Želite li da vam netko
djecu odgaja učeći ih ovome što piše u knjizi koja je prva na popisu preporučene literature za modul Spolno/rodna
ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, a zove se O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti, čiji su autori psiholog
Paul. R. Abramson i psihijatar Steven D. Pinkerton ( Naklada Jesenski i Turk;
Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.)?
„Kada je riječ o spolnosti, pravilo je, čini se,
sljedeće: ako je osjećaj dobar, nastavi to činiti“ (str. 53).
„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni
je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo
lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov,
skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti
se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva,
u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno,
genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“ (str. 146).
„Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan
način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su
homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog
izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne
samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće
razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao
što je AIDS“ (str. 164/165).
„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i
prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji
degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u
prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost
prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa
ima više pozitivnog nego negativnog“
(str. 89).
„Zašto bi nekom smetala činjenica što se hladna
gotovina (ili topla meka plastika) mijenjaju kroz ruke?“ (str. 92).
„Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava
nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i
seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve
oblike seksualnog izričaja“ (str. 88).
„Suprotno
trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku,
zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne
stvarnosti` može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može
biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“
(str. 227).
Zato ne čudi da ono što u Huxleyevu Vrlom novom
svijetu izaziva jezu (to je svijet u kojem se raj pretvorio u pakao, u
kojem je totalitarizam vladajućih postigao apsolutan nadzor nad ljudima na
način da im je oduzeo sve ljudsko, a osigurao im „užitke“ u golim nagonima pa
su oni dobrovoljni robovi), ovi autori doživljavaju zabavnim: „Posljedice
razdvajanja užitka i reprodukcije nigdje nisu tako zabavno razmotrene kao u
Huxleyevu romanu Vrli novi svijet, …Reproduktivni seks je eliminiran, a skupa s
njim i prastara ideja `roditelja`. Većina stanovništva je sterilna, jer su plodni
muškarci i žene potrebni samo kao pripomoć reproduktivnom sustavu
`pretakanja`…Erotska igra potiče se u djece, u odraslih zahtijeva. Seks se
konzumira slobodno, a promiskuitet je zakonska norma. Monogamija izaziva
negodovanje…Seks, droga i sport čine stanovništvo sretnima, a radnu snagu
produktivnom. U međuvremenu, međusobne veze, seksualne i druge, aktivno se
obeshrabruju, jer `svatko, napokon, pripada svima drugima`“ (str. 223).
Vjerujemo da nitko razuman ne bi volio da mu se
djeca odgajaju u skladu s ovakvim razmišljanjima (takvog su duha i velika
većina ostalih knjiga s popisa) te da bi se zabrinuo za vlastitu budućnost i budućnost
svojih potomaka ako bi mu netko ovako poučavao djecu.
Predgovor knjizi napisao je gospodin A. Štulhofer,
koji se zalaže za promicanje ovakvih stavova; možda i zato što sam nema potomaka.
No svjestan je, očito, kuda vodi afirmacija ovakvih
mišljena jer piše u Predgovoru: „Kao što pokazuje rasprava psihičkih i
sociokulturnih aspekata na seksualno ponašanje snažno utječu kako iskustvo,
tako i usvojeni stavovi o spolnosti. Primjeri dviju otočkih kultura – Mangoje i
Innis Beag-s – fascinantni u svojoj suprotstavljenoj ekstremnosti, svjedoče o
relativnosti biologije i presudnom utjecaju društvene konstrukcije spolnosti.“
Jasno je: promocijom ovakvih mišljenja i usvajanjem
tih stavova, poticanjem navedenih seksualnih iskustava u populaciji djece i
mladih, nastoji se promijeniti društvena konstrukcija spolnosti čijim
bi se utjecajem omogućilo i ostvarenje vrlog novog svijeta.
Svjestan je također da to neće biti objeručke prihvaćeno
od svih članova sadašnjeg društva. Zato i piše: „Utoliko se strasna obrana
pornografije, koju Abramson i Pinkerton ispisuju, nakon što su osporili
mogućnost njezinog utjecaja na seksualno nasilje, može nekom učiniti `burom u
čaši vode`“ (str. 14)
Za nas i ova knjiga i cijeli koncept predloženog
spolnog odgoja nisu „bura u čaši vode“, nego potop zdravog razuma.
HRVATSKO KATOLIČKO DRUŠTVO PROSVJETNIH DJELATNIKA
