadaju jednoj partiji i da ih je imenovala ta politika. Tvrdili su da politika s time nema ništa, osobito je to isticao glavni voditelj, ali nedugo poslije toga bivši premijer i predsjednik te partije javno ih je u Dnevniku HRT-a demantirao konstatirajući da je on imenovao glavnog voditelja „CKR“-a i da iza svega stoji SDP. Dakle, to nije ni reforma ni stručni ni znanstveni projekt, nego primarno partijski uradak jedne nekompetentne i deficitarne grupe ideoloških istomišljenika kojima je bio cilj i zadaća integrirati i nametnuti svima već davno istrošenu partijsku ideologiju u sustav odgoja i naobrazbe. Uz to su pokušali izbaciti iz njega najveće vrijednosti i svetinje autohtonog hrvatskog nacionalnog bića koje su za „Krst časni i Slobodu zlatnu“ od stoljeća sedmog do danas u kamenu tkani, krvlju i životima ispisani, a na njima se temelji jezik, povijest, kulturna baština, narodna opstojnost, preporod i ponos te budućnost hrvatskoga naroda.
To je njihov glavni i jedini smisao „reforme“. Zbog tih razloga njima smetaju i pokušali su izbaciti ili bar maksimalno reducirati iz lektire oca hrvatske književnosti Marka Marulića, zatim Mažuranića, Hektorovića, Gundulića, Zoranića, Kranjčevića, Matoša i druge hrvatske književnike i njihova poznata djela. Smanjivanje nacionalne povijesti, izbacivanje biblijskih tema iz lektire, izvrtanje teza o početku domovinskog rata, prikazivanje agresije na Hrvatsku kao građanski rat sasvim dovoljno govori o onima koji iza toga stoje i njihovoj „reformi“. Umjesto Judite, Planina, Mojsija, Dubravke, Suza sina razmetnoga, Ribarskog prigovaranja i drugih vrijednih književnih djela koja hrvatski narod od 15. stoljeća nadalje ravnopravno predstavljaju među najvećim europskim narodima, podmeću nam uličarsku razinu nemoralnog srama i stida nastranoga i vulgarnoga autora „Anđela u ofsajdu“ u kojem zagovara seksualno iživljavanje, oralni seks starijih ljudi s maloljetnicom, pedofiliju, sadizam, seksualne nastranosti, nemoralni razvrat te ispraznost i besmisao života. Njihov kriterij za lektiru je vrlo prepoznatljiv., pozivaju se na „užitak u čitanju“, a pod tom krinkom nude sadržaje: o silovanju dječaka, o grupnom seksu pedofila s maloljetnicom, kako vampir ispija krv, kako se šiva odjeća od oderane ženske kože, morbidne opise ubijanja, pilanja djevojčice itd. Zagovaraju lijevo orijentirane pisce i djela, a domoljube i desno orijentirane književnike ignoriraju. To je isključivi vulgarizam i primitivizam. Upozoravali smo iz HKDPD-a: „Na popisu su djela mračne atmosfere, ispunjena nihilizmom i zlom, pesimizmom i bolesnim, mračnim likovima. Kakve će čitateljske sklonosti razviti učenici na temelju takvih djela? Ili je cilj odgojiti mazohiste, skeptike, pesimiste i čitatelje pornografske, okultne i nihilističke literature?“. Jedno od najbitnijih obilježja europske kulture jest vraćanje svojim velikanima i njihovim djelima, a zar ćemo mi Hrvati prepustiti svoje velikane zaboravu i onim pojedincima koji se hrane naprijed navedenim štetnim razaranjima dječjeg pozitivnog duha. Zaštitimo hrvatsku književnost od takvih takozvanih književnika, a učenike od autora bezumlja, destrukcije, patoloških noćnih mora i životnoga beznađa.
