DUHOVNE VJEŽBE HKDPD-a 2018. godine
Ovogodišnje duhovne vježbe članova HKDPD-a održane su u Poredju, u samostanskom prostoru Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, u vremenu od 29. travnja do 1. svibnja. Voditelj je bio naš duhovnik, pater Nikola Stanković a tema “Sloboda djece Božje.“
SAŽETAK
Što o slobodi možemo naučiti od Isusa?
1) Isus nikada nije izgubio povjerenje u svog Nebeskog Oca. Čak ni na križu. Ne smijemo se dati sablazniti kada nam ne ide dobro. U svim nevoljama treba ostati vjeran Bogu. Poput Joba. Ne smijemo se Boga nikad odreći. Ako se Boga odreknemo, odričemo se svog utemeljenja. Tada smo propali, izgubljeni. Isus zna da nas jedino Bog može izbaviti od smrti i uskrisiti. U Boga valja imati povjerenja. Ljubav se ne da sakriti. Kad tad se pokaže. Naše uporište je jedino u Bogu.
2) Isus je ispravno prosuđivao vrijeme. Moramo znati prosuđivati što nam se to nudi kao suvremeno i napredno. Prema čemu to napreduje? Bog nam je dao pamet. Moramo znati razmišljati o svome vremenu i ne biti naivni.
3) U prosuđivanju valja primijeniti Isusove kriterije. Treba imati pravi pojam o znanosti. Znanstvene spoznaje se mijenjaju. Znanost se zna samoj sebi narugati. Ona se stalno nadopunjuje.
4) Od Isusa možemo učiti onu temeljnu mudrost koja svemu zna mjeru. Važniji je život od trenutačnog uživanja. Pogotovo je važniji život od iživljavanja. Tko si ne zna reda napraviti, nema ni slobode. Molimo da nam Duh Sveti prosvijetli pamet, pročisti srce, izoštri misli te da budemo svjedoci slobode djece Božje. Cilj je sve utemeljiti na Bogu i Boga ljubiti.
Duhovno se zapustiti znači ne razmišljati, ne moliti. Moramo provoditi unutarnju higijenu, ispirati dušu. Ako smo pogriješili, trebamo to priznati. Za to nam treba Božja pomoć. Isus je ozdravljao od različitih bolesti duha i tijela.Treba htjeti ozdraviti. Mora se lijek uzeti, a ne pasivno čekati. Bolest nam nije izlika za pasivnost.“Uzmi svoju postelju i hodaj.“ (Ivan 5, 1-9) Uvijek se traži neka aktivnost. Molimo Isusa da nas oslobodi, da se manje utiskujemo u zemaljštinu.Treba moliti da ne popustimo napastima kojima smo svakodnevno izloženi. Kada smo slabi, napasti su jače. Isus je iskušavan u pustinji. Pustinja je vrlo nezgodna za život.
Prva napast – požuda tijela. Ne smijemo ugrožavati potrebe duha u zadovoljavanju potreba tijela (droga, alkohol, …). Tijelo ne smije biti vrhunska vrednota. Ne živi čovjek samo o kruhu. Ima nešto vrjednije od zemaljskog tijela.
Druga napast – požuda očiju. Napasnik ti nudi cijeli svijet da promijeniš Boga. Nije to njegov svijet. Ovo je Božji svijet. Jedan je jedini Bog. Jedino se Bogu klanjamo. To nije oholost. To je poniznost. Ako se Bogu klanjaš, onda si slobodan.Ako se nekom drugom klanjaš, onda si njegov rob.
Treća napast – oholost. „ Ne kušaj Gospodina Boga svoga.“ Napravimo sve što možemo uzdajući se u Boga i Njegovu pomoć. Biti pobožan znači živjeti po Božjem. U pustinji nije uvijek sve jasno.Tu se važu i premjeravaju vrednote. Trebamo primijeniti Božje kriterije da bismo pravo prosudili. Isus ne pregovara s napasnikom. On otprve odbija napasti. Ako smo stalno išli Isusovim putem,nećemo tako lako skrenuti s pravog puta.
Treba imati povjerenje u Boga. Toliko se puta brinemo i patimo a onda sve ispadne na dobro. Stoga je važno Bogu se otvoriti i dopustiti da nam pomogne. Ne dati se zarobiti smrtonosnim mislima već dopustiti spasonosnim mislima da nas obuzmu. Treba se voditi Isusovim kriterijima u prosuđivanju. Molimo Boga da nas oslobodi pretjerane brige. I On uvijek pomaže. Tu je da nas smiri i utješi.
„O teretima i radostima života“
Mi kršćani ne prihvaćamo usud već slobodu. Slijedi nam stalna borba za slobodu. U toj borbi često smo sami sebi protivnici. Umjesto da se predamo onom lošem u nama ili da se borimo oslonjeni samo na vlastite sile, nastojimo uz Božju pomoć pobijediti (razne napasti, sve što je protiv mira i sklada u nama.) Potpunu pobjedu, potpun sklad i mir, na ovom svijetu nije moguće ostvariti. Doklegod dišemo nameću nam se dvojbe, izbori, problemi. To ne znači da smo stalno i preko svake mjere iziritirani. Treba nam smirena budnost koja prati i reagira na primjeren način. Život je i teret i radost. Tko ne prihvati terete života, neće biti dionik Božjeg blagoslova i mira koji oplemenjuje srca i ispunja duše. Neka nam u tome Bog bude na pomoći.
