Osvrt Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika na HNS-ovu izjavu o propovijedima hrvatskih biskupa na blagdan Velike Gospe
HNS je u svojoj izjavi reagirao na propovijedi za Veliku Gospu te prozvao „pojedine biskupe koji su si uzeli za pravo miješati se u reformske procese u obrazovanju“ tvrdeći da za to nemaju „baš nikakvu nadležnost“. Biskupska promišljanja i pitanja o odgojno-obrazovnoj reformi upućena vjernicima u crkvama, nazvao je „neobjašnjivim i krajnje nekorektnim porukama“, iako su to ista pitanja koja već nekoliko godina bezuspješno postavljaju mnogi uvaženi stručnjaci i akademici, ali ih se medijski i institucionalno potpuno ignorira. Naglašavajući da su liberalna stranka, HNS „snažno osuđuje pokušaje miješanja Crkve u nadležnosti sekularne države“, a zapravo uzima sebi pravo određivati što biskupi smiju ili ne smiju reći vjernicima otkrivajući novi totalitarizam HNS-ove „sekularne države“ u kojoj građani nemaju pravo iznijeti svoje mišljenje. Naime, i biskupi su građani Republike Hrvatske i nitko im nema prava odricati građanska prava – pa ni HNS.
Naravno da država donosi zakone, što je bit sekularnosti, a ne Crkva, ali u demokraciji svi imaju pravo govoriti i iznositi svoje mišljenje, koristiti zajamčena prava te slobodu vjere i savjesti zalažući se za svoje vrijednosti. Čini se da bi HNS od sekularne države želio stvoriti kult svete krave kojoj se svi trebamo bespogovorno klanjati, a kojom bi oni upravljali. Postavljaju se kao da su oni ili država vlasnici djece i njihovih umova pa da imaju pravo odgajati djecu po vlastitim načelima samo zato jer su zasjeli na pozicije moći, a svi ostali, od roditelja do stručnjaka, vjernika i njihovih pastira moraju to ropski provoditi, bez obzira na svoja Ustavom i zakonom zajamčena prava.
Nevjerojatna je i neviđena drskost jedne „liberalne“ stranke javno oduzimati pravo predstavnicima Katoličke crkve da govore unutar crkve kao i u javnom životu o tako važnoj temi kao što je odgoj i obrazovanje.
Pogotovo zbog činjenice da ta stranka iza sebe nema ni 2% birača, ali zahvaljujući nagodbi s HDZ-om uređuje odgojno-obrazovni sustav po mjeri svojih uvjerenja i svjetonazora, dok oni kojima bi zabranila govoriti predstavljaju 80 % hrvatskoga stanovništva.
Odgoj i obrazovanje je tema o kojoj je svatko pozvan reći svoje mišljenje pa i biskupi jer se tiče djece, njihovih prava, njihove i naše budućnosti, budućnosti društva i države. A najpozvaniji su roditelji jer im po Ustavu pripada prvenstvo u odgoju i brizi oko odgoja, zdravlja i obrazovanja djece. I u čemu je za HNS problem ako ih biskupi potiču na razmišljanje o njihovoj obvezi i pravu?
Tim više što se uvođenjem računalne tehnologije kako je to Ministarstvo zamislilo, ugrožava tjelesno i mentalno zdravlje učenika, oslabljuju im se obrazovna postignuća, izlaže ih se riziku ranije demencije i veće ovisnosti o ekranima, a nikako nisu zanemarivi štetni utjecaji bežičnih tehnologija zbog njihove radijacije.
Biskupi i roditelji moraju s pravom biti zabrinuti za mentalno i duhovno zdravlje učenika zbog popisa preporučene lektire, u akojem su knjige s pedofilskim, pornografskim, morbidnim sadržajima, jezovitim ugođajima, nastranim likovima i idejama, nečuvenim vulgarnostima, seksualnim izopačenostima, opisima podvođenja i silovanja djece i opisima u kojima dijete seksualno siluje odraslu istospolnu osobu (profesoricu) koja pritom još i uživa, knjige o destruktivnim, izgubljenim junacima s porukama o praznini i besmislu života te nizovima samoubojstva.
A da to nije slučajno tamo, da je to stavljeno kao sjeme koje će isklijati u otrovne plodove u umovima onih kojima su namijenjeni, govore najbolje novi udžbenici iz hrvatskoga jezika. Tako od ove godine u Alfinom udžbeniku imamo interpretaciju romana s pedofilskim scenama između 15-godišnjeg dječaka i 36-godišnje žene (Žena kojoj sam čitao). Da bi se osiguralo da se lekcija dobro zapamti, učenicima se stavlja u zadatak pogledati i film snimljen po tom romanu i usporediti ga s njim. Ako se uzme u obzir da je u istom udžbeniku od Biblije, kao temelja naše civilizacije i kulture, time i umjetnosti, obrađena samo priča o Samsonu i Dalili, jasno je kakav se svjetonazor i kakav svijet želi nametnuti mladima.
U udžbeniku Školske knjige književnost je iskorištena za promicanje feminizma. Tako neće učenici samo gledati „sluškinje“ na Markovu trgu nego će čitati Sluškinjinu priču te „saznati“ da nije vjerojatno da bi se mlade žene mogle naći u položaju posve obespravljene Lucije (Stipančić), ali se zbog demografske politike, pritiska crkve ili ekonomskih okolnosti ta prava mogu promijeniti ili uskratiti (Slavenka Drakulić). Pri tome će kršćanski svjetonazor i Biblija biti na udaru i podsvjesno će učenici dobiti poruku o opasnosti koju oni nose na način da ih se izokrene i dovede u vezu s licemjernim i zlim pripadnicima sekte koja je osvojila jednu američku državu u fikciji autorice Sluškinjine priče, u kojoj gospodar „oplođuje“ sluškinju dok je njegova neplodna žena pridržava nakon zajedničkih biblijskih čitanja.
Prema izjavi HNS-a „zadaća je javnog školskog sustava da bude neutralan i uravnotežen te da djeci osigura dotok informacija ili sadržaja utemeljenih na suvremenim znanstvenim i obrazovnim standardima“.
Jedino se u ovome slažemo s njima i pozivamo ih da tome prilagode novi kurikul hrvatskoga jezika, nove udžbenike i popis preporučene lektire, tj. da ih učine neutralnima i uravnoteženima. Pozivamo također roditelje da se uključe u odgoj svoje djece ne prepuštajući svoje pravo i obvezu HNS-u.