S pedagoškog aspekta „CKR“ je narušila temeljne postulate teorije obrazovanja, didaktike i metodike. Zanemarena su zlatna didaktička načela zornosti ili očiglednosti, konkretnosti i apstraktnosti, pravila postupnosti, demonstracija i eksperiment, usvojenost znanja na razini primjenjivosti i životnosti. Sadržaji koje nude nisu primjereni kronološkoj dobi učenika, njihovom psihičkom i kognitivnom razvoju. Sposobnosti učenika se precjenjuju ili podcjenjuju. Na prvoj i drugoj razini u svim predmetnim kurikulima pretežno se navodi i ponavlja da će učenici opisati i prepoznati nešto, a nema kognitivnih termina: razumjeti, spoznati, shvatiti, definirati, naučiti, usvojiti, znati, primijeniti itd. Na trećoj i četvrtoj razini nerijetko se isprepliću iste sintagme ishoda. Često se nalaze proturječnosti između smjernica i razina usvojenosti. Mogli bismo iznositi primjer za primjerom iz većine predmeta kao npr. za biologiju: na str. 13 u smjernicama za učenje navode da se izostavi iz provjere i detaljne obrade „izdvajanje spolno prenosivih bolesti“, a u razinama usvojenosti se zahtjeva da se učenici odgovorno spolno ponašaju i da suprotstavljaju stavove o spolnom ponašanju. Kako mogu biti odgovorni za ono što ne poznaju, za ono što nisu učili? Time sugeriraju suprotstavljanje o spolnom ponašanju, a da uopće ne ukazuju na činjenice da nisu sva spolna ponašanja ispravna i zdrava što je neodgojno, štetno i nedopustivo za djecu i mladež. Na str. 16 u smjernicama za učenje navode da se izostavi iz provjere i detaljne obrade „detaljna klasifikacija organizama“, a na 4. razini usvojenosti se od učenika zahtjeva da čak „samostalno osmišljava kriterije prema kojima klasificira organizme“. Sličnih proturječnosti i zbrke ima i u drugim predmetnim kurikulima. Čak za strukovne škole u kojima se školuju budući majstori ishodi su na razini deskriptivne teorije a ne na proizvodnji gotovog proizvoda. „Reforma“ nije uopće predložila povezivanje srednjih škola i određenih fakulteta s industrijom. Velika je nepoznanica za koju tehnologiju i proizvodnju treba educirati nove naraštaje. Takva „reforma“ i ishodi učenja utemeljeni su na razini srpa i čekića.
Na četvrtoj razini na više mjesta u nekoliko predmetnih kurikula eksplicite je navedeno da će „učenici znanstvenim metodama dolaziti do novih spoznaja“. Evo par primjera za to: Na str. 4 navode da će učenici: „razviti istraživačke kompetencije temeljene na znanstvenim principima i odgovornosti“. A za 8. raz. (str. 17) učenik „primjenjuje osnovne principe znanstvene metodologije i objašnjava dobivene rezultate“, „opisuje ulogu kontrolne skupine i ponovljenih uzoraka u istraživanju“, „komentira etičnost i odgovornost znanstvenika i društva pri korištenju rezultata bioloških otkrića“. Nisu osposobljeni za sve znanstvene metode rada ni njihovi profesori, a kako bi tek onda učenici trebali biti znanstvenici. To je praktično ne provedivo, potpuno promašeno i besmisleno, ali to ima jedinu ulogu u „reformi“ da posluži kao dimna zavjesa i folklor iza kojih se skrivaju partijske orijentacije totalitarističke provenijencije koje snažno guše nacionalna prava i slobode većinskog naroda.
U tom kontekstu oni uvode sedam međupredmetnih tema koje bi htjeli integrirati u sve nastavne predmete na štetu struke i satnice. Osobito se to odnosi na teme Građanskog odgoja i Zdravlja. Ono što je u „Građanskom odgoju“ posebno nedopustivo za maloljetnu djecu školske dobi jeste eksplicitno pozivanje takozvanih „nevladinih“ i udruga „civilnog društva“ da djeca sudjeluju na ulicama „u akcijama sprječavanja nedemokratskih postupanja vlasti“. Škola i djeca ne smiju biti sluškinje dnevne politike. Budemo li djecu vodili na ulice, bojimo se da ćemo ih teško vratiti u škole, a djeci je mjesto u školi a ne na ulici. Takvima su usta puna demokracije i ljudskih prava, pluralizma i različitosti, ali samo onda kada to traže od drugih za sebe. Kada se drugi pozivaju na ta ista prava u odnosu na njih, onda su pristrani, autoritarni, isključivi i nesnošljivi. Upravo nam takvi pokušavaju podmetati rog za svijeću, a prozirnu i isključivu crvenu demagogiju pod slobodu, prava, demokraciju i ravnopravnost. Prema tome, svi ovakvi i slični pokušaji indoktrinacije i podređivanja prava učenika interesima „civilnih udruga“ moraju školi i učenicima biti strani i tuđi. Sukladno ustavnim odredbama upravo smo dužni zaštititi djecu, njihova prava i slobodu od takvih nasrtaja i političkih podjarmljivanja. Prisjetimo se samo kako nam se prije četiri godine rezalo plaće i u to isto vrijeme slalo skupo plaćene pojedince i grupice neobrazovanih aktivista, takozvanih civilnih udruga, da nam po školama drže „instrukcije“ o „zdravstvenom odgoju“ ili bolje reći o rodnoj ideologiji kojom smo trebali zabluđivati učenike. Nije im to prošlo. Brzo su nestali iz škola. Zar se već tada nije moglo očekivati da će zbog takve „reforme“ vrlo brzo doći do agresije na škole i učenike poput Pernar-izma koji se događa ovih dana.