„Izgubljeni u zemlji znanja“
Kod nas mnogi misle da su sva blaga u znanosti. Neizmjerno povjerenje stavljeno je u nešto ograničeno. Znanje se svakim danom proširuje novim spoznajama. Proširiti se može samo ono što je relativno usko i ograničeno, pa makar i rastezljivim granicama. Nemiran je ljudski duh i nema spokoja u skučenom prostoru i vremenu. Ljudski duh pita i šire i dublje i dalje sve do Onog koji nema ograničenja, koji ne treba više uzroka, koji sam sebe opravdava. Njega pak naše znanje može ćutiti i slutiti, ali ga njime ne možemo ni zahvatiti ni obuhvatiti Mi smo prema Bogu otvoreni. Slutimo da On postoji, da iza svega ovoga mora biti jedna punina koja sama sebe drži. Ako se ne otvorimo onom svjetlu iz najdalje daljine, lutat ćemo. Čim se čovjek pouzda samo u svoje znanje, gubi dodir s prirodom, ljepotom, sa stvarnošću i otvara se apstraktnim pojmovima. I tako gubi slobodu. Znanje i sloboda moraju ići pod ruku. Cilj je da budemo slobodna djeca Božja. Pravo znanje oživljava ljudski duh i usmjerava ga prema vječnoj mudrosti.
„Duhovne vježbe“
Duhovne vježbe su širok pojam. U osnovi znače pokušaj koji duša čini da se s temelja oslobodi svih neurednih nagnuća a nakon toga da traži volju Božju.Treba imati velikodušnosti i prihvatiti mogućnost da možemo biti bolji, da se možemo popraviti. Temeljno načelo od kojeg treba poći na početku duhovnih vježbi je da je čovjek stvoren da Gospodina našeg hvali, poštuje i služi. Tako ćemo spasiti svoju dušu. Sve ostalo je stvoreno za čovjeka i pridonosi postignuću konačnog cilja. Stvarima se treba služiti ukoliko pomažu da budemo slobodni a ne da nas zarobe. U tome se moramo vježbati svaki dan. Sve što je stvoreno treba služiti čovjeku da bi se usvrhovio.Uvijek birajmo ono što nas privodi k cilju za koji smo stvoreni – Slaviti Boga i spasiti dušu. Isus je došao da nas oslobodi od grijeha. Molimo da naši susreti budu nadahnuti Isusovim načinom ophođenja. Pogledajmo sebe u susretu s ljudima. Treba promatrati svoje susrete u sklopu Isusovih savjeta. Jedino pravo rješenje je – ja s drugima pred Bogom.
„Isus na križu i sedam posljednjih riječi“
1) „Oče,oprosti im, jer ne znaju što čine.“
Isus je prošao svijetom čineći dobro a taj ga je svijet pribio na križ. Ovaj svijet ne voli dobre ljude jer dobri ljudi su kritika svijetu. Ljudi ne žele da im netko uznemiruje savjest. Odrekli su se Isusa a izabrali Barabu. I u ovo vrijeme se to događa. Izruguje se Isusa, izruguje se što je dobro. Isus moli Oca da im oprosti jer ne znaju što čine. Isus hoće reći da to znanje nije njihovo duboko uvjerenje. Ne znaju posve i do kraja. Mudrost Božju su odbacili. Zato ne znaju jer su odbili pravo znanje. Tolika plemenitost! Iz svoje nevolje misliti na druge. Tu je na djelu Božanska milost.
2) “Zaista kažem ti: još danas bit ćeš sa mnom u raju!“
Nije važno koliko si griješio, važno je pokajati se. U čovjeku ima nešto dobro dok diše. Ali riskantno je griješiti. Riskantno je odbaciti riječ Božju jer je pitanje hoćemo li je kasnije htjeti i moći primiti.
3) Reče majci: “Ženo, evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“
Marija je početak boljeg svijeta. Ona je bezgrešna. U grešnom svijetu rodilo se bezgrešno stvorenje. Rođenjem Djevice Marije, barem u klici, uspostavljen je bolji svijet.
4) “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“
Isus je ostao neko vrijeme visjeti na križu, između neba i zemlje. I ovdje je klica uskrsnuća. Obraća se Ocu nebeskom. Nije izgubio povjerenje i nadu.
5) “Žedan sam.“
Isus je žedan dobrote, poštenja ,ljubavi, pravde. Čovjek živi od vlastite dobrohotnosti i dobrohotnosti drugih.
6) „Svršeno je“
Završena je Isusova misija na Zemlji. Izvršio je što mu je otac namijenio. Ali što su mu ljudi priskrbili?
7) Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.“
Isus se ne odriče Oca niti gubi vjeru u Njega. Bog vjeran ostaje. Ukoliko smo vjerni, On neće zakazati. Ako se Njega odreknemo, dajemo za pravo bezbožnicima, onima koji ga proganjaju.
Ipak nije svršeno. Isusov grob je prazan. Magdalena je pošla tražiti Isusa. Molimo da spoznamo uzrok zašto je Isus nestao iz našeg srca. Možda nismo dovoljno pazili na ono što je Božje. Marija je tražila Isusa i On joj se objavio. Tkogod ga traži čista srca taj će ga i naći. Na ljubav će Isus ljubavlju uzvratiti. Gdje si god, zazovi Gospodina i On će doći. Moramo težiti tome da kad god padnemo da i ustanemo, da ne budemo robovi grijeha i smrti. Budimo vičnici Uskrsa! Uputimo se ka slobodi djece Božje! Na to smo svi pozvani.
A u tome će nam zacijelo pomoći poticajna razmatranja i duboki uvidi s ovih duhovnih vježbi. Hvala dragom Bogu na tome, na našem patru , na sestrama karmelićankama i njihovoj gostoljubivosti te na divnom zagorskom kraju čija ljepota svjedoči o neizmjernoj veličini i ljubavi našeg Stvoritelja.
Lada Srzentić