Građanski odgoj protežira pojave u društvu od 0,01 posto na štetu onih koje zastupa 95 posto građana te interese većine podređuje manjini. Rodna ideologija, sa znanstvenog i s vrijednosnog aspekta nije prihvatljiva: ni biologija ni medicina niti bilo koja druga znanost još uvijek nisu dokazale da je anus spolni organ. Brak je ustavna kategorija kao zajednica žene i muškarca i ona je jednostavno drugačija od istospolne zajednice po fiziologiji, funkciji i svrhovitosti pa je prirodno različito nazivati različitim nazivima. Znanost je dokazala da je spol određen genetski X i Y kromosomima pa je svaki drugi proizvoljni pokušaj određivanja spola neznanstveno i nasilno nametanje te lažno obmanjivanje učenika. Nikoga ne osuđujemo, ali djeca imaju pravo na istinu. Nedopustivo je i neprihvatljivo da nas profesore i učenike netko neobrazovan pokušava indoktrinirati neznanstvenim tumačenjem znanstvenih postignuća u biološkoj evoluciji i genetici. Znanstvene zakonitosti su iznad ideoloških i političkih ograničenosti, manjkavosti, pristranosti, sitnih interesa, manipulacija i zabluda.
U Hrvatskoj posljednjih godina mortalitet je mnogo veći od nataliteta. Godišnje se stanovništvo smanjuje za gotovo 20-ak tisuća i taj trend raste. Među mladima je tisuće narkomana, alkoholičara, rastavljenih brakova, a oko 20 % školske djece živi samo s jednim roditeljem. Desetci tisuća mladih starijih od 35 godina nisu oženjeni. Sve se kasnije ulazi u brak. U posljednje vrijeme sve je više oboljelih od spolno prenosivih bolesti, a „reforma“ nigdje ne spominje da su homoseksualci najrizičnija skupina te izvor i žrtve AIDSA. Iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi se ne smanjuje. Hrvatska pomalo, ali sigurno izumire. Što činimo? Kurikuli ne daju prijedloge da se uvedu obvezni sadržaji ili izborni predmeti u srednje škole za pripremanje mladih za brak, obitelj i odgovorno roditeljstvo. Nismo primijetili da se predlaže osnivanje Hrvatske banke koja će mladim bračnim parovima pomoći pogodno rješavati stambena pitanja i zapošljavanje. Kurikuli nisu ponudili nikakve mjere za saniranje takvoga stanja. „Cjelovita kurikularna reforma“ očito ni to ne vidi ozbiljnim i teškim problemima, a niti smatra shodnim i opravdanim po tim pitanjima poduzimati bilo što u sustavu. Njih muče neke druge njima „važnije“ preokupacije ideološke provenijencije. Što bi se oni zauzimali za prosperitet i opće dobro države koju nisu željeli, kojoj su okrenuli leđa i napustili Hrvatski sabor kada je trebalo glasovati o samostalnosti Hrvatske.
I iz ove kraće verzije analize „Cjelovite kurikularne reforme“ kristalno je jasno kamo je i za čim usmjerena, koji su njeni stručni, znanstveni, društveni i politički nedostaci, zablude i negativne konzekvence. Ozbiljni stručnjaci i znanstvenici su redom za cjelovitu reformu školstva, ali sigurno ne za takvu koju su partijski birokrati, činovnici i aktivisti iskoristili i zloupotrijebili preferirajući anacionalnu i ideološku utopiju na štetu odgoja, obrazovanja i znanosti. To potvrđuje i stotinjak vrlo studioznih recenzija u izdanju Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine pod naslovom: Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi. Stoga na temelju naprijed iznesenih činjenica moramo konstatirati da je ponuđena takozvana Cjelovita kurikularna reforma loš, drzak, diletantski, jednoumni i nepopravljiv partijski uradak kojeg valja u cijelosti odbaciti i nazvati pravim imenom: To je uistinu velika, nestručna, ideološka i nacionalna prijevara podmetnuta pedagoškoj i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Takvoj „cjelovitoj kurikularnoj reformi“ daju podršku samo oni koji o njoj ne znaju ništa ili oni koji Hrvatskoj, njenom gospodarskom razvoju, školskom sustavu, sportskim uspjesima i međunarodnom ugledu ne žele dobro nastojeći napakostiti kad god stignu. .
mr. sc. Ivica Đaković, Zagreb
